DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1924 str. 28     <-- 28 -->        PDF

Sušenje hrastovih sastojina šumske uprave u Dragancu


mjeri, bezuvjetno moraju takove hrastove sastojine propasti, jer
nemaju životne snage, da se toj zarazi odhrvaju. Topola se morala
već u ranijim godinama čišćenjem vaditi, dok je još bilo moguće,
da se krošnja hrasta popravi, jer do 60 godina zakržljala krošnja
hrasta ne da se više ispraviti, a hrast sa zakržljalom krošnjom
nema budućnosti. Ta se pogriješka — koliko je meni poznato —
svuda pravila, te se topola upravo s velikom ljubomornošću čuvala
u čistim i mješovitim hrastovim sastojinama, a iz razloga meni ni
poznatih ni pojmljivih.


Slično stanje hrastovih sastojina bez topola, koje su naravnim
načinom pomlađene, ako nijesu uopće ili su prekasno proređene,
pa prema tome držim, da je proređivanje — makar i čistih hrastovih
sastojina — bezuvjetno potrebno, a te prorede treba, da su
oprezne i umjerene s glavnom svrhom, da se postigne normalni
razvoj krošnje.


Mjere, kojima bi se moglo predusresti sušenje hrastovih
sastojina, jesu:


1. Odvodnjivanje šuma i to oprezno i ne prejako, da ne bi to
odvodnjivanje postalo razlog dalnjem sušenju još zdravih sastojina.
2. Pravilno podizanje i gajenje hrastovih sastojina. Prije svega
rano proređivanje i čišćenje hrastovih sastojina od topole s osobitim
obzirom na razvoj krošnje hrastovih stabala. Zatim uzgoj
mješovite sastojine s najviše 40% hrastovih stabala.
Proređivanje hrastovih sastojina na napred izloženim principima
vrši se kod šumske uprave u Dragancu već od godine 1919.
intezivno, te su se dobri uspjesi tih proreda već sada pokazali koliko
na porastu toliko i na normalnom razvoju hrasta u drugim predjelima,
a jamačno bi se pokazali i u Žutici, da nije prerano došla
zaraza gubara na dosada nikako ili slabo uzgojene hrastove sastojine.


Premda se sušenje hrastovih sastojina u većim površinama
pojavilo već pred mnogo godina, ipak imade o tom u stručnim
listovima vrlo malo podataka, a mnijenja su tako različna i kontradiktorna,
da se iz njih ne da stvoriti ni jedan dobar zaključak. Većim
dijelom pisali su te rasprave vanjski šumari, koji doduše imadu
najviše prilika promatrati pojedine pojave na šumi, ali koji su svojim
zvaničnim poslom tako zaokupljeni, da na to ne dospiju u onoj mjerikako
bi to trebalo, a osim toga su daleko od knjižnica, da si nabave
potrebnu literaturu. Radi toga su te rasprave pisane bez sistema.


1 ovo nešto opažanja i konstatacija iznešenih u ovoj raspravici,
koje mogu imati samo lokalnu vrijednost, i koje ne držim aksiomima,
plod su samo djelomičnoga opažanja, jer mi zvanični poslovi nijesu
dozvoljavali, da točno i neprekidno promatram i studiram! tok sušenja
hrastovih sastojina. No ipak držim, da će za opće poznavanje
predmeta dobro poslužiti.


@%L^