DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1924 str. 50     <-- 50 -->        PDF

598 Lovstvo


četinastu dlaku, bez podmaška, jednačije duljine, po trbuhu i prsima
dosta rijetku, svijetlo sive i crnkaste boje i nešto kraćeg repa. Kad
se takovo krzno ustroji i upotrebi, kao prostirač (Teppich) trajnije
je od onog prvog.


Početkom januara 1924. počeli smo sa trovanjem. Kao meke
rabili smo, u pomanjkanju boljega mesa, ubijene pse i mačke, koje
su se skitale. Lugar sreza Zagorske Kose J. Dujmić natrovao je dva
psa i dvije mačke, kojima je prije dlaku opalio, da ih zvijerad prije
zanjuši. Dujmić je trovao po metodi nadlovca Simeta, to jest strihnin
u maslacu metao je u strvinu, dok je Kučić trovao po svojoj metodi
t. j . metao je strihnin neposredno u meso i tako pripravio dva
psa.


Čitav januar 1924. stajale su meke netaknute u srezu Vrh Ponikve.
Početkom februara ubio je lugar Kušić još jednog psa i ostavio
ga neotrovana na rubu sreza, da se meče lisice. Vračajući se
nekoliko dana iza toga mimo tog psa, ustanovi, da su došla tri vuka
i psa izjeli, ostala je tek glava i nešto mesa na vratu sa oglodanom
hrptenjačom. Kušić sa svojim kvarnim čekićem zasiječe na dva
mjesta u pasju glavu i uspe u te zasjeke strihnina, kojega je sa sobom
nosio. Slijedeći dan idući u srez pođe tuda i nađe deset koraka
daleko od pasje glave otrovanu vučicu. Ležala je u snijegu na leđima
tako, da su joj sve četiri noge iz snijega okomito u vis stršile,
jezik si je sav zubima sasjekla i snijeg okrvavila. Na meki se
opazilo, kako je tek jednim ugrizom u pasji vrat zagrizla baš u
mjesto, gdje je bio strihnin; to je podjedno i dokaz, kako strihnin
brzo i smrtno djeluje, dok je svjež i dok dugo ne leži u meki. Vučica
je bila duga, od vrha gubice do kraja repa 1.80 m., rep sam
35 cm., teška oko 40 kg., dlake oštrije i četinaste bez podmaška:kako je gore potanje opisano, krzno vrlo lijepo.


Obilazeći redovito meke u polovici februara ustanovi Kušićda
su došla tri vuka i pojeli čitavog jednog natrovanog psa i pošli
dalje u šumu, no kako je to jutro počeo padati nanovo snijeg mogao
je Kušić slijediti trag tek jedan kilometar, a dalje je snijeg tragove
zameo. U maju, kad je snijeg okopnio, našao je Kušić izvan svog
sreza u općinskoj šikari sva tri otrovana vuka nedaleko jednog od
drugog, ali su se raspali već toliko, da im nije mogao spol ustanoviti.


Kod lugara Dujmića u Zagorskoj kosi nestalo je dviju mačaka
još u januaru ove godine i to na smrznutom snijegu, tako te nije mogao
ustanoviti, tko ih je i kamo odnesao ili odvukao. Početkom
februara došao je jedan vuk i pojeo čitavog otrovanog psa. Dujmić
je slijedio trag po suhom snijegu, koji je na stari smrznuti, koji je
držao, napadao. Nakon 2 km. vuk je stao amo tamo krivudati i pod
jednim grmom izbljuvao psa u komadima, kako ga je pojeo i osim
toga je izbljuvao kozje dlake, koja mu je otprije ostala u želucu i
nastavio put. Slijedeći trag dalje došao je Dujmić do šumskih čistina,
gdje je bura imala jači mah, i suhim snijegom isprekidala i
spremela trag tako, da ga lugar nije mogao dalje odbijati, niti je mogao
ustanoviti, što se sa vukom konačno dogodilo.