DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1924 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Prof. Seitner o hrastovom potkornjaku 619 Koncem 1921. prezimilo je cijelo leglo u glavnom kao razvijeni kornjaši u koljevci. Godine 1922. bilo je kratko rojenje od 13.—16. aprila, do 14. maja bilo je hladno i kišovito, iza toga je došlo do rojenjakoje se svršilo početkom juna. Nepovoljno vrijeme radi vlage i hladnih noći zategnulo je razvoj. Oko polovice augusta i u drugoj polovici samo se je jedan dio rojio, blizu XA , ostali su se zavukli u nova zimovišta. Po Henningsu daje 27% starih ženka uz povoljne odnošaje još drugo leglo. Potkornjak ovaj je redovno dvoženja. često ima 3, rede 4—7 ženka, dok je omjer spolova u koljevci 1:1. Ševirevove pokuse ponovio i popunio je Hennings, da bude ženka opetovano oplodjena. prosječno treba iza 6 jaja ponovna oplodnja, mužjaci se brže istroše i poginu, najprije jedni, onda drugi. Bit će da se kod oplodnje mješaju stari i mladi, trebalo bi se to opažanjima dokazati. Ako usljed lošeg vremena, imenito hladnog i vlažnog zakasni rojenje. ili ni ne dodje do njega, jer je već kasno, moraju potkornjaci prezimiti, obično u koljevci; mladi kornjaši. da se prehrane, zadu dublje . bijelj, tvore značajne, dendritičke hodnike, koji izgledaju, kao da niti nisu od potkornjaka. Ne prezime kornjaši uvijek u koljevci. više puta ih tjera glad drugamo, ne tamo. gdje su bušili oni u maju, nego idu na stablu niže, sve do korjena. Tako je bila na rubu šume u svibnju 100-godišnja smreka sva nabušena. dole su ličinke rano poginule. Ovamo se zabušili potkornjaci druge generacije, da se tu prehrane i prezime. Nastali su tu posve nepravilni, razgranjeni hodnici, potkornjaci nastradali su od nametnika. U razvoju odlučuje temperatura i vlaga. Uz rano toplo proljeće, toplo suho ljeto, lijepu jesen, ide razvoj brže. razviju se 2 generacije; niska temperatura, visoka relativna vlaga (mnogo kišeobilne magle) zategnu razvoj, bude samo jedna generacija. Obično posredni odnošaji. Treba ustanoviti navalu uz svako rojenje. kada se piljotina (crvotočina) iz bušotina izbacuje. Posve suha stabla su bez važnosti za obranu, ali se mora leglo sasvim uništiti, prije nego što se je potkornjak potpuno razvio u zadnjim i predzadnjim, osušenim stablima. Najbolji je način, da se na pol izrasle ličinke unište time, što se kora oguli. Ako se oguljena kora sa stranom lika prema gore okrene, poginu ličinke za 24—48 sati, ili ih pojedu mravi, ose. Ako su se ličinke već zavukle u koru, ili su se već zakukuljile, ili su čak tu već mladi potkornjaci, mora se kora nad plahtama, ponjavama oguliti i spaliti, a čim se pažljivije guli i što više radi sa vatrom, tim je uspjeh bolji, nikako neka se ne čeka. dok krošnja pocrveni. Ako su 2 generacije, više puta se ne dospije, da se za 10 tjedana stabla posjeku, kora oguli, leglo uništi; kod druge je generacije posao laglji, jer razvoj preko zime miruje, može se leglo uništiti od septembra do pol novembra, a ako treba još i budućeg martaaprila. Može se zimi i vatrom ladje i temeljitije uništavati potkornjake i one koji prezime, uz to ličinke i kukuljice. Sve to nije dosta, jer i uz najpomnije tamanjenje zaostanu potkornjaci, navale na stabla, što su na rubu sječine, osobito prema jugu i jugozapadu. Treba i lovna stabla odabrati, paziti na crvotočinu. da se rano za |