DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9/1924 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Uređivanje državnih šuma čin, po kojemu treba izračunati etat. U toj instrukciji istina nalazimo detaljne odredbe o odnošaju taksacije prema upravi, formalnom postupku prilikom revizije osnove, raznim predlozima, pripacima osnove, riječju o svemu, što je potrebno, da se pravilno riješi kompleks tolikih pitanja, dok jedino ne nalazimo propisa o tom, kako se obračunava etat. Za uređivanje šuma postoji u Saskoj posebni taksacioni zavod (Forsteinrichtungsanstalt), koji je od uprave posve neovisan. Dugogodišnja tradicija, stalan pravac i sistem rada izgrađen dugačkom praksom, čine izlišnim izdavanje nekih naročitih propisa za obračun etata. čini se, da je praksa stvorila tako solidan i opće poznati sistem, da je u Saskoj nepotrebno izlagati ga još u nekoj naročitoj instrukciji. Običaj i sam način obračuna etata, čini se, da je tačno opisan u Judeichovoj8 i Martinovoj4 knjizi o uređivanju šuma. Osim toga je Martin5 u posebnoj raspravi opisao razvoj saskog taksacionog sistema, pa smo se kod prikaza saske metode, poslužili spomenutim djelima. Razvoj saske metode najbolje prikazuje borbu i način, kojim su nastale sadanje moderne metode uređenja. Krivo bi bilo misliti, da je te metode netko »pronašao«, što je slučaj sa Hundeshagenom, Heverovom, Brevmanovom i Karlovom metodom. Moderne metode nisu nastale spontano, kao produkat slučaja ili svijetlog trenutka, — što je geneza većine pronalazaka — nego su se uslijed potreba života, postepeno razvile iz prijašnjih metoda kao teoretska kanzekvencija dugogodišnjih, praktičnih nastojanja, pa će biti od interesa, ako ih ukratko promotrimo od njihovog postanka. Postupak, po kojem se nekada u Saskoj obračunavao etat. pripadao je prvobitno šestarskim metodama. Kad je Cotta 1811. godine došao u Sasku, polagao je iz početka najveću važnost na sastav sječne osnove, dakle na ustanovljenje visine etata. Prilikom periodičnih revizija pokazalo se, da se odredbe primarne gospodarske osnove ne slažu s novim potrebama. Naročito se opazilo, da se onaj okvir, koji je bio odreen općim sječnim redom, pokazao preuskim; za što dulje vremena unapred se nešto određivalo, to su mutnije i nesigurnije postajale odredbe osnove. Prilikom revizija sve se više rađala spoznaja, da one nisu samo formalni nastavak prijašnje osnove, nego, da se kod svake revizije ima zapravo sastavljati nova osnova. Tim povodom, sve se više ukazivala potreba, da se dispozicije ne stvaraju za daleku budućnost, nego najviše za 10—20 godina. Kod toga se polagala naročita važnost na dosađanji etat i upliv, kojega je ovaj vršio na opće stanje šume. Uz to se upoznala štetnost dugačkih, potpunih sjekoreda, pa su se na mjesto njih osnivali kratki nizovi sječina, čime je čitavo gospodarenje postalo gipko i elastično. Na mjesto općeg sječnog reda i dodjeljivanja površina či 3 Juđeich-Neumeister: Die Forsteinrichtung, 1922; strana 415—442. 4 Martin: Die Forsteinrichtung, str. 237—243. 5 Martin: Die Fortbildung des Sâchs.-Forstetnrichtungsverfahrens, Berlin 1920. Neumeister: Die Forsteinrichtung đer Zukunft 1900. |