DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1925 str. 26 <-- 26 --> PDF |
0 dobivanju jelovog sjemena i pomladjivanju jela M. Knežević, šumarnik u. m. ić] : O dobivanju jelovog sjemena i pomladjivanju jele. Jela . Abies pectinata, u našim je crnogoričnim šumama sredogorja najpretežnijom stranom zastupljenja kao glavna vrsta drveća, tvoreći u najviše slučajeva imješovite sastofjine. Ona zauzima po svojoj važnosti u šumskom gospodarstvu medju našim četimjlačama prvo mjesto. Na osnovu takvoga posmatranja izvodimo, da ona zaslužuje najveću pažnju u sadašnjici i u budućnosti te dolično osvrtanje na potrebu njenoga pqtrajnoga uzdržavanja, čuvajući i gajeći je u svakome slučaju na mjestima, gdje joj je sama narav stvorila uslove za njen opstanak. Iako se ona obično pomladjuje na prirodni način, ipak ima u praksi dosta slučajeva, gdje je nužno ovome prirodnome načinu posumljivanja priteći u pomoć vještackim postupkom, bilo sjetvom sjemena ili sadnjom u rasadnicima podignutih biljčica. Jela je ona vrsta drveta, koja traži najveću zasjenu, a moguće ju je podići na dubokom, snažnom i svježem tlu te pod zaštitom krošanja. U goloj sječi, kao i inače na mršavom i suhom tlu, ne može se sa jelom uspješno zašumljavati. Vrlo često nastaje potreba, da se prirodni način posumljivanja kompletira umjetnim popunjavanjem onih mjesta i progalina u sječama, koje nije bila u stanju da pomladi sama narav. Težište ovome napisu jest da ogleda naše bosanske šumske osebine. U nas se ovdje vode oplodne sječe na kolosalnim površinama, na kojima se onda često ističu tolike progaline i plješine, koje su izvan domašaja prirodnoga pomladjivanja. U tim prilikama najcjelihodnija je i od neocjenjive vrijednosti primjena kulture jelike. Na ovakvim sjecištima, kako netom navedoh neophodno je potrebno izdašno pomladjivanje jele umjetnim sredstvima. Već po obličju dotičnog predjela i sastojine može to da se izvrši ili sjetvom sjemena ili sadjenjem biljaka. Pošto smo odabrali način pomladjivanja, dolazi na red samo njegovo izvodjenje. Da bi tako pošumili jelom neku plohu, predhodno nam je potrebno doći lako i jeftino do dobroga sjemena te ga do časa sjetve i zdravim sačuvati. |
ŠUMARSKI LIST 1/1925 str. 27 <-- 27 --> PDF |
0 dobivanju jelovog sjemena i pomJadjivanju jela Prije svega nužno nam je sabrati potrebne količine šišarica iz ovih istresti (istrusiti) sjeme. I ako nijesu za tu svrhu potrebne ni moderne trušnjače ni posebne naprave ni pomoć umjetne toplote, ipak ovaj posao zahtijeva veliku pozornost obzirom na to: 1. da se jelove šišarice raspadnu još na stablu, čim dozriju. sjeme ispane te ostane samo golo vreteno na grančici a 2. u hrpe zgrnute šišarke brzo i lako se upljesnjive i užegu, tako da sjeme izgubi klicavost. Uvaživši prvi uzrok, mora se prikupljenje šišarica obaviti u pravo doba i vrlo brzo: obično u tolcu od dvije nedjelje. To biva u drugoj polovini septembra, a u višim krajevima možda nešto kasnije. Jesenje kiše. koje tako redovno obilno padaju, mnogo otežavaju sabiranje šišarice, a snijeg i kitina taj rad potpuno ometa. Radi ovih čestih nepogodnosti ne smijemo sa ovim poslom nikako otezati. Čim se počnu zapažati na jelikama nabubrele šišarke, koje se raspu ču ju, ili gola vretenca na granama, te ako se još na zemlji nadju prve ljudske od šišarica, to su znaci, da se mora odmah započeti s marljivim pribiranjem, dok se šišarke nisu rasule. Pošto se jelove šišarke već na grani raspanu, obavlja se sabiranje cijelih šišarki samo na stojećim stablima i najbolje rukom. Pri tome se radnik služi kukom, kojom grančice k sebi priteže te bez ikakvog oštrog oruđa trga šišarke s grana. Kombinirati istodobno sječu stabala sa skupljanjem šišarica. kako se to prakticira kod omore i bora, neizvedivo je kod jelike, pošto se šišarice raspadaju pri padu drveta na zemlju. U tu svrhu mora se popeti radnik na stablo, koje je obrodilo sjemenom, i brati šišarke u torbu, koja mu visi preko ramena. Ako su šišarke malo bolje sazorile, treba osjetljivo postupati. Naročito ne valja bacati ih na tle, da se ne raspanu a sjeme ne prospe. Za sabiranje šišarica najzgodniji su čobani, koji su i onako po cio dan u šumi. vješti su penjanju na drveće, pa ih se za taj rad redovno i uzima. Jedan dječak kadar je dnevno sabrati 2—3 vreće šišarica. Ali iskustvo nas uči, da je vrlo nužno to sabiranje trajno i budno nadzirati, da ne bi sabirači u pohlepi za većom zaradom i radi lakšega posla, upotrebljavali oštro orudje i kresali grane sa stabala, na kojima se nalaze šišarice. Nije dopušteno, jer loše djeluje na klicavost, sabrane šišarice pohranjivati u većim hrpama ni u opće ostavljati dugo na jednome mjestu, nego ih treba što brže odaslati tamo, gdje se kani trusiti sjeme. Kazano je, da istresanje jelovoga sjemena ne traži posebnih sprava a ni umjetnoga grijanja, pa bi bilo uputno, da svaka Š u m- s k a Uprava , koja u svome području ima jelovih sastojina, sakuplja sjeme za svoju potrošnju a u nužnim slučjevima da posluži susjedne Uprave , u ovom smjeru. |
ŠUMARSKI LIST 1/1925 str. 28 <-- 28 --> PDF |
26 0 dobivanju jelovog sjemena i pomlatljivanju jela Cijelu ovu manipulaciju prikupljanja, prenosa i smještanja šišarica neka rukovodi maran i pouzdan šumski organ. On treba da nastojava da se ne skidaju šišarice sa kržljavih i bolesnih stabala, nego sa najboljih, srednje starih, da sprječava oštećivanje drveta i da se šišarke ne gomilaju u hrpe. Provizorno se mogu šišarke unijeti u svaku šumsku kolibu, koja ne zakisava. Čim se prikupi veća količina, treba ih bez odvlačenja odašiljati na pripremljeno mjesto trušenja. Za takvo trošenje pogodna je samo suha i zračna prostorija, o kojoj se šišarice razastru po podu u visini od 20—30 cm. Radnik pregrće ovu naslagu šišarica lopatom bez prekida 6—8 dana, dok se sasvim ne raspanu. Nakon toga procesa razluči se i sjeme od ljusaka, a vretence ostane golo. Pošto su se šišarke do kraja raspale, prorešetaju se kroz podesna rešeta, sa okancima od 15=20 mm velikim. Ova se rešeta postave na kakav sanduk, a onda se raspadnuta šišarica prorešeta jednostavno njihovim kretanjem naprijed i nazad, tako. da sjeme sa kriocem propadne u sanduk. U rešetu zaostale ljuske i vretenca izbacuju se. Ovim načinom izvađeno sjeme istrese se zatim iz sanduka i razastre po podu, u 10 do 15 cm debeloj naslazi i nekoliko se dana lopatom, uzastopce isprevrće, da se još izdvoji sjeme od krioca. Ako ostane sjemena nerazlučenog od krioca, to se ono medju dlanima satare i na taj način od krioca oslobodi. Razumije se, gdje se radi o većim količinama sjemena, da se neće u dlanima trti, nego u vrećama gnječiti. Po tem se konačno čišćenje obavi vijanjem ili pomoću vjetrenjače. U malome vrijedno je i sito. Taj posao obavljaju obično žene, jer su okretnije a rade relativno jeftinije od muškarca. Ovako očišćeno i dotjerano sjeme valja opet po podu razgrnuti, i to ovaj puta u najdebljemu sloju od 10 cm, te u početku po više puta na dan, a kasnije 2 do 3 puta nedeljno isprevrćati i jednolično promiješati, ponavljajući to tako 4 do 6 sedmica. Na kraju treba sjeme pohraniti na prozračnom i suhom mjestu do proljeća, prevrćući ga i dalje gdjekad, da se ne uspari i ne izgubi na klicavosti. Obično se dobije iz 1 Hl šišarica 4.5—5.0 kg sjemena, te se može reći, da je ovo najizdašnije i najjeftinije sjeme cd svih naših četinjača. Klicavost sjemena je obično 45 do 50%, a zadrži se samo do idućega proljeća. Pošto se obično uz Šumske Uprave ili u kolonijama pojedinih šumskih poduzeća može vazda naći potrebna prostorija za manipulaciju, to može svaka šumska uprava u vlastitoj režiji bez velikih teškoća onoliko jelovog sjemena preraditi, koliko joj je potrebno, a prema prilikama i više. Obzirom na vanredno veliku važnost jelike u našim sastojinama neće biti na odmet, ako izjavim neka opažanja u pogledu pošumljivanja jelovine, do kojih sam došao mnogogodišnjim djelovanjem na ovome polju. |
ŠUMARSKI LIST 1/1925 str. 29 <-- 29 --> PDF |
0 ilcbivanju jelovog sjemena i pomladjivanju jela Kod umjetnoga načina odgoja jelovine stalno uspijeva samo j es e n s k a sjetva, dok proljetna obično iznevjeri. Sadržaj terpentinskoga ulja brani jelovo sjeme protiv žderanja od miševa, pa se ovoga ne treba plašiti kod jesenskog sijanja. Ako treba neku sječinu pošumiti bilo sjetvom ili sadnjom, valja to učiniti prije dovršene sječe, dok ima zastornog drveća. Kada se sastojina tako osigura i pomladi, može se provesti dovršna sječa i ukloniti zastorno drveće. Najednostavniji je način sijanja u krpe ispod, panjeva i izmedju samih žila, gdje su mlade biljčice dobro zaklonjene te tako lakše odolijevaju opasnostima već u najranijoj dobi svoga razvijanja. Kod načina sadnje, polazni je i glavni uslov: osnivanje rasadnika, pri čemu je izbor njegovoga mjesta vrlo odlučan i vezan o izvjesna pravila. Uvjet je, da ne smije biti na suhom i lošem tlu, kao ni goleti, sunčanoj žezi izložen, već je šumski vrt najbolje napraviti u kojoj prorijedjenoj sastojini. gdje je trajna i umjerena sjena sa obližnjih krošanja a tlo snažno i duboko (najprikladnije malo ilovasto). Za manje vrtove su najprikladnije progaline, do kojih dopire hlad od pograničnih stabala. Nedovoljnu sjenu valja u ljetno doba naknaditi pokrivanjem gredica Cetinom, jer je pogibelj, da se biljke posuše od često velike vrućine. Jednako sijanju jelovine po terenu postupa se i u rasadnjaku. Ono se vrši isključivo u jesenskoj sezoni i to najpraktičnije rukom LI retku obradjenih gredica od 1.00 m širine, a u razmaku od 20 cm. Posijano sjeme pokrije se lagano humusom, a nije dobro preko zime upotrebljavati četinjasto granje kao pokrov. Jelovo sjeme ima razmjerno malenu klicavost, pa ga je nužno sijati gusto. U slučaju, da biljčice poniknu prugasto, najlakše ih je nožicama isjeći i prorijediti, da se omogući slobodniji, jači. i ljepši razvoj. Prema tome, ako su gredice široke 1.00 m, dovoljno je u retku od 120 do 150 komada biljaka te ih nije u našim odnošajima potrebno ni presađivati, pošto za 2 do 3 godine pravilno porastu i ojačaju, a onda se prenose na samu kulturnu plohu, određenu za pošumljivanje. Ni sjetva ni sadnja ne uspijeva u goloj sječi ili inoj posvema nezaštićenoj plosi, pa se prema tome na tim mjestima i ne eksperimentira sa jelovinom. Za pošumljivanje jela ima jedno vrlo privlačno svojstvo i time veliko preimućstvo nad omorom, jer je protiv vanjskih opasnosti mnogo otpornija i to baš kod korova te se kroz kupinu lakše probije i održi od omore ili bora, koje se vrste kod svih takvih napasti brzo uguše i podlegnu im, ako se u vrijeme i češće ne preduzima čišćenje i njegovanje. Ovoj povoljnosti treba posvećivati pažnju i bez propuštaja uzimati je u kalkil, pa gdjegod je dilema u izboru vrste, ako su samo i ostali uvjeti tu valja se bez promišljanja prikloniti jelici, te je odabrati, držeći u vidu na prvom mjestu prirodno pomlađivanje. Na umu su nam ovdje specijalno stare bosanske sječine, suviše progaljene i visokim korovom obrasle (kupinom, jasikom, bazgom |
ŠUMARSKI LIST 1/1925 str. 30 <-- 30 --> PDF |
0 dobivanju jelovog «...... i pomladjivanju jela i njima ravnim), koje se više za sigurno neće prirodnim načinom pomladiti. Sječe ovakvoga izgleda možemo zasaditi samo jačim sadnicama, koje treba redovito plijeviti po 2 do 3 puta godišnje i to trajno, dok jelići ne dostignu i ne primaše korov koji ih tlači. Naročito se mora spomenuti i to, da jela nije u tolikoj mjeri izložena pogibelji insekata kao omora i bor te da je i proti vjetru otpornija od omore. Nije rijedak prizor primjerno lijepoga razvijanja jelovog podmladka, na mncgo mjesta i jednolično i čak na većim površinama u prorijeđenim bukovim sastojinama, kao produkat naravnoga pomlađivanja. Naravski, da iz ovih primjera izvodimo dokaz i pouku, da se jelovina dade i vještačkim načinom najkorisnije uzgojiti u prorijeđenim bukovim sastojinama. I kasnije se ove dvije vrste drveća dobro podnose, budući su saglasne u svojim zahtjevima na stanište. Potrebna im je zasjena istoga stepena. Resumirajući svoj skromni prikaz naglašavam veliku važnost jelike u našim bosanskim šumama, gdje ju je potrebno neprekidno i potrajno podržavati i potomstvu očuvati. »RECOLTE DES GRAINES ET REPEUPLEMENT DU SAPIN«. L´auteur, un practicien de Bosnie, expose le procédé de la récolte, extraction, conservation, époque de semis et recouvrement de graines du sapin, qui est pratiqué en Bosnie. J] comprend les immenses coupes qui exigent une regarnissage surtous la restauration des vides. |