DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1924 str. 6     <-- 6 -->        PDF

Šume verskog fonda i reparacije


Iz toga se vidi, da je već bivša Austrija davno otkupila čitavi taj


fond u Kranjskoj a kako se čuje, dvostruko je otkupila fond u Šta


jerskoj.


Ali, s druge strane, ne smemo zaboraviti, da je bivša Austrija


spomenutim članom konkordata priznala kapitalu tog fonda nekakvu


eksteritorijalnost, nekakav »noli me tangere«, usled čega nije mogla


ni smela pristupiti formalnoj likvidaciji fonda, premda bi ta likvi


dacija bila posve opravdana i očito ne bi bila naišla na veće za


preke ; a isto to ne mogu i ne smiju sada još ni nasledne države.


Po tom članu konkordata je naime formalno vlasnik tog fonda


još uvek Sv. Stolica, koja, pošto je to stanje jednostrano u njenu


korist, bez prigovora tolerira sve vreme pa i danas.


No time se čitav ovaj fiktivni državni aktivum pretvara u


p a s i v u m i nasledne su države, bez svoje saradnje i krivnje, tim


aranžmanom verskog fonda morale preuzeti samo jedno veliko


staln o breme , koje povrh toga još svake godine raste.


Procena vrednosti1 verskofondovskih šuma i ostalog kapitala,
kako je zahteva reparaciona komisija, mogla bi dakle ispravno imati
samo tu svrhu, da se što točnije odredi ono čisto rentovno opterećenje,
koje bi se u kapitalizovanom iznosu, imalo pribrojit i
svoti reparacija. No taj se razmer može mnogo ispravnije i lakše
odrediti jednostavnim skontriranjem bivšeg austrijskog državnog
budžeta odnosno zaključnih računa fonda.


Još jednom naglasujemo, da se odnos verskog fonda ka o
samostalnog jurist i č kog lica naprama novim državama
nije nikako promenioi, osim na gore za te države, usled porasta
rashoda i usled ošteta imanja za vreme rata. Ako se dakle u vezi sa
reparacijama ima da uzima obzir i na imanja verskog fonda, tada je
jedino pravilno, da se uzmu u račun i aktiva i pasiva fon da,
odnosno da se prava prihodna vrednost kapitala odbije od kapitalizovanih
rashoda, a razlika da sepriboji svoti reparacija,
koje imaju nasledne države da prime!


Očito je nadalje, da će nasledne države u najkraće vreme, vlastitim
sredstvima otkupiti sav kapital tog fonda, te da bi usled toga
mogle samostalno pristupiti njegovoj likvidaciji, da nisu vezane spomenutom
odredbom konkordata. A ako im uspije, da tu odredbu
konkordata izmene. u što ne sumnjamo kod malo dobre volje s obe
strane, tada to neće biti zasluga ni bivše Austrije ni reparacione
komisije, već njihova sopstvena.


Takvo dejstveno stanje verskog fonda potvrđuje i postupak
sa fondovskim imanjima. Tim je imanjima čitavo vreme upravljala
država kao i vlastitim imanjima, samo da su se prihodi i rashodi
zasebice knjižili. I u stvarnom i u osobnom obziru, uprava tih imanja
bila je inkorporirana državnoj upravi bez ikakvih drugih razlika.
Čim se 1849. godine uprava državnih šuma jedinstveno organizovala,
bila su sva i državna i fondovska imanja poverena ministarstvu
za poljoprivredu i rudnike, a godine 1865., opet ministarstvu za
financije. Osnivanjem naročitog ministarstva za poljoprivredu 1872.
godine prešle su sve te agende, na novo ministarstvo. Odtada se