DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1924 str. 36 <-- 36 --> PDF |
514 Lovstvo Dr. Josip Balen (Senj): Tužne prilike u jednom našem kraju. i. Svako se od lovaca mogao uvjeriti, da nam je svjetski rat ostavio po koju izrazitiju uspomenu. Ovo se očituje na svim područjima i javnoga i privatnoga života, jednako na gospodarskom kao i na socijalnom polju. Nema govora, proteći će još dugo vremena, dok ne nastane jedno doba, u kojem će se prilike onako izkristalizovati, da ćemo ih moći nazvati normalnima. 1 na području lovstva imademo sijaset pojava, koje su odraz ratnih i poratnih prilika. Dosta je napomenuti, da su ratne i poratne prilike dovele u pitanje postojanje mnogih lovišta kao lovišta u pravom značenju. 1 naš kraj nije ostao pošteđen. I u njemu se vidno očituju tragovi jedne epohe, koja je s tubokom izmijenila ono stanje, što je bilo u predratno vrijeme. Imadem u vidu onaj dio Hrvatskog Primorja, što se stere na teritoriju negdanje Vojne Krajine, dakle od Novog Vinodolskog do dalmatinske međe: općinu Krmpote-Ledenice kotara Novi, općinu Krivi Put, Sv. Juraj i Jablanac kotara Senj, te općine Karlobag kotara Gospić. Teritorij ovih općina pokazuje dva izrazita tipa: primorski i planinski. Primorski je u najvećem dijelu goli i pusti Krš, dok planinski obiluje bujnom vegetacijom naše alpinske flore: imade tu krasnih šuma bukovih i jelovih, a gdje gdje i smrekovih; imade uprskana javora bijelog, mliječa i gluvaća. I u primorskom dijelu imade pošumljenih lijepih oaza, koje se s mora tako lijepo zapažaju. Ova dva karakteristična tipa imali su i svoju dosta obilnu lovnu faunu. Primorski je kraj imao od korisne divljači lijepu količinu zečeva, a planinski zamjernu količinu srna. Sve naše planine ovoga kraja, koje dijelom pripadaju obroncima Kapele i Velebita a dijelom samome Velebitu, ponosile su se ovim ukrasom naših šuma. Gotovo nije bilo šumske vlake, a da se ne bi s proljeća uz njezine okrajke našao po koji »komadić« ; nije bilo šumske čistine, a da se ne bi na njoj u predvečerje, već u prvi suton, našao s rana proljeća lijep rogančić — navlastito, kad bi se već snijeg povlačio, zima |
| ŠUMARSKI LIST 10/1924 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Lovstvo 515 umirala, budilo se proljeće, brnduša počela da svoju nježnu glavicu pušta za suncem i toplinom... Svega toga nema danas u našim planinama. I dok se je na Primorju sačuvalo zeca, jer se štiti s jedne strane mimikrijom: među sivim stijenjem i primorskom kaduljom ostaje gotovo nezamjetljiv, a s druge strane pogoduje mu j konfiguracija terena — dotle je srnâ, uresa naših planina, gotovo sasvim nestalo. Ne odziva se više jaki glas ponosnog šesterca sred Apatišanske Dulibe, zanijemio je i vilaš oko Rosotruna, nema onih dvoboja u dolinama i na proplancima oko Katalinca i Loma ... Prolazeći između tamnih jela i ponosnih smreka naših planina, koje i nehotice dovode neku melankoliju u dušu, slušajući glas šumskog kavalira ili njegov bât uz strminu — znao je lovac, da gora nije sama... Danas je drugačije — jer nema naših negdanjih srnjaka. Još godine 1917. bila su lovišta, može se reći puna. Od 1918. krenulo je na gore tako, te danas gotovo možemo reći, da nemarnu srna. S jeseni 1918., zimi 1918.—1919. pa čitave 1919. godine bilo je posvuda pa i u našim krajevima dosta puškara. Operiralo se je u glavnom s vojničkim puškama. No, sigurno je, da nije puška sama glavni uzročnik, da je srna nestalo. Iza god. 1918. sve se je više nalazilo srnećih kostura po šumi, a opažalo se je i više vukova. 1 baš vuci su glavni razlog, da je srna nestalo. Za vrijeme rata nije se vukove tamanilo, jer je većina lovaca bila na fronti, a i izvršivanje lova bilo je u mnogim krajevima skopčano s poteškoćama radi vojničkih zona. Ako se k tome doda, da je sigurno i iz susjedne Bosne došao po koji par k nama, lako je nastala mogućnost, da se je vuk u silnoj mjeri razmnožio, tako, da je i plemenitu divljač — srne uništio, a podjedno postao silni zatornik domaćeg blaga. Da dobijemo sliku, koliko štete počini vuk godišnje u ovdašnjim krajevima, donosim sabrane podatke o domaćoj stoci, što su je vuci uništili za vrijeme od godine dana t. j . od 1. kolovoza 1923. do konca srpnja 1924. — Podaci su sabirani na licu mjesta, pa će nam najbolje predmet ilustrirati. (Vidi skrižaljku na strani 516.). Ovi nam podaci najbolje ilustriraju, da je vuk opasan, vrlo opasan zatornik u ovim krajevima, a pokazuje nam indirektno i to da on tamani sve, do čega dođe. Nije čudo. ako nam je gotovo istrijebio srne, kad je toliko domaćeg blaga uništio na ovom dijelu Primorja! Opažanja su zasvjedočila, da se javlja u ovim krajevima naročito zimi, kad je u zaleđu, u planinama, visok snijeg. A to je i razumljivo, kad se uoči. da je dobar dio Primorja — može se reći zona na širinu od 2—3 kilometra, a često puta i na većoj širini — gotovo čitave zime bez snijega. A vuk ide za pašom. U vrijeme, kad je u zaleđu ciča zima, znade uz Primorje biti pogodno vrijeme, tako, da |
| ŠUMARSKI LIST 10/1924 str. 38 <-- 38 --> PDF |
516 Lovstvo ´o j a ´o H Općina Za vrijeme od 1. VIII. 1923. do 31. VU. 1924. zaklali su vuci Konja i mazga Goved a garadi Sitnog blaga Vrijednost Ukupno Dinar a — 3 -6.000 1. Krmpote-Ledenice — — 17 — 34 000 91.200 — — — 256 51200 2. Krivi put -— — 53 11600 11.600 1 — — 4.000 -3 — — 6.000 3. Sv. Juraj — — 3 — 6.000 91.000 — — — 376 75.000 3 — — 12.000 — 9 — — 18.000 4. Jablanac — — 5 _ 10 000 170.200 — — — 651 130.000 1 — — 2.000 5. Karlobag — — — 334 66 800 68.800 Sveukupno : 2 16 25 1670 432.800 432.800 se i blago pušta na pašu, koja, i ako je mršava, ali. štono riječ, ne da poginuti. Tada vuk nemilosrdno harači svagdje, gdje nema dobra čobana. Kako nam pomenute brojke pokazuju, uništili su vuci u godini dana veliki narodni imetak u visini od gotovo pola milijuna dinara. Uzme li se u obzir, da su nam gotovo iztrijebili srne, moramo se za misliti u ovu stvar i tražiti puta i načina, da se ovo zlo po mogućnosti popravi, i to što temeljitije. To moramo učiniti i kao lovci, a naročito kao nacionalni ekonomi. Opet se približava zima, opet će nastati haračenje, u našim siromašnim selima nastaće žaljka i kukanje, jer će nestajati blaga i sitnog i debelog zuba, nestajat će u mnogoj sirotinjskoj kući jedinog hranitelja. Treba dakle da se poduzmu koraci, koji bi bili najzgodniji, da se narodu pomogne. II. Promotrimo površinu pomenutih općina, razvrstanu prema vrsti kulture: |
| ŠUMARSKI LIST 10/1924 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Lovstvo 517 e ^ -a o3* o<" -2 S. O u (0 I f tt t i-~ ". ^ . ov CM I O wm . m "" t o 0 0 cri oo 0 0 m ex CO o o m 00 V 0 0 Ov « M mCvl T H ON vO CM iri *" * mvO o o . 1 1 1 1 1 1 u a 1 1 1 1 ! 1 11 o e» .ce > N A S a 43 cd e CO ´ć? CO a. . (0 :*: _ U ^^ « * 0 0 * .. M CM ( M r~ 4" t n vO . 1 vO Ov «o (- vH m r~ * .-0 0 1 ^ CM 0 0 <— * * I-CM sovO O »—« o 0 0 CM o 00 oo 0 0 t - * CM T f i n CO ^ . o>i n o T H CM ON 0 0 oCvi r~ ( M CM VO i n 0 0 00 0 0 4> (M t a> mOv vO o * T-» vO CM o0 0 e eo 0 » e .. Ui > O& -o o o e S* . r t to t-l v O oo vO 4 3 o 00 o 0 0 CO 0 0 CN .-l 1 1 .1 1 O 0 0 O ) Cvl S 3 M a T3 0 es CO wm* . *. «1. M . CM O t ~ m( O CM 0 0 1 . ce CM H O ) oCM Ov o SO Ov t m0 0 H i n o> 1. m i n CM m m m m 0 0 CO mt ^ o .. vO o OV Ov 0 0 o a> t CM (- r~ Ov *<. u-> -T -Ov s bd CO u e (- O .—Î .0 . O l CM 1 . 4- T f i n CO . . 4 * CO t^ r- c~ * oo o i-« ( O VO T-l Ov 0 0 i n o -.. 4- CM w r* 4m Ov t— >n S .SS. >« 3 S^ o3 o. t >_ * . s73 2 1* oc (M o"^*4 « M en vO m t o _ 4< C M » H CO oo * 4" »—i t ~ CN 0 0 n O ) CM * O i CO m m ** v O 4" -f oo ol-4 a> i n t~ 0 0 4" a> rvi 0 0 Ov t- 0 0 . CU Upravu općina Krmpofe- Ledenic o "5* C0 a "S i-l e a a A d C0 _o CO C0 M Ukupno TH fojq icm^aj^ CM to 4" m |
| ŠUMARSKI LIST 10/1924 str. 40 <-- 40 --> PDF |
518 Lovstvo Iz ove skrižaljke razabiramo, da gros površine pojedinih općina otpada na šumu, a ona je u glavnom vlasništvo dijelom i. o., a dijelom države. Ostala je površina najvećim dijelom vlasništvo mjesnih općina navlastito oni dijelovi, što su u katastru provedeni kao pašnjaci kao i oni, što su ubrojeni u t. zv. neplodni prostor. Kako na pomenutom teritoriju vukovi uništavaju veliki nacionalni imetak, koji je u našem slučaju daleko veći, nego što je procijenjen, jer je to imetak sirotinje, koja nema odakle da namakne za drugo živinče, kad mu jedno odnese vuk, interesiram su u pitanju tamanjenja vukova naročito vlasnici lovišta. U našem slučaju riječ je o državnoj šumskoj upravi, o imovnoj općini i o zakupnicima općinskih lovišta. Državna i imovno-općinska lovišta redovno se ne unovčuju dražbom, nego je — redovno — državna i imovno-općinska šumska uprava izvršioc lova. Općinska se lovišta izdaju u petnaest godišnji zakup na osnovu zakona od 27. travnja 1893. No pomenuti zakon ne određuje jačih dužnosti za izvršioca lovnih prava u pogledu tamanjenja grabežljive zvjeradi. § 29. pomenutog zakona kaže: »Potuži lj se pučanstvo, susjedni vlasnici i zakupnici lovišta, da se je u kojem lovištu grabežljiva zvjerad vrlo umnožala, ima kotarska oblast vlasnika ili zakupnika pozvati, da u zapornom roku, koji mu se dati ima, grabežljivu zvjerad potamani. Mine li rok bez uspjeha, ima kotarska oblast narediti pod vlastitim nadzorom opć. hajku, u kojoj se smije samo grabežljiva zvjerad ubijati, pa i ta pripada vlasniku ili zakupniku onoga lovišta, gdje je ubijena. Za tu hajku imadu općine besplatno dati potrebite pogoniće, a vlasnici i zakupnici lovišta svoje zaprisežene lovske službenike. Takove hajke nije slobodno držati u nedelje i blagdane.« Iz ovoga slijedi da izvršioc lovnih prava nije niti čime vezan, da je dužan spriječiti razmnožavanje grabežljive zvjeradi. Za podizanje zanemarenih lovišta — doduše — pobrinuo se je donekle zakonodavac u § 17. pomenutog zakona. No niti tu nije napomenuto sredstvo, s kojim bi se dalo operirati vis a vis vlasnika lovišta, da spriječi razmnožavanje grabežljive zvjeradi. Da se donekle unapredj tamanjenje grabežljivaca, naročito vukova, zavedene su taglije za ubijene grabežljivcc. Prema naređenju Ministarstva Šuma i Rudnika — Generalne Direkcije Šuma u Beogradu iznosi taglija za ubijenog vuka odnosno vučicu 75—100 Dinara. No i ne imajući u vidu okolnost, da je ova taglija daleko premalena da bi mogla unaprediti tamanjenje vukova, koje je skopčanu sa silnim poteškoćama, bilo da se radi o tamanjenju puškom, gvožđima, strihninom ili bilo kojim drugim načinom, nesmijemo s metnuti |
| ŠUMARSKI LIST 10/1924 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Lovstvo 519 s uma, da se u svakom Slučaju radi o izvršivanju prava lova — s jedne strane, a s druge, da dotičnik mora imati i pravo nošenja oružja, ako tamani vuka puškom. Ni u kojem slučaju nije tamanjenje ovog strašnog grabežljivca potpomognuto. Uvaži li se okolnost, da se i na onog tako zvanog »krivolovca«, koji tamani možda samo i jedino grabežljivce, gleda redovno prijekim okom sa strane vlasnika lovišta, sastajemo se sa činjenicom, da se ovome dosta pažnje ne posvećuje. Možda je tome uzrokom i ta okolnost, da mjerodavni krugovi nisu dovoljno informirani, jer naše općine, pa naše kotarske oblasti nijesu na vrijeme i objektivno informirale više vlasti, da se preduzme sve što je od potrebe kako bi se ovo ´zlo, ovaj strašni atentat na narodni imetak po mogućnosti i što prije paralizirao. Kako sam naveo ne možemo ovoj rani tražiti lijeka u Zakonu o lovu, barem ne u onom Zakonu koji je danas na snagi. Ne možemo tražiti pomoći niti u naredbi o taglijama — jedno, jer su određene taglije preniske i po tome ne daju nikakvog jačeg impulsa lovcu, da se dade na zatiranje vukova; a drugo — jer se onaj tko lovi ne smije da ogreši o Zakon o lovu odnosno o propise koji su na snazi za posjedovanje i nošenje oružja. Držim da će se u novom Zakonu o lovu o ovome voditi računa bez obzira, koje će stanovište zauzeti zakonodavac u pogledu izvršavanja prava lova. No dok je današnji Zakon na snagi — govorim; o području Hrvatske i Slavonije, gdje je u krijeposti Zakon od 27. travnja 1893. — potrebno je da se traži puta i načina, kako bi se ovo zlo saniralo. Mi moramo računati sa činjenicom, da se vuk rapidno množi, da ga se teško iskorijenjuje, a prama tome, da će i sve više štete praviti ne samo na divljači, nego i naročito i na domaćoj stoci. Navedeni podaci dovoljno su ga ilustrirali kao zatornika narodnog imetka. Jače i izrazitije od svih podataka govore naše planine, koje su ostale puste, bez svoga ukrasa i ponosa — bez srna. I možemo reći, da će ovaj zatornik sve utamaniti, do čega dođe, ako se ne počne uništavati, temeljito i sustavno uništavati svuda, gdje se samo može. Inače ćemo doživjeti, da u našim stranama ne će biti niti zeca — ostati će jedini vuk, vrebajući, kada će pastiri zadrijemati ili se zavesti u razgovor, da im časom odnese trud i muku. U vezi sa navedenim, držim, da bi se imalo što prije provesti slijedeće: 1. Do donošenja novog Zakona o lovu imala bi se sa strane Ministarstva Suma i Rudnika da povede odlučna akcija u cilju tamanjenja vukova. S daleko jačim elanom imalo bi se pristupiti trovanju strihninom, koje bi imalo biti udešeno da doista vodi k svrsi, t. j . imalo bi se provoditi posve, do pedanterije, stručno. Qdje se trovanje ne može provoditi kako valja, bolje je da se u opće i ne provodi. U našem kraju valja uvažiti već naprijed pomenute okolnosti: raznolikost klimatskih prilika na primorskoj strani i u zaleđu, pa bi se baš uslijed prelaženja s jedne strane na drugu imalo tamanjenje |
| ŠUMARSKI LIST 10/1924 str. 42 <-- 42 --> PDF |
520 Lovstvo provoditi s osobitom pažnjom u drž. šumama i šumama i. o. otočke — u Velebitu, te na proplancima Gor. Kotara odnosno Kapele — u drž. šumama i šumama i. o. Ogulinske. Uz trovanje imalo bi se nastojati i gvožđima i inim zamkama. Prema tome je potrebno, da se dotične šumske uprave opskrbe valjanim gvožđima sa strane države, s kojima bi se rukovalo kao sa inventarskim predmetima. 2. Imalo bi se svakako omogućiti tamanjenje vukova i seljačkom svijetu. Poznato je, da imade među našim seljacima dovoljno ljudi koji bi tamanili vukove kad bi im to omogućeno bilo. Ne ulazeći u razmatranje, da li i čime je opravdano dosadanje izvršavanje lova, držim, da nije dobro, a da se narodne mase pobliže ne zainteresiraju za tamanjenje vukova. U doba demokratsko, kad se na svakom polju rada nastoji dati udjela širokim narodnim masama, treba uznastojati, da se pametnim načinom živo narod zainteresuje i pomogne, kako bi i sam što više doprineo, da sam sebi pomogne. Uvjeren sam, da će se tamanjenje vukova moći uspješno provesti jedino i isključivo uz pripomoć naroda. Obazirući se na dosadanje prilike i rezultate, dvojim, da će vlasnici lovišta, lovozakupnici, i u budućnosti pokazati boljih uspjeha nego do sada. Da se narodu omogući sudjelovanje u akciji oko tamanjenja vukova, držim, da bi bilo probitačno, da se naredbenim putem, do donošenja novog Zakona o lovu, dade oglasiti da se svekoliko žiteljstvo poziva na tamanjenje ovog strašnog grabežljivca. A da se olakša tamanjenje, neka se sa strane države po svim općinama, koje su ugrožene vukovima, podijeli što veći broj gvozda oprobanog i valjanog sistema. 3. Lovozakupnike bi trebalo pritegnuti, da više pažnje posvećuju tamanjenju vukova na svojem području. 4. Upravne vlasti, navlastito kotarske oblasti, imale bi putem općinskih poglavarstva upućivati narod, da se odazove pozivu na hajku, kad se ova odredi. Valja se pobrinuti dijelom sa strane općine, dijelom sa strane lovozakupnika a dijelom sa strane države, da se hajkačima dade primjerena ošteta za uloženi trud. Radi se naime o ovome siromašnom kraju, gdje je, može se reći, gola, bosa i gladna sirotinja. 5. Tagliju za utamanjenog vuka treba povećati i to barem na peterostruki iznos prema dosadanjem. Svrha je ovim redcima, da se skrene pažnja na žalosnu činjenicu, prema čemu je u ovom kraju posve uništena ponajljepša naša divljač, srna, a ujedno da se upozori, na ogromnu štetu, što je vukovi čine na krvavo stečenom i sabranom narodnom imetku. Pomoći treba i to prave pomoći — što prije. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1924 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Pismo predsjedništvu. — Bilješke ..... ............... ....... .......... ........, .... je ........ .. ......... .............. ......... ........ y ........, ....... ........... ....., ....... ........... ..... ........, ...... je ............. ..... ..... ........, ......... .....: .........! ........ ...... ........ ........ .......... y ... ........ .. ....... ......... .............. ......... ........, ...... ........... .... .......... je ........, .. ce ........ ...... ...... ....... ........... .. ......... .... ........ .......... ........ ........: ...... .. .. ..... ... ......, .. ...... ... ..... ........ .... .... ........, ... ... je ... . .... ..... .... ....., .... ...... .........., .......... ........ ..... ......... Škofjo ® 1 Bilješke. I 1 Katastrofalna poplava med Polhovim Gradcem in Škofjo Loko. Dne 8. avgusta po noči je đoletela pokrajino med Polhovim Gradcem in Loko velikanska vremenska nezgoda. Vlila se je med bliskom in gromom nenadoma silna ploha. Vodovje je naraščalo od minute do minute. Vihar je rušil strehe in kozolce in podiral drevesa. Nihče ni upal iz hiše. Voda je začela dreti v hiše in hleve, trgala je ceste in valila s seboj ćele plasti rodovitne zemlje. Ruvala je drevje s koreninami vred in razburkano valovje naraslih potokov je butalo s tako silo ob zidovje, da se je začelo podirati. Jezovl so se udali silnemu pritisku vode in so bili odneseni. V Polhovem Gradcu je voda odnesla strojarno, dalje jez, lepo žago in poleg te stojeća gospodarska poslopja. Drugemu posestniku je razdejala hišo in hlev in odplavila vso živino. Odneslo je zemljo z vrtov in njiv ter jih zasulo z gramozom. Ravno tako hudo so prizadeti kraji v območju potokov Ločnice in Hrastnicc. Mala Ločnica je nenadoma tako silno narasla, da je razdejala cesto, trgala pobočia hribov in razrušila par hiš. Obžalovati je tuđi več človeških žrtev, otrok in odraščenih. Ob Hrastnici je najbolj trpela vas Puštal, kjer je voda odnesla hiše, gospodarska poslopja, mostove, ljudi in živino. Zaga nekega posestnika ie skoro popolnoma izginila. |