DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1924 str. 40 <-- 40 --> PDF |
654 0 pogreškama skopčanim sa mjerenjem dužine stabala i t. ci. inače jednake okolnosti) pogreške ovakovog mjerenja još manje nego kod cijelih debala (sa vrhom). Rezultati ove meditacije pokazuju dakle sasvim pouzdano, da .. dužina debala može i u najnepovoljnijim slučajevima ne samo za potrebe obične prakse, već i kod strožih zahtjeva obzirom na potrebnu točnost sasvim slobodno mjeriti u smjeru same krivulje deb!a, jer je dužinska pogreška, koja na taj način nastaje, tako malena, da praktički upravo nikako ne može uplivati .,. rezultate operacija, kojima mjerenje debaone dužine ima dandanas (pa još i u doglednoj budućnosti) da služi. II. O metodnim pogreškama kod mjerenja visine osovnih stabala. Kod mjerenja visine osovnih stabala ima mnogo više uzroka neizbježivim pogreškama, pa su ti uzroci i mnogo uplivniji nego kod mjerenja dužine oborenih debala. Uzmimo npr. samo jedan od ovih uzroka, a to je ljuljanje stabla poradi gibanja zraka, jak vjetar jednostavno onemogućuje dovoljno pouzdano mjerenje stabaone visine, a i za prividno sasvim tihoga vremena zračna struja u visini od 20—40 m ima još uvijek toliko snage, da mjeraču gibanjem vrhova znatno oteščuje pouzdanu vizuru na vrh stabla. Stoga je uz inače jednake okolnosti kod mjerenja stabaonih visina u osovnom stanju potrebna veća pomnja u izboru metode mjerenja, kako bi se barem na ovaj način što više umanjila cjelokupna visinska pogreška. A pošto su ovdje metode mjerenja u znatnoj mjeri ovisne i o karakteru mjeraćih instrumenata (i. zv. hipsometara), to je ovdje potrebna stanovita opreznost i u izboru tih instrumenata, hoćemo li, da nam rezultati mjerenja budu što pouzdaniji. U svojoj „Dendrometriji" podij lio sam ih u tri skupine. Prve dvije skupine sačinjav-ju tzv. geometrijski hipsometri prve i druge kategorije, a k trećoj skupini spadaju tzv. trigonometrijski hipsometri Potanje o njima vidi u „Dendrometriji". O karakteru ovamo pripadnih meiodnih pogrešaka i o u livu njihova na rezultat visinske izmjere govorili su do sada samo Flury i Miiller.1 No njihovi navodi u ovom pogledu osnivaju se zapravo samo na praktičnom opažanju, pa sloga nisu potpuni i u svemu jasni. Potpuna jasnoća dade se i ovamo unijeti samo na osnovi egzaktnog razmatranja u vezi sa konstrukcijom pojedinih vrsti hipsometara. Među ovamo pripadnim metodnim pogreškama zauzimlju najvažnije mjesto pogreške, koje su direktno ili indirektno skopčane sa pogrešnom izmjerom udaljenosti između stabla i okularne vizurne naprave na instrumentu, pa će ovdje biti i govora samo o njima. Kod geometrijskih hipsometara prve kategorije ova se udaljenost uzimlje kao kos a udaljenost okulara od podnožja stabla, a ´Flury : Untersuchungen iiber einige Baumhôhermiesser ; Mitteilungen der schweizer. Centi alanstalt fiir das forsll, Versuchswesen, Bnnd VIII., Heft 3., Zurich 1905, str. 255 i d. MuHer Dr. U. : Lehrb. der Holzmesskunde, 3. izd , Berlin 1923, str. 177 i d. |