DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1924 str. 44 <-- 44 --> PDF |
658 O pogreškama skopčanim sa mjerenjem dužine stabala i t. d. Da vidimo sada, kako se visinska pogreška, uzrokovana pogrešnom izmjerom distancije, odnosi naprama distancijskoj pogreški kod g e ometrijskih hipsometara prve kategorije. Ako je mjerač pri upotrebi San 1 avilie-ovog dendrometra (ovdje ispravnije: hipsomeira) točno izmjerio kosu distanciju između okulara i podnožja stablova (AC = U na si. 3.), te horizontalno ravnalo (koje se dakako dade postaviti i u svaki kosi položaj) naravnao na ispravno očitanje AD = u = y"(), onda vizura prema vrhu stabla zauzimlje, recimo, smjer AB. Posljedico je te vizure očitanje ispravno g miniaturnog iznosa za visina stabla, t. j . iznosa DE = = v --= co. No ako je on navedenu kosu distanciju (AC) krivo izmjerio (radi šio jasnijeg prikaza recimo za + 100%), to će on morati da horizontalno mjerilo (ravnalo) izvlačenjem postavi na dvo struki iznos ispravnoq očiianja, t. j. na iznos A´D = ... -i u=^ = 2A D = 2 u. Dakako da vizura na vrh stabla mora onda zauzeti drugi smjer (A´ B), a posljedica toga bit će veće oči anje na vertikalnom mjerilu Av i to za iznos EF = .. = . Iz slike se vidi, da između Av i 100 v ne postoji isti odnošaj kao između Au i u, jer dok je A to je A v manu od kuta a. h roga je ovdie pa naravno lakođer .7 < ;;. o u VU Odovud proizlazi: . V . ... 100Av < /i..odnosno T / < . Kod uporabe Sanlavil!-ovog dendrometra prouzročuje dakle također svaka pozitivna distancijska pogreška stanovitu pozitivnu visinsku pogrešku i obrnuto svaka negativna distancijska pogreška stanovitu negativnu visinsku pogrešku, ali je ovdje ipak kako apsolutni tako i negativni (postotni) iznos visinske pogreške uvijek manji od analognog iznosa distancijske pogreške. Razlog je tome okolnost, da je svaka distancijska pogreška skopčana kod Saniaville-ovog dendrometra odmah sa pomaknućem okuiarnog kraja horizontalnog ravnala u krivi položaj, pa prema tome i sa promjenom vizurnog kuta pri vizovanju na vrh (odn. podnožje) stabla. Samo što ovaj krivi položaj okuiarnog kraja ravnalovog ne upliva na izmjeru visine tako, da bi možda još jače pogoršavao rezultat ove izmjere, već upliva upravo protivno, t, j . umanjujući pogrešnosi toga rezultata naprama pogrešnosti kod prije spomenutih instrumenata. Prednost ima Saniaviiie-ov dendrometar i u tome, što se kod uporabe njegove kos a udaljenost između okulara na instrumentu i podnožja stablova dade (ako imamo pri ruci 40 — 50 m dugačku mjeraču vrpcu) i pod najtežim okolnostima terena, kud i kamo lakše i brže izmjeriti dovoljnom točnošću, nego horizontaln a udaljenost kod |