DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1924 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Qaleruca Luteola (Muli) 63o ličinki na granama i na stablu, kako silaze zemlji. Ta seoba ličinki trajala je nekoliko dana, tako da su se početkom druge dekade mjeseca jula samo još pojedine nedorasle ličinke mogle naći na lišću, koje su mlitavo nastavljale žderanje. Pod suhim lišćem i travom, pod kamenjem, drvljem i u najgornjem sloju zemlje skvrčile su se ličinke, te se nakon nekoliko dana zakukuljile 1 ežeći kadkada i u velikim masama zajedno. Ove godine našao sam 2. jula u staklenoj posudi jednu ličinku, gdje se je sva skvrčila kao da je mrtva, i jednu drugu, koja se je također skvrčila, ali se je još malo micala. Misleći, da je oslabila, jer je hrana prije četiri dana mijenjana, zaparao sam nožem jedan posve svježi list s donje strane, i položio ličinku na zaparana mjesta. Ličinka se neko vrijeme otimala, ali se je napokon upila u tako zaparano mjesto. Nakon nekoliko minuta postala je jako nemirna, te je stala po svom listu hodati gore dolje. Sutradan našao sam je u organtinu, u koji sam bio dan prije položio onu obamrlu ličinku, također svu skvrčenu, gdje posve mirno leži. 6. jula zakukuljila se je prva ličinka, a kraj nje je ležao crni svlak, dok se je druga zakukuljila tek 10. jula. Da se dakle ličinka u staklenoj posudi zakukulji, trebalo je za prvu 37 dana, za drugu 41 dan, a za ostale još 3—4 dana više. Znajući za redovitu seobu ličinki niz stablo još iz Nemile, položio sam i ove godine jedan sloj mahovine na jednu vreću, i Sve to omotao oko stabla svezao uzetom, da u mahovini pohvatam ličinke prije, nego što dođu do zemlje. Tako izrazitu seobu ličinki kao u Nemiloj nijesam vidio ove godine: tek po koja ličinka mogla se je zapaziti, kako se spušta niz stablo. Razlog je po svoj prilici taj, što stablo, koje sam ove godine promatrao, nije bilo ni iz daleka tako napadnuto, kao ona u Nemiloj, i što je stablo bilo veliko, te su ličinke bile raštrkane na mnogo većem putu. Prve sam ličinke našao u mahovini 10. jula, a 14. jula našao sam već prilično mnogo skvrčenih ličinki i po koju žutu kukuljicu, ali većina ličinki se je još kretala i tražila u mahovin zgodno mjesto, gdje bi se zakukuljile. U isto vrijeme nalazio sam na lišću još nedoraslih ličinki, gdje pohlepno dalje žderu, a isto tako još jajašaca, ali ova su bila već sva potamnjela. Iz ovih se jajašaca nijesu ličinke nj izlegle. Da bi se pojedine ličinke direktno spustile sa lista na zemlju, kako to Davali6 tvrdi, nijesam nikada mogao zapaziti. I ove godine. kada su ličinke našle u mahovini, koju sam omotao oko stabla, zgodno zaklonište, pretražio sam pažljivo sve kamenje i triješćice oko napadnutog stabla, ali sam samo jednu jedinu kukuljicu našao pod jednim kamenom u neposrednoj blizini stabla, dok je mahovina omotana oko stabla bila puna ličinki i kukuljica. Ovo je jasan dokaz, da se ličinke ne spuštaju direktno sa lista na zemlju, nego da uvijek nh stablo silaze zemlji. Kada sam 17. jula u mahovini na stablu našao još prilično velik broj kukuljica- ali još više skvrčenih ličinki, našao sam u 8 Jurleich-Nitsche. spomenuto djelo. |