DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1924 str. 37     <-- 37 -->        PDF

Lovstvo 515


umirala, budilo se proljeće, brnduša počela da svoju nježnu glavicu
pušta za suncem i toplinom...


Svega toga nema danas u našim planinama. I dok se je na Primorju
sačuvalo zeca, jer se štiti s jedne strane mimikrijom: među
sivim stijenjem i primorskom kaduljom ostaje gotovo nezamjetljiv,
a s druge strane pogoduje mu j konfiguracija terena — dotle je srnâ,
uresa naših planina, gotovo sasvim nestalo.


Ne odziva se više jaki glas ponosnog šesterca sred Apatišanske
Dulibe, zanijemio je i vilaš oko Rosotruna, nema onih dvoboja u dolinama
i na proplancima oko Katalinca i Loma ...


Prolazeći između tamnih jela i ponosnih smreka naših planina,
koje i nehotice dovode neku melankoliju u dušu, slušajući glas šumskog
kavalira ili njegov bât uz strminu — znao je lovac, da gora nije
sama...


Danas je drugačije — jer nema naših negdanjih srnjaka.
Još godine 1917. bila su lovišta, može se reći puna. Od 1918.
krenulo je na gore tako, te danas gotovo možemo reći, da nemarnu
srna.
S jeseni 1918., zimi 1918.—1919. pa čitave 1919. godine bilo je
posvuda pa i u našim krajevima dosta puškara. Operiralo se je u
glavnom s vojničkim puškama. No, sigurno je, da nije puška sama
glavni uzročnik, da je srna nestalo.
Iza god. 1918. sve se je više nalazilo srnećih kostura po šumi, a
opažalo se je i više vukova. 1 baš vuci su glavni razlog, da je srna
nestalo.
Za vrijeme rata nije se vukove tamanilo, jer je većina lovaca
bila na fronti, a i izvršivanje lova bilo je u mnogim krajevima skopčano
s poteškoćama radi vojničkih zona. Ako se k tome doda, da je
sigurno i iz susjedne Bosne došao po koji par k nama, lako je nastala
mogućnost, da se je vuk u silnoj mjeri razmnožio, tako, da je i plemenitu
divljač — srne uništio, a podjedno postao silni zatornik domaćeg
blaga.
Da dobijemo sliku, koliko štete počini vuk godišnje u ovdašnjim
krajevima, donosim sabrane podatke o domaćoj stoci, što su
je vuci uništili za vrijeme od godine dana t. j . od 1. kolovoza 1923.
do konca srpnja 1924. — Podaci su sabirani na licu mjesta, pa će
nam najbolje predmet ilustrirati. (Vidi skrižaljku na strani 516.).
Ovi nam podaci najbolje ilustriraju, da je vuk opasan, vrlo
opasan zatornik u ovim krajevima, a pokazuje nam indirektno i to
da on tamani sve, do čega dođe.
Nije čudo. ako nam je gotovo istrijebio srne, kad je toliko domaćeg
blaga uništio na ovom dijelu Primorja!
Opažanja su zasvjedočila, da se javlja u ovim krajevima naročito
zimi, kad je u zaleđu, u planinama, visok snijeg. A to je i razumljivo,
kad se uoči. da je dobar dio Primorja — može se reći zona
na širinu od 2—3 kilometra, a često puta i na većoj širini — gotovo
čitave zime bez snijega. A vuk ide za pašom. U vrijeme, kad je u
zaleđu ciča zima, znade uz Primorje biti pogodno vrijeme, tako, da