DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1924 str. 14 <-- 14 --> PDF |
448 Pravo žitelja pravoužitnika krajiških imovnih općina »Posve suglasno glase i ustanove §. 1. lit. d) i e) naputka A, pa po tomu ne može biti nikakove dvojbe o tom, da od stanovnika opstojale vojne Krajine kao fizičkih osoba, pravo uživanja šuma pripada samo onima, koji su u gore citiranim točkama pod 1. i 2. navedeni. « »Ako se ove točke pobliže promotre, dolazi se do zaključka, da se za ovlaštenje, u uživanje šuma u bivšoj vojnoj krajini zahtijeva alternativno dvostruka kvalifikacija, naime stvarna ili osobna. Stvarna u toliko, što se po točki 1. od ovlaštenika zahtijeva, da je član obitelji, koja je do 8. VI. 1871. na strogo obligatnom posjed u živjela, a osobna u toliko, što po točki 2. ovlaštenik ima biti članom obitelji krajiške, koja je krajiške dužnosti u pogledu davanja vojnika u svoje vrijeme vršila...« Tkogod točno promotri u toj naredbi navedene točke 1. i 2.. odnosno suglasno s ovima glaseće točke d) i e) §. 1. naputka A, a naročito opet s ovima suglasni tekst §. 70. pravilnika iz godine 1860., ne može nikako doći do gornjeg zaključka; naprotiv mora doći do zaključka, da ti propisi sami za sebe uzeti iziskuju za polučenje pravoužitničtva kod krajiških imovnh općina samo jednu, i to naročito osobn u kvalifikaciju. Da je uz tu osobnu kvalifikaciju, pravoužitničkog prava potrebna i realna kvalifikacija, razabire se naročito tek iz ustanova §§. .. i 10. gore navedenog naputka A, odnosno iz ustanova §§. 68. i 71. pravilnika iz godine 1860., a nikako iz §. 1. naputka A. Da propisi §. 1. nap. A iziskuju i naglašuju samo i isključivo osobnu kvalifikaciju proizlazi jasno i iz teksta spomenutog §. 70., koji je osnov, iz kog je nastao §. 1. nap. A. i koji u prevodu glasi: »U §. 68. točka d) navedeni šumski užici imadu zapasti samo prave krajišnike ...« Tu se očito govori samo i isključivo o osobama; a da se izbjegne svakoj sumnji, tko su ti nravi krajišnici, razjašnjuje to dalnji tekst tog §., kad se veli u nastavku na gornji tekst: »... t. j . one u zadružnoj svezi živuće krajiške obitelji, a onda: takove s t a n o v n´i k e, koji ne sačinjavaju pravu krajišku zadrugu, ali koji ipak ispunjuju krajiške dužnosti i krajiške obveze gledom na stavljanje vojnika.« Još jače dokazuje isključivo samo zahtjev osobne kvalifikacije gore navedenih propisa daljni tekst navedenog §. 70., koji u prevodu glasi: »Ali i obzirom na odnosne besplatne užitke valja vazda paziti na točno ustanovljenje kućne potrebe, naročito u tom pravcu, da se drvarenje, šumska paša i žirenje ne protegne nepripadno nad kućnu potrebu ili na individue , koji ne spadaju strogo obvezatnom krajiškom staležu, ili na ostale izvan zadružne veze živuće, a vojnike ne uzdržavajuće krajiške stanovnike.« Ni u točki 1. te naredbe, ni u slovu d) §. 1. naputka A, ni u navedenom §. 70. ne ima nigdje spomena zahtijevu, da ovlaštenik mora biti član obitelji, koja je do 8. VI. 1871. na strogo obli |