DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1924 str. 47 <-- 47 --> PDF |
O pogreškama skopčanim sa mjerenjem dužine stabala i t. d. 661 tve, za toliko postotaka rezultat visinske izmjere ispada prevelik (premalen). Isti ovakav upliv na rezultat visinske izmjere ima i nedovolj na oštrina vizovanja na krajeve letve. Vizure na krajeve za 100% kraće letve, postavljene sa donjim krajem u stanovitoj kosoj udaljenosti A C = U od okulara, sačinjavaju međusobno isti kut kao i vizure na krajeve normalne letve, postavljene na jednak načinu dvostruko većem iznosu prvobitne udaljenosti. Stoga ovdje negativna diferencija u dužini letve odgovara pozitivnoj dist ancijskoj pogreški i obrnuto : pozitivna diferencija u dužini letve negativnoj distancijskoj pogreški. Odavde proizlazi, da bi i ovđe distancijska pogreška, kad bi se kosa distancija mjerila direktno, uplivala na rezultat visinske izmjere jednako kao i kod svih ostalih hipsometara, osim kod Sanlaville-ovog. Prema tome ima u ovom poledu Sanlaville-ov instrumenat obzirom na točnost prvenstvo pred svim ostalim hipsometrima. Indirektna (tahimetrička) izmjera kose distancije AC = U obavlja se. kako je poznato, i kod Sanlaville-ovog jednako kao i kod svih ostalih, geometrijskih hipsometara prve kategorije. On je uopće po starosti prvi od svih hipsometara ovakove vrsti, pa se svi oni i nazivlju „derivatima" Sanlavillovog dendrometra. Prema tome je i visinska pogreška, kojoj je izvor u nedovoljnoj oštrini vizovanja na krajeve normalno dugačke letve, kod Sanlaville-ovog iustrumenta manja nego kod svih ostalih hipsometara. Ako jednom uspije, da se cjelokupna ova — i u pogledu praktičnosti i u pogledu točnosti — vrlo duhovita zamisao, na kojoj se osniva konstrukcija Sanlaville-ovog dendrometra, do kraja provede profinjenjem kako samih vizurnih naprava (pomoću dalekozora), tako i svih naprava za pomicanje pojedinih dijelova na instrumentu (pomoću mikrometara), onda će dendrometrija — i u precizionom i u praktičnom pogledu — doći do najsavršenijeg instrumenta za mjerenje visina i nedohvativih promjera, što se samo dade zamisliti. No držim, da do takove konstrukcije neće naskoro doći, a ako bi i došlo, bila bi ona još prilično preur?njena. Konačno ću da se u kratko osvrnem i na način postavljanja letve uz stablo. Ni taj način nije sasvim irelevantan. Kako je poznato, letva se mora pokraj stabla držati vertikalno, jer i normalna stabla kao i naprave za uperivanje vizura na krajeve letve stoje vertikalno. Drži li se letva kos >, to vizure n i njene krajeve omeđuju u osi stabla jedan vertikalni pružac, koji je u pravilu ili duži ili kraći od same letve. Sravni npr. u si. 5. dužinu C E´ (kao projekciju prušca CE na vertikalnu ravninu, zamišljenu kroz B C) sa dužinom C D = = C E ; zatim dužinu F G´ (kao projekciju prušca F G = C E na istu, samo nešto prema dolje produženu vertikalnu ravninu") sa dužinom F G CE = CD. Otud slijedi u pravilu ili negativna ili pozitivna visinska pogreška Drži li se letva vertikalno, ali pre d stablom, to se vizovanjem na njene krajeve mjeri indirektno druga jedna kosa distancija, koja je nešto kraća od udaljenosti A C između okulara i donjeg kraja sta |