DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1925 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Iz istorije našeg šumarstva domaći sinovi, a posle njih drugi Slavjani«. To je imala da bude prva stepenica, preko koje je trebalo da se uspne narodno šumarstvo. Nešto je neobičan sam cilj toga zavoda. On si zamišlja taj zavod kao neku instituciju, koja bi imala vršiti ne samo obrazovanje šumara, lovaca i zemljomjera, već bi ona ujedno imala davati stručne savjete i mišljenja vlasnicima šuma i trgovcima drveta. Za taj posao plaćali bi privatnici izvjesne prinose (upisanu i godišnju nagradu), a vanjski bi se rad posebno naplaćivao. Prema tome Šporerov narodni šumarski zavod zamišljen je kao neka kombinacija izmedju škole u užem smislu riječi i nekog šumarsko-stručnog (otprilike taksacionog) ureda. Zavod bi bio privatnog karaktera, kontrolu nad njim vršilo bi Gospodarsko Društvo i biralo sve potrebne službenike. Ovaj predlog Šporerov bude po skupštini Gospodarskoga Društva (14. VIII. 1843.) u načelu prihvaćen (G. L. 1843. S. 203.) No zamisao Šporerova nije postala realnošću. U svom pismu od 19. VIII. 1844. (G. L. 1844. S. 154) iz Vinkovaca žali se Šporer, »da zavod ovaj još i danas nije ušao u život«. Iz njegova pisma se vidi, da je protiv njegove namisli i predloga postojala neka struja. Vjerojatno je, da su to bili privatni šumari stranci — Nijemci, koji su krišom nastojali da ometu Šporerovu osnovu. Šporer sam kaže, da je jedina zaprijeka, koja mu priječi put, »posve neosnovana briga, da će tobože zavod ovaj, ako uspe, mnoge šumarske službenike, što sad služe, uvrediti, pače hleba lišiti«. On se protiv te struje brani govoreći da ne dolazi u ime svoje, »nego u ime šumarstva mile moje domovine«. Uredništvo Gospodarskoga Lista odlučno se priklanja u toj borbi Šporeru. donosi ponovno kratak izvadak njegovih pravila o zavodu i »vruće priporuča predlog Šporerov«. No sad dolazi tragički završetak ove plemenite zamisli. Naredna skupština (od 26. VIII. 1844.) zaključuje (G. L. 1844. S. 144), »da za sad stvar tu u pretres uzeti nije mogla«, jer se veći dio članova nije mogao sjetiti(l), što on predlaže, a nije bilo vremena, da se čita njegova osnova iz god. 1843. Sve ako i nije Šporerov predlog uspio, ipak ide njega zasluga, da je prvi pokrenuo pitanje narodne šumarske nastave, koja je tek osamnaest godina iza njegova pokušaja (1861.) privedena u život. Vjerovatno je, da su taj njegov rad omeli stranci i nenarodni ljudi, koji su uplivisali na neke neobaviještene skupštinare, te izigrali upravni odbor Gospodarskoga Društva. Izgleda, da je i samo Gospodarsko Društvo požalilo, što nije usvojilo svojevremenog Šprerovog predloga, jer je već prva naredna skupština od 25. VIII. 1845. izabrala Šporera u znak priznanja za člana dopisnika (G. L. 1845. S. 173.). Šporera ide dalje zasluga, da je napisao najstarije naše šumarsko stručno djelo.´1 On ga je radio u razdoblju od 1841. do 1843. U to doba umrla mu je prva njegova žena i on se povukao od javnoga rada i po 6 Šporer: »Das Forstwe.-:en oder vollstandiges Forstlehrbuch«, Zagreb 1841—1843. Tri knjige S. 530. |