DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1924 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Sušenje hrastovih sastojina šumske uprave u Dragancu Ing. A, Jošovec [Draganoc]: Sušenje hrastovih sastojina šumske uprave u Dragancu. Odazivajući se pozivu uredništva Š. L. iznosim neke podatke i opažanja o sušenju hrastovih sastojina šumske uprave u Dragancu. Kako je poznato, sušenje se hrastovih sastojina širi u glavnom od istoka prema zapadu uzduž Save, te je već prešlo liniju Sisak. Ove godine je nastupilo sušenje u Žutici u području šumske uprave u Dragancu, te je nastupilo kvantitativno i prostorno tako jako, da naliči jednoj velikoj katastrofi. Šumski predjel Žutica sa površinom od 5260 k. j . leži u poplavnom području rijeke Save. Poplave su redovite i to proljetne i jesenske, ali sa manjim vodostajima za vrijeme poplave, nego je to slučaj kod ostalih posavskih šuma, jer imade i dijelova, koja ostanu suha i za najveće vode. Sastojine su većim dijelom čiste hrastove, a manje mješovite s jasenom ii brijestom, te po gredama grabom, te u baruštinama čiste johove. Starost je sastojina različita. Imade nešto (420 k. j.) starih sastojina preko 120 godina starih, a ostalo su sve srednjodobne i najmlađe sastojine. Srednjodobne sastojine skoro su sve proređene, a najmlađe većim dijelom. Hrastov gubar pojavio se god. 1923. u velikoj mjeri: na površini od pp. 2.000 k. j . tako, da je obrstio sav list na hrastu, koji je iste godine ponovno prolistao, a da godine 1924. na većim površinama uopće više nije prolistao. U godini 1924. bile su česte i neprekidne poplave, koje su trajale s malim prekidima sve do polovice augusta. Sušenje hrastovih sastojina pojavilo se u srednjem i južnom dijelu Žutice i to tako, da je sušenje u srednjem dijelu potpuno, a u južnom dijelu samo mjestimično i pojedinačno. Potpuno suha je površina od pp. 400 k. j. , a djelomično suha s 50% i manja površina od pp. 450 k. j . i to sve u srednjem dijelu Žutice. Sušenje se najviše pojavilo u srednjodobnim sastojinama (60—80 god.), manje u mladim (20—40 god.), a gotovo nikako u starim hrasticima preko 120 god. starim, te zatim na nižim položajima — najviše oko bara i na mjestima, gdje voda radi slaboga otoka stagnira — i to sve u čistim hrstovim sastojinama, dok je u mješovitim sastojinama slabije. Osim toga je opaženo, da su se više |
| ŠUMARSKI LIST 12/1924 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Sušenje hrastovih sastojim šumske uprave u Dragancu osušile sastojine, koje su bile proredene, dok su ostale pošteđene sastojine, koje još dosada nijesu proređivane. Taj pojav opažen je samo u nižim položajima. Ostale sastojine, koje su bile napadnute po gubaru u istoj mjeri, imadu izgled bolesnika, koji još malo vegetira, a po mom mnijenju ne će ni njih mimoići sudbina već osušenih sastojina. Najkasnije god. 1925. nastat će i kod tih sastojina potpuno osušenje, te će se time katastrofa po dvostručiti. Približna drvna masa suhara osušenih hrastovih sastojina kao i onih djelomično osušenih, iznosi oko 50.000 m3. To bi bilo u kratkim crtama današnje stanje osušenih i bolesnih hrastovih sastojina u Žutici, koje će se u god. 1925. pokazati u još žalosnijem stanju. Medu glavne uzročnike sušenja hrastovih sastojina ima se po mom mnijenju ubrojiti osim gubara i medljike također i vodu. Na taj zaključak dovela me činjenica, da se sušenje hrastovih stabala pojavilo i u vrijeme, kada se gubar još nije bio pojavio i to samo na mjestima oko bara i takovim, gdje voda stagnira. Taj je pojav i razumljiv, jer na takovim je mjestima prirast hrasta neznatan, te on vegitira, dok konačno ne ugine. Stagnirajuća voda djeluje ubitačno na korenje hrasta, koje oboli i gnije, te je radi toga takovo stablo slabo otporno protiv raznih nepogoda. Sastojinama u takovom stanju daje konačno »smrtni udarac« gubar i medljika, koja i tako imade svoje leglo u vlažnim predjelima. Nadalje, kako sam spomenuo, osušile su se hrastove sastojine već proredene, a ostale su pošteđene od sušenja još dosada neproređivane sastojine i to one u nižim položajima. 1 taj pojav, koji je na oko rušio sve principe proreda čistih hrastovih sastojina, imade svoj razlog u vodi i to u proljetnoj vodi. Proljetnim poplavama nakvasi se potpuno zemlja u nižim položajima, a mjestimice zaostaje i na površini. Ta se voda u toplijim mjesecima isparuje naglo, i to u proredenim sastojinama — dakle prozračnim — mnogo snažnije nego li u neproređenim. gustim sastojinama. To naglo i snažno isparivanjc velike količine vode u proredenim sastojinama, koje se zbiva najjače za vrijeme, dok izbija drugo lišće nakon haranja gubara, ne da, da se taj list normalno razvija, već ga u razvoju guši i list ostaje zakržljao. Naravno, da tako zakržljao list ne može, da stvara dovoljno rezervne hrane, pa se tako može dogoditi, da stablo. koje je bilo do jeseni u listu makar i slabom, slijedeće proljeće uopće ne lista. Zajedno s tim djelovanjem vode ne isključujem djelovanje medljike, te se može reći. da voda i medljika uporedo razarajuće djeluju. Qosp. ing. P. Manojlović u svom. referatu1 naprotiv drži. da voda igra sporednu ulogu kod sušenja hrastovih sastojina. jer »da ».. L.c 1924. str. 502. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1924 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Sušenje hrastovih sastojina šumske uprave u Dragancu bi bila uzročnik voda, ne bi te šume doživjele doba 100—200 godina, nego bi se osušile ranije«. Ranije nije bilo tako čestih i jakih poplava, a osobito tako kasnih kao u zadnje vrijeme. Razlog timi čestim i velikim, a i kasnim poplavama je loša provedba regulacije Save, koja je intenzivno započela i skoro dovršena u gornjem toku Save u Sloveniji, dok je u donjem toku slabo napredovala. Radi toga je donji tok Save jače izvržen poplavama. Djelovanje vode na sušenje hrastovih sastojina opažao je već god. 1901. J. M., te je svoja opažanja iznio u Šumarskom Listu.2 Hrast imade veliku životnu snagu, koja se odrazuje u velikoj izbojnoj snagi. pa držim, da jedna pohara od gubara. makar ij uslijedila nakon toga zaraza od medljike, ne bi mogla, da ga .usmrti Jedino višegodišnja pohara gubara i medljike, koje neprekidno djeluju, može ga uništiti. Međutim je opaženo, da je hrast uginuo već odmah slijedeće godine nakon pohare po gubaru. Prema tome mora kod sušenja hrastovih sastojina djelovati još jedan ili više faktora, a držim, da je to svakako voda. Kad to ne bi stajalo, morale bi se sve hrastove sastojine, pa i one po grabama, istovremeno osušiti sa onima u nizini, a praksa naprotiv pokazuje, da to nije slučaj. Pojav. da su se osušile baš proredene hrastove sastojine, doveo je gosp. ing. P. Manojlovića do zaključka, da čiste hrastove sastojine. ne treba proređivati, već samo čistiti od uginulih i onih stabala, koja će sigurno uginuti i da treba kod čistih hrastovih sastojina sva pravila prorede napustiti.3 Ne mislim s gosp. P. M. polemizirati, niti sumnjam u njegovu stručnu spremu, ali držim, da je taj zaključak kriv i prenaglo stvoren, ne uzimajući u račun i sve ostale momente toga predmeta. Proređivanje nije ništa drugo nego imitiranje prirodnih zakona, koji djeluju u rastu i razvoju stabla i šume. a taj je predmet gotovo najviše raspravljen u šumarskoj nauci, pa držim, da o samoj proredi i njezinoj vrijednosti ne može biti rasprave, a može se raspravljati samo o načinu proređivanja. Da su se osušile baš proredene sastojine, držim uz već spometo. da je krivo baš to, što sastojine nijesu za vremena proredene i čišćene, te što se kod proređivanja nije posvetila dovoljna pažnja normalnom razvoju krošnje, t. j . da razvoj krošnje bude razmjeran visini i debljini debla i jednako raširena na sve strane. Opće je poznato, da se nakon čiste sjeće posavskih hrastika pojavlja u velikoj množini topola, koja svojim brzim rastom već u nekoliko godina nadvisi hrast kao glavnu sastojinu. te mu ne da, da se normalno razvija. U 20—30 god preuzela je topola već tako dominantan položaj svojom široko razvijenom krošnjom, da hrastova sastojina mora u rastu zaostati i zakržljati. a osobito se pod takovim uslovima razvila slaba, abnormalna krošnja u obliku metljice, koja ne odgovara već u borbi za život visoko uzraslom deblu. Ako se i kasnom proredom izvade te dominantne topole, kako je to slučaj u Žutici, te kratko nakon toga se pojavi gubar u znatnoj »Š. L.c 1901. str. 59G. ´ »6. L.» 1924. str. 502. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1924 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Sušenje hrastovih sastojina šumske uprave u Dragancu mjeri, bezuvjetno moraju takove hrastove sastojine propasti, jer nemaju životne snage, da se toj zarazi odhrvaju. Topola se morala već u ranijim godinama čišćenjem vaditi, dok je još bilo moguće, da se krošnja hrasta popravi, jer do 60 godina zakržljala krošnja hrasta ne da se više ispraviti, a hrast sa zakržljalom krošnjom nema budućnosti. Ta se pogriješka — koliko je meni poznato — svuda pravila, te se topola upravo s velikom ljubomornošću čuvala u čistim i mješovitim hrastovim sastojinama, a iz razloga meni ni poznatih ni pojmljivih. Slično stanje hrastovih sastojina bez topola, koje su naravnim načinom pomlađene, ako nijesu uopće ili su prekasno proređene, pa prema tome držim, da je proređivanje — makar i čistih hrastovih sastojina — bezuvjetno potrebno, a te prorede treba, da su oprezne i umjerene s glavnom svrhom, da se postigne normalni razvoj krošnje. Mjere, kojima bi se moglo predusresti sušenje hrastovih sastojina, jesu: 1. Odvodnjivanje šuma i to oprezno i ne prejako, da ne bi to odvodnjivanje postalo razlog dalnjem sušenju još zdravih sastojina. 2. Pravilno podizanje i gajenje hrastovih sastojina. Prije svega rano proređivanje i čišćenje hrastovih sastojina od topole s osobitim obzirom na razvoj krošnje hrastovih stabala. Zatim uzgoj mješovite sastojine s najviše 40% hrastovih stabala. Proređivanje hrastovih sastojina na napred izloženim principima vrši se kod šumske uprave u Dragancu već od godine 1919. intezivno, te su se dobri uspjesi tih proreda već sada pokazali koliko na porastu toliko i na normalnom razvoju hrasta u drugim predjelima, a jamačno bi se pokazali i u Žutici, da nije prerano došla zaraza gubara na dosada nikako ili slabo uzgojene hrastove sastojine. Premda se sušenje hrastovih sastojina u većim površinama pojavilo već pred mnogo godina, ipak imade o tom u stručnim listovima vrlo malo podataka, a mnijenja su tako različna i kontradiktorna, da se iz njih ne da stvoriti ni jedan dobar zaključak. Većim dijelom pisali su te rasprave vanjski šumari, koji doduše imadu najviše prilika promatrati pojedine pojave na šumi, ali koji su svojim zvaničnim poslom tako zaokupljeni, da na to ne dospiju u onoj mjerikako bi to trebalo, a osim toga su daleko od knjižnica, da si nabave potrebnu literaturu. Radi toga su te rasprave pisane bez sistema. 1 ovo nešto opažanja i konstatacija iznešenih u ovoj raspravici, koje mogu imati samo lokalnu vrijednost, i koje ne držim aksiomima, plod su samo djelomičnoga opažanja, jer mi zvanični poslovi nijesu dozvoljavali, da točno i neprekidno promatram i studiram! tok sušenja hrastovih sastojina. No ipak držim, da će za opće poznavanje predmeta dobro poslužiti. |