DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1924 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Uređivanje državnih šuma Ing. Žarko Miletić (Zagreb): Uređivanje državnih suma. (Nastavak). IV. Jedinstveni taksacioni pravilnik i njegov sistem. A) Glavne smjernice taksacionog pravilnika. U prednjim smo razlaganjima izložili stanje taksacionog sistema državnih šuma bivše ug. pole Monarhije, pa smatramo, da nam je uspjelo dokazati, da taj sistem nije valjan i da bi ga u cijelosti trebalo izmijeniti. Izložili smo nadalje i stanje ostalih naprednijih taksacionih sistema u našoj državi i stranim zemljama, pa smo time obilježili smjernice, kojima bi trebao da pođe taksacioni sistem svih naših državnih šuma. Ujedno smo analizom modernih metode uređivanja objasnili njihove elemente i kriterije. Nakon svih tih pripravnih i analitičkih razmatranja primakli smo se jezgri i cilju ovog prikaza, a taj je, da ustanovimo, kakav bi trebao da bude naš novi taksacioni sistem. Taj odgovor trebao bi da bude sintezom svih dosadanjih rezultata. Taj odgovor trebao bi nadalje da bude pozitiva n i k o nstruktivan, jer mu je zadaća, da jasno i odrešito pokaže na nove vidike i puteve novog taksacionog sistema. Prije nego li pokušamo, da na t o pitanje odgovorimo, treba da objasnimo i nekoliko drugih, prečih principijelnih pitanja. 1. Potreba i mogućnost sastava jedinstvenog taksacionog pravilnika za državno šumarstvo čitave države. Još u početku ovog prikaza istakli smo razloge, zbog kojih smo uvjereni, da bi sve državne šume trebali uređivati po jedinstvenom sistemu. Ta nam se potreba čini tako jasnom i opravdanom, da je ne bi ni trebali naročito i opširnije obrazlagati. Međutim, istovremeno s tom pozitivnom konstatacijom javlja se i sumnja, da li je moguće sastaviti jedinstveni taksacioni pravilnik, koji bi sa svim svojim odredbama podjednako vrijedio za sve državne šume, pa sve i u onom slučaju, ako se i prizna potreba jedinstvenog pravilnika. Nisu li razlike između šumskih gosoodarstava pojedinih krajeva tolike, da se te heterogene prilike ne mogu regulisati jednim općim i zajedničkim pravilnikom. Ne zahtijeva li ta heterogenost i naročite načine uređivanja? To je svakako vrlo važno i principijelno pitanje, o odgovoru ovisi i čitav daljnji rad. Važnost toga pitanje ne smije se potcijeniti, već ga treba shvatiti u svoj njegovoj težini. |