DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1924 str. 3     <-- 3 -->        PDF

.... 12. ........ .... ...... 48.


Prof. Dr. A. Langhoffer (Zagreb):


Prof. Seitner o smrekovom potkornjaku.


Gornja Austrija i Štajerska imali su u godinama 1921.—1923.
u nekim predjelima šumskim jaku navalu smrekovog potkornjaka
(Ips typographus), a kada je austrijska vlada bila ponukana da odredi
posebno povjerenstvo, koje će rukovoditi sve mjere proučavanja
i obrane, ušao je u to povjerenstvo i prof. Seitner, priopćio je
svoja opažanja i iskustvo u »Centralblatt ftir das gesamte Forstwesen.
Wien-Leipzig 1923. i 1924.«1 1 mi imamo neprilike od istog
tog potkornjaka. trpile su od toga ličke šume a trpe još i sada, trpio
je naš Maksimir- stradali su j stradavaju smreke na Griču, Tuškancu
i okolici Zagreba jer se usuprot člancima premalo pažnje tome posvećuje.
Čujem, da i drugdje stradavaju od tog potkornjaka smreke,
žalosni znak, da je to pitanje i za nas aktuelno. neće biti moj referat
o gore spomenutoj radnji suvišan, dok se na naše neprilike kanim
osvrnuti posebnim člankom.
Najveća navala potkornjaka bila je u šumama vjerozakonske
zaklade od Reichraming-a i Weyer-a te u nekim drugim predjelima
gornje Austrije i Štajerske kao Ebenforst, gornja dolina Lause.
Radmer, Pschoder, Gusswerk i t. d. žrtvom je palo blizu 1.5 milijuna
m3. Uzrok je katastrofe bio u vjetrolomu mjeseca decembra
1916. i kasnije. Uvjeti za pomnažanje ootkornjaka bili su povoljni.
U svezi sa svjetskim ratom bila je zaštita šuma slaba, nije bilo dovoljno
radnika, da se povaljena stabla ogule, drvo izveze. K svemu
tome nadošla je još i suša u god. 1917.. omogućila dvije generacije
u godini. Sa olujom jugozapadnjaka 13. i 14. decembra 1916. nastradalo
je u Reichramingu 30,000 a u Weyeru 50,000 m´\ smrekove
šume. Bilo je mnogo starih stabala, smreka je najače izvržena vjetrolomu,
a u staroj se šumi upravo uzgajaju potkornjaci. Sve to je
dalo naslućivati katastrofu, kojoj bi se bilo dalo predusresti. da su
se potkornjaci namamili na sunčana mjesta vjetroloma. a leglo u
razvoju uništilo. Nije bilo radnika od nikuda, a time ne samo, da se
je neprilika razvila i raširila, nego je prešla i u susjedne krajeve.
Iza osušenih smreka u god. 1918., koja nisu više mogla služiti kao
lovna stabla, navalili su potkornjaci na zdrava stabla, kojima je


1 Prol. M. Seitner , Beobachtungen und Erfahrungen aus dem Auftreten
des achtzâhnigen Fichtenborkenkafers. Ips typographus L. in Oberôsterreich und
Steiermark in den Jahren 1921. und 1922.


SumaTsM List br. 12. î