DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10/1924 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Lovstvo 515 umirala, budilo se proljeće, brnduša počela da svoju nježnu glavicu pušta za suncem i toplinom... Svega toga nema danas u našim planinama. I dok se je na Primorju sačuvalo zeca, jer se štiti s jedne strane mimikrijom: među sivim stijenjem i primorskom kaduljom ostaje gotovo nezamjetljiv, a s druge strane pogoduje mu j konfiguracija terena — dotle je srnâ, uresa naših planina, gotovo sasvim nestalo. Ne odziva se više jaki glas ponosnog šesterca sred Apatišanske Dulibe, zanijemio je i vilaš oko Rosotruna, nema onih dvoboja u dolinama i na proplancima oko Katalinca i Loma ... Prolazeći između tamnih jela i ponosnih smreka naših planina, koje i nehotice dovode neku melankoliju u dušu, slušajući glas šumskog kavalira ili njegov bât uz strminu — znao je lovac, da gora nije sama... Danas je drugačije — jer nema naših negdanjih srnjaka. Još godine 1917. bila su lovišta, može se reći puna. Od 1918. krenulo je na gore tako, te danas gotovo možemo reći, da nemarnu srna. S jeseni 1918., zimi 1918.—1919. pa čitave 1919. godine bilo je posvuda pa i u našim krajevima dosta puškara. Operiralo se je u glavnom s vojničkim puškama. No, sigurno je, da nije puška sama glavni uzročnik, da je srna nestalo. Iza god. 1918. sve se je više nalazilo srnećih kostura po šumi, a opažalo se je i više vukova. 1 baš vuci su glavni razlog, da je srna nestalo. Za vrijeme rata nije se vukove tamanilo, jer je većina lovaca bila na fronti, a i izvršivanje lova bilo je u mnogim krajevima skopčano s poteškoćama radi vojničkih zona. Ako se k tome doda, da je sigurno i iz susjedne Bosne došao po koji par k nama, lako je nastala mogućnost, da se je vuk u silnoj mjeri razmnožio, tako, da je i plemenitu divljač — srne uništio, a podjedno postao silni zatornik domaćeg blaga. Da dobijemo sliku, koliko štete počini vuk godišnje u ovdašnjim krajevima, donosim sabrane podatke o domaćoj stoci, što su je vuci uništili za vrijeme od godine dana t. j . od 1. kolovoza 1923. do konca srpnja 1924. — Podaci su sabirani na licu mjesta, pa će nam najbolje predmet ilustrirati. (Vidi skrižaljku na strani 516.). Ovi nam podaci najbolje ilustriraju, da je vuk opasan, vrlo opasan zatornik u ovim krajevima, a pokazuje nam indirektno i to da on tamani sve, do čega dođe. Nije čudo. ako nam je gotovo istrijebio srne, kad je toliko domaćeg blaga uništio na ovom dijelu Primorja! Opažanja su zasvjedočila, da se javlja u ovim krajevima naročito zimi, kad je u zaleđu, u planinama, visok snijeg. A to je i razumljivo, kad se uoči. da je dobar dio Primorja — može se reći zona na širinu od 2—3 kilometra, a često puta i na većoj širini — gotovo čitave zime bez snijega. A vuk ide za pašom. U vrijeme, kad je u zaleđu ciča zima, znade uz Primorje biti pogodno vrijeme, tako, da |