DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1924 str. 23     <-- 23 -->        PDF

Qaleruca Luteola (Miill)


Nitsche navada opisujući štetu luteole samo ulmus campestris


i ulmus effusa, da ih štetnik napada, dok su sva stabla, koja sam ja
promatrao, bila ulmus montana.7 Šteta, u koliko sam ia jz spomenutih
djela razabrao, opažena je do sada samo u parkovima, valjda
zato, što je u prirodi na visokim krošnjama teško primjetiti štetnika
i samu štetu. Potkraj ove radnje konstatovao sam u šumskom predjelu
Lipnik, u jednom prema sjeveroistoku okrenutom dolu, u nadmorskoj
visini od 1000 m, po grizotinama i po opnama jajašaca na
opalom lišću, da su dva stabla u šumi sa promjerom preko 70 cm
bila prilično jako napadnuta od luteole.


Šteta se u glavnom sastoji u umanjenom prirastu, jer kukac
i liičnka unište veliki dio lista, uslijed čega je asimilacija retardovana.
te lišće ne može da producira dovoljno hrane. Pojavi . se
štetnik opetovano iz godine u godinu u velikim masama, kao što je
to bio slučaj u Nemiloj, tako da stabla izgube već u mjesecu julu
gotovo svo liišće, mogla bi tako jako napadnuta stabla i uginuti. U
drugu ruku sastoji se šteta u neestetskom djelovanju takih kržljavih
ukrasnih drveta u parkovima sa požutjelim i skvrčenim lišćem, koje
osim toga još i veoma rano otpada.


Seoba ličinaka god. 1913. u velikim masama dovela me je na
ideju, da im zapriječim put i da ih pohvatam analogno, kako se to
i kod drugih štetnika radi. Kasnije sam te Judeich-Ntsche-ova djela
saznao, da je Davali gotovo isto predlagao. U trećoj dekadi mjeseca
juna za vrijeme živahnoga selenja prostro sam na 15—20 cm
široki komad platna jedan sloj mahovine na podlanicu visoko. To
sam platno sa mahovinom omotao oko drveta i povezao uzetom,
tako da su se ličinke mogle lako da zavuku u mahovinu i da nađu
zgodno zaklonište za vrijeme, dok kao kukuljice miruju. Ovaj sam
zavoj odigao od zemlje od prilike za jednu stopu, da se mahovina
ne napije toliko vodom od kiše i sa biljaka unaokolo. Ličinke su se
po jedno 8 cm duboko zavlačile u mahovinu i tamo se zakukuljile.
Mnoge su ličinke ostale na samoj mahovini, koja je provirivala iz
zavoja, a da se nikako nijesu zavlačile u mahovinu, dok ih je samo
malen broj prešao preko zavoja u zemlju. Kad sam zavoj odriješio,
našao sam u mahovini ogroman broj kukuljica, od kojih su veoma
mnoge bile uginule od vlage i nepovoljna vremena. Pohvatane kukuljice
sam zajedno sa mahovinom spalio. Pošto, kako sam gore
opisao, sve ličinke silaze niz stablo, i ne spuštaju se sa lišća direktno
na zemlju, mogu se na ovaj način gotovo sve ličinke pohvatati
i štetnik uništiti. Sam Davali ne polaže mnogo na ovaj način
hvatanja ličinaka, dok drži, da se ličinke direktno sa lista spuštaju
na zemlju, ali se je u Nemiloj veoma uspješnim pokazao. Isto je
tako ove godine poduzeti pokus pokazao, da bi se na ovaj jednostavan
način lako mogle pohvatati ličinke i kukuljice i utamaniti ih.


7 U staklenu posudu metnuo sam jedared osim brijestova lišća također
bukovu i jasenovu, grančicu. Bukovo lišće ostalo je netaknuto dok je jasenovo
lišće ličinka bila napala izjedajući oveće rupice sa donje strane lista, a ostavljajući
epidermu sa gornje straae.