DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Nešto o stablima, oštećenim šumskim požarem znadu dulje vremena na oko posve nepromijenjena ostati, dok na pokon ne počnu naglo obamirati, tako da se čini, kao da se stabla hrane od sebe, da vegetiraju od nekih, u njima nagomilanih rezerva. Najvjerojatnije mi se čini, da je voda krošnju zagušila, jer je samo drvo u ovršici pokazivalo velike razlike od posve zdravog dr veta. Drvo je poprimilo žućkastu boju i postalo veoma krhko, i ako je samo po sebi bilo veoma tvrdo, što pokazuju sva od požara ošte ćena stabla. Ova promjena u boji se je mnogo jače pojavljivala na jelikama, nego na borovima, te su ove bile ujedno i u mnogo većoj mjeri krhke tako, da se je svaka ovršica pri obaranju isprelamala kao ledenica. Ista promjena u boji i u elasticiteti pokazala se je i kod onih jelika, koje je požar odmah uništio, ako dulje vremena nijesu bile oborene i izrađene. Drvo je postalo osobito u ovršici tako krhko, da se u tehničke svrhe gotovo nije moglo upotrijebiti. Isto se dogo dilo i kod onih stabala, s kojih je kora bila spala, što se je moglo jasno vidjeti na stablima uništenim od požara u Katkinom Koritu. I promjena u boji i krhkost je opadala od krošnje prema odanku, iz čega se jasno razabire, da je početak tim promjenama u krošnjama. Na boru se obje ove promjene pojavljuju u mnogo manjoj mjeri, dok se omorika znatno razlikuje u tom pogledu od jelike. Ako je požar direktno zahvatio stablo, spalio mu koru i djelomice je pougljenio, tada se je kora čvrsto priljubila uz samo drvo tako, da ju je bilo teško odvaliti i sjekirom i u malim komadima. Drvo ispod tako pripaljene kore je tvrdo kao kost. Težaci vele, drvo se je speklo. Ako je stablo bilo izvrgnuto samo velikoj žezi, a da ga vatra nije direktno zahvatila, onda bi se kora od razvijenih para ispod kore nadigla. Taka bi kora nakon duljeg ili kraćeg vremena popucala i onda spala sa drveta, ali bi u mnogo slučajeva znala i ostati na drvetu, kao i kora onih stabala, koja su uništena iz žila, ili koja su odjednom lišena svoje krošnje od požara, koji je skočio sa drugih krošanja. Drvo i jelika i omorika i borova onih stabala, koja su ostala pod korom, izgubilo je, kako je lako razumljivo, najviše na kvaliteti, jer se voda ocijedi ispod kore, te se drvo trajno nalazi u velikoj vlazi uz pristup zraka. Kvaliteta drveta od ovakih stabala je u glavnom gora od drveta, izrađenog od sušika. Spadne li kora sa stabla, održi se i kvaliteta jelike mnogo dulje i bolje, dok se kvaliteta omorikova drveta gotovo ni ne promijeni. Drvo zadrži svoju bijelu boju. ne postaje krhko, i ne gubi na kvaliteti, ako ga ne napadnu ose drvarice, kako se je to u velikoj mjeri dogodilo u Grabu. Ali ako omorike dulje vremena ostanu izvrgnute nepogodama vremena, speče se napokon i njeno drvo na suncu, postane tvrdo, a u isti mah krhko, i poprimi žućkastu boju. Stepen ovih promjena na drvetu omorika nije nikada tako velik kao kod jelika. U glavnom se dakle čini, da su krošnje omorike osjetljivije i prema žezi i prema vatri od krošanja jelike i bora, a da se na garištima najviše i u svakom slučaju kvari drvo jelika, a onda tek drvo omorika, a najmanje drvo borovo. |