DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1924 str. 14 <-- 14 --> PDF |
(Jateruca Luteoia (Miil!) lng. R. Sarnaoka [Srednje]: Galeruca Luteoia (Muli).1 Godine 1913. opazio sam prvi put na brijestovima zasađenim pred zgradom šumske uprave u Nemiloj (270 m m. v.) štetnika, koji spada među zlatice (Chrysomelidae), i koga sam po Niisslinu2 opredijelio kao »Galeruca luteoia«. Brijestovi (ulmus montana), na kojima se je štetnik, kako sam čuo, već tri godine u velikoj množini pojavljivao, bili su 20—25 godišnji i zasađeni na strani čisto južne ekspozicije i to u suhu jaspisovu šljunku, koji uopće sadržava veoma neznatnu količinu hranjivih čestica. Niisslin navada, da luteoia dolazi kao štetnik u obzir samo za parkove, gdje su i kukac sam i ličinka znali do gola obrstiti sve brijestove. Ja sam tada tu pojavu sebi obrazložio biološkim karakterom brijesta, koji za svoj normalni razvitak izvanredno mnogo iziskuje. Među našim šumskim drvećem nema valjda drveta. koje bi tolike zahtjeve stavljalo na svoju postojbiniu (Standort) kao brijest. Ovaj se rasprostire u visinama oko 1000 i nešto više metara nad morem, ali tada samo u zaklonjenim dolinama ili udubinama sa svježhn, dubokim, humoznim tlom, a u nizinama samo u inundacionom području naših rijeka (ulmus campestris). Koju ekspoziciju brijest više voli, ne može se stalno reći, ali sam ga ja u području šumske uprave Nemile u većoj množini u trupama nalazio na sjeveroistočnim stranama. Svakako zahtijeva brijest dobru, rahlu i plodnu zemlju, duboko tlo. da može lijepo razviti svoje dugačko žilje. kud i kamo više vlage nego li bukva, a osim toga mnogo humusa i dovoljno svijetla. Iz toga, što brijest tako velike zahtjeve stavlja i tako rigorozno bira svoju postojbinu, slijedi, da ćemo u prirodi većim dijelom naći samo posve zdrave egzemplare, jer se na mjestima, koja mu ne konveniraju, ne će moći valjano ni razviti. Zdravi brijestovi moraju zato i mnogo bolje da odolijevaju raznim insektima. koji nijesu gotovo nikada ili barem vrlo rijetko primarni štetnici, nego li oni, koji su umjetnim načinom uzgojeni na supstraktu i pod prilikama koje im ne odgovaraju. Baš radi tih velikih zahtjeva brijestova, naći ćemo ih u umjetnim zasadama veoma rijetko na takvim postojbinamakakve oni sebi u prirodi izabiraju. jer se u takvim zasadama uzima obzir samo na estetsko djelovanje pojedinih grupa drveća, a na njihove potrebe samo toliko, u koliko je moguće i u koliko se s prvim 1 Galeruca (Galerucella) Xanthomelaena Schrank, Calmarieasis Fabr., Orataegi Baeh. 2 Dr. Otto Niisslin Leitfaden cler Forstinsektenkunde 1905, |
| ŠUMARSKI LIST 12/1924 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Qaleruca Luteola (Muli) 02. dade složiti. Naravna posljedica toga je, da ovaki egzemplari, moraju pobolijevati, te da su zato i izvrgnuti jačim napadajima šumskih štetnika. Tako su pobolijevali i brijestovi u Nemiloj ne pokazujući gotovo nikakovog prirasta radi izvanredno mršavog i suhog tla. te su napokon postali žrtvom luteole. Međutim sam ove godine u području šumske uprave u Srednje, našao luteolu i na samoniklim brijestovima u naplavku kraj potoka Ljubine i u živici, u nadmorskoj visini od 670 m. Da li se ovi brijestovi nalaze u svome optimumu ili barem blizu njega, teško je reći, ali svakako treba istaknuti, da su samonikli3, i ako nijesu izrasli u šumi, jer i Nitsche4 naglašuje. da je luteola većih šteta počinila samo u parkovima, a i u sastojinama. Olava kukca, koji naraste 6—7.5 mm u duljini i 2.5—3 mm u širini, je žute, žuto-smeđe do maslinasto zeleno žute boje. te imade usred čela mali u duljinu položeni žlijeb, povrh kojega se nalazi, kao katran tamno smeđa ili crna mrlja u obliku trokuta ili romba. Oči su velike. Ticala imadu 11 članaka, od kojih je prvi dulji, a drugi kraći od ostalih, te sižu do polovice krila. Svaki članak ticala je žute boje i smeđe obrubjen. Toraks je žut, razasuto punktiran, dva puta širi nego što je dugačak i sa obih strana nešto udubljen. Sprijeda u sredini nalazit se mala udubina, a straga u sredini i postrance smeđa mrlja. S donje strane je toraks žuto smeđe boje sa isto tako obojenim jednim parom nogu. Elitre su fino razasuto punktirane, u prvoj trećini nešto utegnute, tako da su na tom mjestu nešto uže, inače teku vanjski rubovi krila, koji su malko uzdignuti, paralelno. Boja krila je maslinasto žuta sa dvije kratke tamno smeđe pruge sprijeda u sredini, a postrance sa jednom smeđom prugom preko cijelih krila, koja je na početku uska te se prema zatki sve više i više proširuje. Uzdignuti rubovi elitre su smeđe žuti. Zatka je smeđe boje, a trbuh crn. Ostala dva para nogu su žuto do žuto smeđa, a imadu na stegnu tamno smeđu do crnu tačku. Cijeli kukac obrastao je odozgo tankim, kratkim dlačicama. Nijanse boja variraju kod luteole prilično jako, tako sam našao jedan egzempar sa posve crnom glavom i toraksom bez ikako vih šara, ali sa opisanim žlijebom i rupicom. Ticala su bila tamno smeđe boje, a krila smeđe maslinasto zelene boje sa gore spomenutim, ali crnim prugama. U Nemiloj sam godine 1913. opazio, da luteola koncem mjeseca aprila i početkom maja snese u redovima 10—30 jajašaca jasno žute boje. Ove godine sam u Srednjem u jednoj zatvorenoj dolini, koja je znatno hladnija od okolnih mjesta, opazio prvi put i to na donjem dijelu starijeg stabla snešena jajašca tek 25. maja. Ovih grupa jajašaca u redovima nije bilo mnogo u donjem dijelu stabla. Mnogo ih je više bilo u gornjem dijelu krošnje, koju sam sutradan tačno pre 3 Samoniklo stablo, koje sam u glavnom promatrao, bilo je izvanredno Jako napadnuto od ušenca Schizoneura ulmi Geer. 4 Judeich-Nitsche, Lehrbuch fier mitteleuropaiechen Forstinsektenkunde |
| ŠUMARSKI LIST 12/1924 str. 16 <-- 16 --> PDF |
63(( Galeruca Lut col a (Muli) tražio. Jajašca su se nalazila samo na južnoj polovini krošnje i to u glavnom na jugoistočnoj i na južnoj strani, dok je sjeverna bila pošteđena, ali sam na jednom drugom stablu našao i sjevero zapadni dio krošnje jako napadnut. Sjeverna polovina prvoga stabla bila je više okrenuta prema potoku, dok je sjeverna polovina drugoga stabla bila okrenuta željezničkoj pruzi, iz čega slijedi da štetnik bira prisojne t. j . sunčane, tople i suhe strane. U Nemilojgdje su mladi brijestovi u aleji pred upravom bili izvanredno jako Gore: list izgrižen od većih Učinaka. Osamljene rupice su veće, u sredpru lijevo su pojedine rupice spojene. Dolje: cijele partije lista izgrižene od jedne ličinke; ostavljena je samo gornja opidertna lista, rebra i veće žilice. napadnuti, nalazila su se jajašca prilično pojednako (jednolično) razmještena preko cijele krošnje, koja se je mogla sva lako pregledati. Jajašca su u glavnom ovalna, na jednoj strani malo sploštena, a na drugoj zašiljena. Duljina jednog jajašca iznaša od prilike 1 mm, a širina 0.4—0.5 mm. Jaja se nalaze uvijek samo na donjoj strani lista i to sploštenim dijelom prilijepljena u redovima nekom mrkom masom obično paralelno sa rebrima lista ili uzduž istih, rjegje preko njih, ili između rebara. Redovi teku u pravoj ili valovitoj liniji, ili u slabome luku i to prema bilješkama opažanja iz 1913. godine gotovo |
| ŠUMARSKI LIST 12/1924 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Galeruca Luteola (Miill) uvijek u dva neprekidna spojena niza. ali tako. da zašiljeni krajevi jednoga i drugoga niza divergiraju katkada samo u tri niza, tako da srednji niz stoji uspravno, dok je desni i lijev} niz opet od sredine desno odnosno lijevo van nagnut. Na taj način su redovi sastavljeni od dva po dva odnosno tri po tri jajašca. Ove grupe odnosno redovi jajašaca su obično 2.5—7 mm dugi, već prema broju jajašaca u jednoj grupi. Na jednom te istom listu znalo je biti po dvije do tri grupe jajašaca složenih u redove. Ove godine nijesam mogao opaziti ,."-|;..;-*° .}.<..".´.?´;.:. " , ;,».âb*. . Od kukaca izgriženo i prorešetano lišće, prije nego što su snešena jajašca. takve pravilnosti u redovima. Bilo je redova od samo dva niza, a i takvih od samo tri niza, ali obično bi u jednom te istom redu bilo na izmjenice manjih partija sa dva i partija sa tri niza. Redovi sa tri niza su malko prevladavali. Nasamo snešenih pojedinih jajašaca nalazi se veoma rijetko. Isto tako se rijetko nalaze jajašca snešena u manje nepravilne hrpice od najviše desetak jajašaca. Jajašca na početku i ona u manjim hrpicama su obično nešto manja od jajašaca iz sredine redova. Kad jaja dozriju. pojave se blizu zašiljenog kraja dvije tamne tačke. Od prilike 15 dana nakon što su snešena jaja. izađe iz njih |
| ŠUMARSKI LIST 12/1924 str. 18 <-- 18 --> PDF |
632 Galeruca Luteola (Mtill) sa gornje strane, ali tako da kožica jajašaca ostane na istom mjestumalena crna ličinka, na kojoj se prostim okom ne razaznaju nikakove šare. Poslije osam dana svlače se ličinke po prvi put ostavljajući na listu crni svlak kao i ekskremente. Nitsche spominje, da ličinka ostaje crna do drugog svlačenja. Kako i koliko se puta ličinke svlače nijesam mogao tačno konstatovati, jer se na lišću nalaze uvijek ličinke razne starosti. Glavni oblik ličinki podudara se sa oblikom ostalih hrizomelida. t. j . ličinke se prema zatki prilično brzo sužuju. Duljina ličinke iznosi osam do devet mm. kad se opruzi i jedanaest mm, a širina 2.5—3 mm. Kad ličinke malko poodrastu imadu sjajno crnu, malenu glavu sa udubljenim čelom. Protoraks imade na hrptu dvije u sredini Na lijevoj strani terminalnog lista ispod najveće rupice nalazi se jedan red jajašca (.) paralelan sa rebrima lista, koji se tačno ne razaznaju na slici radi njihove žute boje; na desnoj strani lijevog lista nalazi se dolje drugi red jajašca (.) popreko između rebara lista. Crne tačkice na terminalnom listu predočuju početno gledanje manjih Učinaka. Desno dolje: list u zadnjem mjesecu brštenja. jedva rastavljene hitinizirane sjajno crne pločice, koje u sredini imadu malu udubinu. Ispod ovih t. j . postrance više prvog para nogu izrasla je po jedna hitinizirana crna bradica sa čuperkom tamnih dlačica. Pojedini segmenti su u sredini utegnuti, kao da su sastavljeni od dva prstena. Na samom hrptu nalaze se na svakom poluprstenu po dvije dugoljaste, hitinizirane, također sjajno crne bradavičaste pločice, od kojih su one na prvom poluprstenu kraće, a na drugom dulje. Na prvom i drugom segmentu su ove crne pruge jasno rastavljene jedna od druge, dok se na ostalim prstenima približuju |
| ŠUMARSKI LIST 12/1924 str. 19 <-- 19 --> PDF |
QaJe-ruca Luteola (Miill) 633 jedna drugoj tako, da se u prvi mah čini, da je preko leđa na svakom poluprstenu povučena samo jedna crna crta. Ove dugoljaste bradavičice obrasle su posve malim crnim dlačicama. Na svakom poluprstenu prvog i drugog segmenta izrasla je sa strane još po jedna crna hitinizirana bradavičica, od kojih su one na prvom prstenu manje, a na drugom veće. Ostali prsteni (segmenti) imadu na prvom poluprstenu po jedinu, a na drugom po dvije takve bradavičice, ispod kojih se na svakom poluprstenu nalazi još po jedna posve mala bradavičica. Samo na zadnjem prstenu, na abdomenu, se nalazi na prvom poluprstenu po dvije, na drugom po jedna bradavičica. Sve su ove bradavičice crne i obrasle malim čuperkom kratkih dlačica. Abdomen se završava jednim žutim izrastkom, kojim se ličinka pri kretanju otiskuje, a pri mirovanju čvrsto drži. Temeljna boja ličinke po leđima je prljavo maslinasto žuta, dok je po trbuhu jasno žuta. Može biti da je i po leđima temeljna boja žuta, kao po trbuhu, koja se samo radi dlačica prikazuje maslinasto žutom, i što su crne bradavičice smeđe obrubljene. Trbuh je od leđa rastavljen jednim nizom žutih povećih bradavica, koje su pri vrhu također sjajno crne i obrasle dlačicama. Ispod ovoga niza ima još jedan niz takvih žutih bradavica, koji se odozgo ne vidi. Na trbuhu nijesu segmenti utegnuti. Svaki segment imade sprijeda preko trbuha po jednu crnu hitiniziranu prugu, a s obje strane te pruge po jednu crnu bradavičicu, koje su malko unatrag pomaknute, dakle ne u produljenju same pruge. Protoraks kao i prvi i drugi prsten imadu među nogama po jednu crnu mrlju. Otiskivač imade pri: korijenu postrance dvije mrke mrlje. Noge su u glavnom mrke, izvana tamnije, iznutra svjetlije, sa jasno žutim korijenom. Prije svlačenja potamne ličinke posvema, tako da ove šare posve iščezavaju. Kukuljica sama je narančasto žute boje, dok su joj ticala P noge kao limun žute. Na toraksu se opaža lijevo i desno po jedna udubina, a na metatoraksu jedan žlijeb, koji siže do sredine toraksa. Ove su udubine unaokolo opkoljene malim crnim bradavičacama, na kojima je izrasla po jedna oštra dlačica. Na ostalim prstenima nalaze se na leđima po četiri crne bradavičice, a postrance još po jedna. I ove bradavičice imadu na vrhu po jednu oštru dlačicu. Bradavice i dlačice na njima su veće i dulje, što se više približavaju abdomenu. Isto je tako izrasla na nogama po jedna crna čekinjasta bradavičica i to na zglavku između tibije i fibule. Oaleruca luteola napada odmah iza zimskog sna još mlado iz pupoljaka tek razvijeno lišće, dakle već u mjesecu aprilu, izjedajući između rebara lista malene okrugle ili ovalne rupice od 1—5 mm u promjeru i to svaku napose. Kasnije se uslijed daljnjeg žderanja spajaju 2—3 rupice u jednu, dok nanokon ne bude oglodan cio donji dio lista do glavnoga rebra. Nekoliko dana iza početka žderanja, dakle koncem aprila i početkom maja (prema opažanjima u Nemiloj 1913.) snese ženka 10—30 jajašaca s donje strane lista, kako sam to već gore spomenuo. Zaključujući prema prvim ličinkama mora da su ove godine u Srednjem prva jajašca snešena oko 15. maja. Ja Šumarska List br. 12. 2 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1924 str. 20 <-- 20 --> PDF |
634 Galeruca Luteola (Miill) sam doduše na dolnjem dijelu stabla, na kojem sam u glavnom proveo svoja biološka promatranja, opazio prva jajašca tek 25. majavaljda zato, što su se rijetke grupice jajašaca u gustom lišću oku sakrile. Sutradan sam pretražujući gornje partije krošnje konstatovao, da tamo imade malo više snešenih jajašaca, nego što sam ja opazio u donjim partijama. Već sam u Nemiloj opazio, da se pojedini stadiji u razvitku luteole u vremenu veoma razvlače, te sam tada to razvlačenje razvijanja pripisivao neprestanim hladnim kišama kroz gotovo cijelu godinu opažanja (1913.). Međutim sam to isto razvlačenje u pojedinim stadijima razvijanja opazio i ove godine u Srednjem, ali je mjesec juni bio također kišan. Tako sam pojedine grupe jajašaca nalazio na lišću još 6. jula, a 14. juna još posve svježih jasno žutih jajašaca. U isto vrijeme, kada sam u sobi u staklenoj posudi odgojio prvu kukuljicu, bilo je vani u prirodi još jajašaca, posve malih i već odraslih Učinaka. Jajašaca se dakle može naći kroz puna dva mjeseca, te biće da je ta okolnost i bila povodom, te je fieeger5 izjavio, da broj generacija znade narasti do četiri. Najviše jajašaca našao sam ove godine prvih dan mjeseca juna. Dok kukci sami žderu s gornje i dolnje strane lista, žderu mlitave ali proždrljive ličinke samo sa donje strane lista i to svaka za se. Čim se ličinke izležu. počmu odmah u neposrednoj blizini jajašaca žderati posve male rupice, ostavljajući samo gornju epidermu lista. Poslije nekoliko dana rašire se ličinke preko cijele površine lista, te onda prelaze i na druge listove. Kako ličinke rastu, povećavaju se i izgrižene rupice, te se napokon po gdjekoje rupice i spoje. Iznimno samo glođe jedna ličinka na jednom te istom mjestu proširujući već napravljenu rupicu, tako da oglođe cijele oveće partije lista, ostavljajući osim epiderme samo rebra i deblje žilice među njima. Ličinke, i to većinom samo starije, koje sam radi promatranja držao zatvorene u staklenoj posudi, nijesu žderale praveći male repice kao ličinke na stablu, nego su progrizle cio list zajedno sa epidermom sa gornje strane lista, ostavljajući samo skelet malih žilica. Žderanje zatvorenih ličinaka je dakle posve različito od žderauanja ličinaka u prirodi. Može biti da razlog leži u tome, što sam radi službenih putovanja bio spriječen dnevno hranu izmjenjivati, ali ni poslije, kada se je hrana gotovo dnevno mijenjala, nijesu zatvorene ličinke žderale kao one u prirodi. Prema bilješkama iz godine 1913. pojavile su se prve ličinke u Nemiloj već sredinom mjeseca maja, dok su se ove godine u Srednjem prve ličinke u staklenoj posudi izlegle tek 30. maja, a 31. maja našao sam prve ličinke također na stablu, na kojem sam svoja opažanja vodio. U Nemiloj žderale su veoma proždrljive ličinke sve do konca mjeseca juna i početka mjeseca jula. Tada su ličinke postale veoma nemirne, prelazile s lista na list, hodale po grančicama, te se opet vraćale na lišće, dok napokon ovo kretanje nije poprimilo isti smjer prema zemlji. U masama se je moglo naći Judeich-Nitsche, spomenuto djelo. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1924 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Qaleruca Luteola (Muli) 63o ličinki na granama i na stablu, kako silaze zemlji. Ta seoba ličinki trajala je nekoliko dana, tako da su se početkom druge dekade mjeseca jula samo još pojedine nedorasle ličinke mogle naći na lišću, koje su mlitavo nastavljale žderanje. Pod suhim lišćem i travom, pod kamenjem, drvljem i u najgornjem sloju zemlje skvrčile su se ličinke, te se nakon nekoliko dana zakukuljile 1 ežeći kadkada i u velikim masama zajedno. Ove godine našao sam 2. jula u staklenoj posudi jednu ličinku, gdje se je sva skvrčila kao da je mrtva, i jednu drugu, koja se je također skvrčila, ali se je još malo micala. Misleći, da je oslabila, jer je hrana prije četiri dana mijenjana, zaparao sam nožem jedan posve svježi list s donje strane, i položio ličinku na zaparana mjesta. Ličinka se neko vrijeme otimala, ali se je napokon upila u tako zaparano mjesto. Nakon nekoliko minuta postala je jako nemirna, te je stala po svom listu hodati gore dolje. Sutradan našao sam je u organtinu, u koji sam bio dan prije položio onu obamrlu ličinku, također svu skvrčenu, gdje posve mirno leži. 6. jula zakukuljila se je prva ličinka, a kraj nje je ležao crni svlak, dok se je druga zakukuljila tek 10. jula. Da se dakle ličinka u staklenoj posudi zakukulji, trebalo je za prvu 37 dana, za drugu 41 dan, a za ostale još 3—4 dana više. Znajući za redovitu seobu ličinki niz stablo još iz Nemile, položio sam i ove godine jedan sloj mahovine na jednu vreću, i Sve to omotao oko stabla svezao uzetom, da u mahovini pohvatam ličinke prije, nego što dođu do zemlje. Tako izrazitu seobu ličinki kao u Nemiloj nijesam vidio ove godine: tek po koja ličinka mogla se je zapaziti, kako se spušta niz stablo. Razlog je po svoj prilici taj, što stablo, koje sam ove godine promatrao, nije bilo ni iz daleka tako napadnuto, kao ona u Nemiloj, i što je stablo bilo veliko, te su ličinke bile raštrkane na mnogo većem putu. Prve sam ličinke našao u mahovini 10. jula, a 14. jula našao sam već prilično mnogo skvrčenih ličinki i po koju žutu kukuljicu, ali većina ličinki se je još kretala i tražila u mahovin zgodno mjesto, gdje bi se zakukuljile. U isto vrijeme nalazio sam na lišću još nedoraslih ličinki, gdje pohlepno dalje žderu, a isto tako još jajašaca, ali ova su bila već sva potamnjela. Iz ovih se jajašaca nijesu ličinke nj izlegle. Da bi se pojedine ličinke direktno spustile sa lista na zemlju, kako to Davali6 tvrdi, nijesam nikada mogao zapaziti. I ove godine. kada su ličinke našle u mahovini, koju sam omotao oko stabla, zgodno zaklonište, pretražio sam pažljivo sve kamenje i triješćice oko napadnutog stabla, ali sam samo jednu jedinu kukuljicu našao pod jednim kamenom u neposrednoj blizini stabla, dok je mahovina omotana oko stabla bila puna ličinki i kukuljica. Ovo je jasan dokaz, da se ličinke ne spuštaju direktno sa lista na zemlju, nego da uvijek nh stablo silaze zemlji. Kada sam 17. jula u mahovini na stablu našao još prilično velik broj kukuljica- ali još više skvrčenih ličinki, našao sam u 8 Jurleich-Nitsche. spomenuto djelo. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1924 str. 22 <-- 22 --> PDF |
636 Galeruca Luteola (..1) staklenoj posudi već prvoga kukca. Slijedećih dana razvili su se u staklenoj posudi i ostali kukci, dakle za 10—14 dana, dok sam u mahovini našao prvi razvijeni imago tek 28. jula, dakle poslije 18 dana. Mladi kukci, koji se dakle pojavljuju koncem jula i početkom avgusta iščeznu veoma brzo. Kuda se zavuku, nijesam mogao konstatovati, i ako sam i ove godine kao i 1913. pomno pretražio svo tlo oko napadnutog stabla, pa j kopao rupe do 60 cm duboke. Generacija luteole je dakle prema gornjim opažanjima jednostruka. Za potpuni razvitak treba luteola najmanje osam sedmica t. j . da sazrije jajašce i da se izleže ličinka okruglo dvije sedmice. da se ličinka zakukulji oko šest sedmica, a da se razvije potpuni imago još dvije sedmice. U prirodi, gdje štetnik u pojedinim stadijima nije tako zaštićen od nepogoda vremena, kao u staklenoj posudi, treba luteola za potpuni razvitak od jajeta do kukca, kako se i iz gornjih bilježaka razabire, 9—10 sedmica. Nemoguće je dakle, da bi se luteola mogla iste godine još jedanput razviti, jer bi je u stadiju kukuljice mogli već zadesiti prvi mrazovi, te se imago ne b mogao razviti radi osjetljivosti kukuljice prema mrazovima. Ja sam pod konac oktobra našao još neke kukuljice u mahovini, te sam ih odnio u sobu i položio u vatu. ali se iste nijesu više razvile, nego su se osušile. Kao drugi razlog, da je generacija luteole jednostruka, mogla bi se uzeti nestašica hrane za drugu generaciju, ako su stabla jako napadnuta, kako je to bio slučaj u Nemiloj. Sami kukci su do konca maja, početka juna gotovo sve lišće bili jako prorešetali. Ličinke su nastavile sa razaranjem lista sve do sredine jula, tako da je tada ploha lista bila gotovo sva uništena. Pojedini listovi su već početkom jula počeli žutjeti, savijati se i otpadati, tako da su koncem jula, početkom avgusta stabla bila gotovo posve gola. Već u maju, a također u junu pojavile su se nove grančice sa velikim crvenkastim i žućkastim listovima — valjda radi jako smanjene plohe lista — ali su i ove u brzo pale žrtvom kukaca i ličinki. I sa stabla, koje sam ove godine promatrao, otpadalo je lišće prije vremena, te je krošnja već u mjesecu avgustu bila jako prorijeđena, ali je i mnogo napadnutih listova ostalo na stablu. Na ovome stablu našlo bi se eventualno ipak hrane i za drugu generaciju, jer ovo stablo nije bilo napadnuto kao ona u Nemiloj, da mrazovi ne bi pomeli normalni razvoj. Mišljenje Heegera dakle, da broj generacija znade u jednoj godini narasti do četiri, kako je navedeno u spomenutom JudeichNitsche- ovom djelu, ne će odgovarati za naše krajeve. Ako su stabla jako napadnuta, kao ona u Nemiloj, isključena je već i druga generacija. Pošto je generacija luteole jednostruka, te pošto sam imago u staklenoj posudi sâm uzgojio, a početkom augusta i u prirodi ga našao, moramo uzeti, da luteola prezimljuje kao imago, i ako ga ja, kako sam već prije spomenuo, nijesam nigdje mogao naći u prezimovalištu. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1924 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Qaleruca Luteola (Miill) Nitsche navada opisujući štetu luteole samo ulmus campestris i ulmus effusa, da ih štetnik napada, dok su sva stabla, koja sam ja promatrao, bila ulmus montana.7 Šteta, u koliko sam ia jz spomenutih djela razabrao, opažena je do sada samo u parkovima, valjda zato, što je u prirodi na visokim krošnjama teško primjetiti štetnika i samu štetu. Potkraj ove radnje konstatovao sam u šumskom predjelu Lipnik, u jednom prema sjeveroistoku okrenutom dolu, u nadmorskoj visini od 1000 m, po grizotinama i po opnama jajašaca na opalom lišću, da su dva stabla u šumi sa promjerom preko 70 cm bila prilično jako napadnuta od luteole. Šteta se u glavnom sastoji u umanjenom prirastu, jer kukac i liičnka unište veliki dio lista, uslijed čega je asimilacija retardovana. te lišće ne može da producira dovoljno hrane. Pojavi . se štetnik opetovano iz godine u godinu u velikim masama, kao što je to bio slučaj u Nemiloj, tako da stabla izgube već u mjesecu julu gotovo svo liišće, mogla bi tako jako napadnuta stabla i uginuti. U drugu ruku sastoji se šteta u neestetskom djelovanju takih kržljavih ukrasnih drveta u parkovima sa požutjelim i skvrčenim lišćem, koje osim toga još i veoma rano otpada. Seoba ličinaka god. 1913. u velikim masama dovela me je na ideju, da im zapriječim put i da ih pohvatam analogno, kako se to i kod drugih štetnika radi. Kasnije sam te Judeich-Ntsche-ova djela saznao, da je Davali gotovo isto predlagao. U trećoj dekadi mjeseca juna za vrijeme živahnoga selenja prostro sam na 15—20 cm široki komad platna jedan sloj mahovine na podlanicu visoko. To sam platno sa mahovinom omotao oko drveta i povezao uzetom, tako da su se ličinke mogle lako da zavuku u mahovinu i da nađu zgodno zaklonište za vrijeme, dok kao kukuljice miruju. Ovaj sam zavoj odigao od zemlje od prilike za jednu stopu, da se mahovina ne napije toliko vodom od kiše i sa biljaka unaokolo. Ličinke su se po jedno 8 cm duboko zavlačile u mahovinu i tamo se zakukuljile. Mnoge su ličinke ostale na samoj mahovini, koja je provirivala iz zavoja, a da se nikako nijesu zavlačile u mahovinu, dok ih je samo malen broj prešao preko zavoja u zemlju. Kad sam zavoj odriješio, našao sam u mahovini ogroman broj kukuljica, od kojih su veoma mnoge bile uginule od vlage i nepovoljna vremena. Pohvatane kukuljice sam zajedno sa mahovinom spalio. Pošto, kako sam gore opisao, sve ličinke silaze niz stablo, i ne spuštaju se sa lišća direktno na zemlju, mogu se na ovaj način gotovo sve ličinke pohvatati i štetnik uništiti. Sam Davali ne polaže mnogo na ovaj način hvatanja ličinaka, dok drži, da se ličinke direktno sa lista spuštaju na zemlju, ali se je u Nemiloj veoma uspješnim pokazao. Isto je tako ove godine poduzeti pokus pokazao, da bi se na ovaj jednostavan način lako mogle pohvatati ličinke i kukuljice i utamaniti ih. 7 U staklenu posudu metnuo sam jedared osim brijestova lišća također bukovu i jasenovu, grančicu. Bukovo lišće ostalo je netaknuto dok je jasenovo lišće ličinka bila napala izjedajući oveće rupice sa donje strane lista, a ostavljajući epidermu sa gornje straae. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1924 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Galeruca Luteola (Miill) Na jednom drugom stablu napravio sam jedno 80—100 cm nad zemljom jedan 10—12 cm široki prsten od tekućeg: katrana i kolomasti. Ovu mješavinu upotrebio sam zato, jer kod uprave nije bilo nikakvog ljepila za hvatanje gusjenica. Pri ruci sam imao samo tekućeg katrana, koji je bio preostao od mazanja ljepenke (Dachpappe), ali pošto je ovaj katran bio prerijedak, umiješao sam u nj" još kolomast; Tom masom, koja je bila prilično gusta, ali još uvijek tekuća, zaustavio sam ličinke u seobi, tako da su se na hiljade bile sakupile više prstena, gdje su se lako mogle zgnječiti krpama. Malo ih je bilo, koje su pokušale da pređu preko prstena, ali su se u gustoj masi tako zalijepile, da su već u gornjoj polovini uginule. Nekoliko ličinki se je vratilo u krošnju, ali su se doskora opet povratile, da siđu u zemlju. Ni kod ovih prstena nijesam mogao nikako opaziti, da bi se koja ličinka od one grdne množine više prstenagdje je formalno jedna na drugoj sjedila, spustila direktno na zemlju. Ovi su prsteni ostali svježi 5—6 dana i lijepo su djelovala onda su se malko zgusnuli, ali ni preko ovih zgusnutih prstenova ne htjedoše ličinke prelaziti. Na svaki način je bolje, da se ovi prsteni nakon 5—6 dana opet obnove. Obje ove metode utamanjivanja mogle bi se dakle u praksi lako bez golemih novčanih žrtava provesti, i to tim prije, što su do sada veće štete konstatovane samo u parkovima, alejama i na drugim umjetnim zasadama. Napadne li luteola posve mlada stabla, mogla bi se koncem maja i početkom juna i stresti na plahte prostrte pod krošnju napadnutih stabala i onda uništiti. Na starijim stablima se dakako ovo ne može provesti. Od prirodnih neprijatelja luteole našao sam samo neke sivkasto- zelene stjenice, koje su ličinke nabole na svoje rilce, odigle ih sa lista i isisavale, dok su se ličinke na rilcu tromo savijale. K<%Q$C$& |