DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1924 str. 20 <-- 20 --> PDF |
634 Galeruca Luteola (Miill) sam doduše na dolnjem dijelu stabla, na kojem sam u glavnom proveo svoja biološka promatranja, opazio prva jajašca tek 25. majavaljda zato, što su se rijetke grupice jajašaca u gustom lišću oku sakrile. Sutradan sam pretražujući gornje partije krošnje konstatovao, da tamo imade malo više snešenih jajašaca, nego što sam ja opazio u donjim partijama. Već sam u Nemiloj opazio, da se pojedini stadiji u razvitku luteole u vremenu veoma razvlače, te sam tada to razvlačenje razvijanja pripisivao neprestanim hladnim kišama kroz gotovo cijelu godinu opažanja (1913.). Međutim sam to isto razvlačenje u pojedinim stadijima razvijanja opazio i ove godine u Srednjem, ali je mjesec juni bio također kišan. Tako sam pojedine grupe jajašaca nalazio na lišću još 6. jula, a 14. juna još posve svježih jasno žutih jajašaca. U isto vrijeme, kada sam u sobi u staklenoj posudi odgojio prvu kukuljicu, bilo je vani u prirodi još jajašaca, posve malih i već odraslih Učinaka. Jajašaca se dakle može naći kroz puna dva mjeseca, te biće da je ta okolnost i bila povodom, te je fieeger5 izjavio, da broj generacija znade narasti do četiri. Najviše jajašaca našao sam ove godine prvih dan mjeseca juna. Dok kukci sami žderu s gornje i dolnje strane lista, žderu mlitave ali proždrljive ličinke samo sa donje strane lista i to svaka za se. Čim se ličinke izležu. počmu odmah u neposrednoj blizini jajašaca žderati posve male rupice, ostavljajući samo gornju epidermu lista. Poslije nekoliko dana rašire se ličinke preko cijele površine lista, te onda prelaze i na druge listove. Kako ličinke rastu, povećavaju se i izgrižene rupice, te se napokon po gdjekoje rupice i spoje. Iznimno samo glođe jedna ličinka na jednom te istom mjestu proširujući već napravljenu rupicu, tako da oglođe cijele oveće partije lista, ostavljajući osim epiderme samo rebra i deblje žilice među njima. Ličinke, i to većinom samo starije, koje sam radi promatranja držao zatvorene u staklenoj posudi, nijesu žderale praveći male repice kao ličinke na stablu, nego su progrizle cio list zajedno sa epidermom sa gornje strane lista, ostavljajući samo skelet malih žilica. Žderanje zatvorenih ličinaka je dakle posve različito od žderauanja ličinaka u prirodi. Može biti da razlog leži u tome, što sam radi službenih putovanja bio spriječen dnevno hranu izmjenjivati, ali ni poslije, kada se je hrana gotovo dnevno mijenjala, nijesu zatvorene ličinke žderale kao one u prirodi. Prema bilješkama iz godine 1913. pojavile su se prve ličinke u Nemiloj već sredinom mjeseca maja, dok su se ove godine u Srednjem prve ličinke u staklenoj posudi izlegle tek 30. maja, a 31. maja našao sam prve ličinke također na stablu, na kojem sam svoja opažanja vodio. U Nemiloj žderale su veoma proždrljive ličinke sve do konca mjeseca juna i početka mjeseca jula. Tada su ličinke postale veoma nemirne, prelazile s lista na list, hodale po grančicama, te se opet vraćale na lišće, dok napokon ovo kretanje nije poprimilo isti smjer prema zemlji. U masama se je moglo naći Judeich-Nitsche, spomenuto djelo. |