DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1924 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Qaleruca Luteola (Muli) 02. dade složiti. Naravna posljedica toga je, da ovaki egzemplari, moraju pobolijevati, te da su zato i izvrgnuti jačim napadajima šumskih štetnika. Tako su pobolijevali i brijestovi u Nemiloj ne pokazujući gotovo nikakovog prirasta radi izvanredno mršavog i suhog tla. te su napokon postali žrtvom luteole. Međutim sam ove godine u području šumske uprave u Srednje, našao luteolu i na samoniklim brijestovima u naplavku kraj potoka Ljubine i u živici, u nadmorskoj visini od 670 m. Da li se ovi brijestovi nalaze u svome optimumu ili barem blizu njega, teško je reći, ali svakako treba istaknuti, da su samonikli3, i ako nijesu izrasli u šumi, jer i Nitsche4 naglašuje. da je luteola većih šteta počinila samo u parkovima, a i u sastojinama. Olava kukca, koji naraste 6—7.5 mm u duljini i 2.5—3 mm u širini, je žute, žuto-smeđe do maslinasto zeleno žute boje. te imade usred čela mali u duljinu položeni žlijeb, povrh kojega se nalazi, kao katran tamno smeđa ili crna mrlja u obliku trokuta ili romba. Oči su velike. Ticala imadu 11 članaka, od kojih je prvi dulji, a drugi kraći od ostalih, te sižu do polovice krila. Svaki članak ticala je žute boje i smeđe obrubjen. Toraks je žut, razasuto punktiran, dva puta širi nego što je dugačak i sa obih strana nešto udubljen. Sprijeda u sredini nalazit se mala udubina, a straga u sredini i postrance smeđa mrlja. S donje strane je toraks žuto smeđe boje sa isto tako obojenim jednim parom nogu. Elitre su fino razasuto punktirane, u prvoj trećini nešto utegnute, tako da su na tom mjestu nešto uže, inače teku vanjski rubovi krila, koji su malko uzdignuti, paralelno. Boja krila je maslinasto žuta sa dvije kratke tamno smeđe pruge sprijeda u sredini, a postrance sa jednom smeđom prugom preko cijelih krila, koja je na početku uska te se prema zatki sve više i više proširuje. Uzdignuti rubovi elitre su smeđe žuti. Zatka je smeđe boje, a trbuh crn. Ostala dva para nogu su žuto do žuto smeđa, a imadu na stegnu tamno smeđu do crnu tačku. Cijeli kukac obrastao je odozgo tankim, kratkim dlačicama. Nijanse boja variraju kod luteole prilično jako, tako sam našao jedan egzempar sa posve crnom glavom i toraksom bez ikako vih šara, ali sa opisanim žlijebom i rupicom. Ticala su bila tamno smeđe boje, a krila smeđe maslinasto zelene boje sa gore spomenutim, ali crnim prugama. U Nemiloj sam godine 1913. opazio, da luteola koncem mjeseca aprila i početkom maja snese u redovima 10—30 jajašaca jasno žute boje. Ove godine sam u Srednjem u jednoj zatvorenoj dolini, koja je znatno hladnija od okolnih mjesta, opazio prvi put i to na donjem dijelu starijeg stabla snešena jajašca tek 25. maja. Ovih grupa jajašaca u redovima nije bilo mnogo u donjem dijelu stabla. Mnogo ih je više bilo u gornjem dijelu krošnje, koju sam sutradan tačno pre 3 Samoniklo stablo, koje sam u glavnom promatrao, bilo je izvanredno Jako napadnuto od ušenca Schizoneura ulmi Geer. 4 Judeich-Nitsche, Lehrbuch fier mitteleuropaiechen Forstinsektenkunde |