DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1925 str. 26     <-- 26 -->        PDF

0 dobivanju jelovog sjemena i pomladjivanju jela


M. Knežević, šumarnik u. m. [Teslić] :
O dobivanju jelovog sjemena i
pomladjivanju jele.


Jela . Abies pectinata, u našim je crnogoričnim šumama
sredogorja najpretežnijom stranom zastupljenja kao glavna vrsta
drveća, tvoreći u najviše slučajeva imješovite sastofjine. Ona zauzima
po svojoj važnosti u šumskom gospodarstvu medju našim četimjlačama
prvo mjesto. Na osnovu takvoga posmatranja izvodimo,
da ona zaslužuje najveću pažnju u sadašnjici i u budućnosti te dolično
osvrtanje na potrebu njenoga pqtrajnoga uzdržavanja, čuvajući
i gajeći je u svakome slučaju na mjestima, gdje joj je sama
narav stvorila uslove za njen opstanak.


Iako se ona obično pomladjuje na prirodni način, ipak ima u
praksi dosta slučajeva, gdje je nužno ovome prirodnome načinu
posumljivanja priteći u pomoć vještackim postupkom, bilo sjetvom
sjemena ili sadnjom u rasadnicima podignutih biljčica.


Jela je ona vrsta drveta, koja traži najveću zasjenu, a moguće
ju je podići na dubokom, snažnom i svježem tlu te pod zaštitom
krošanja.


U goloj sječi, kao i inače na mršavom i suhom tlu, ne može se sa
jelom uspješno zašumljavati.


Vrlo često nastaje potreba, da se prirodni način posumljivanja
kompletira umjetnim popunjavanjem onih mjesta i progalina u sječama,
koje nije bila u stanju da pomladi sama narav.


Težište ovome napisu jest da ogleda naše bosanske šumske
osebine.


U nas se ovdje vode oplodne sječe na kolosalnim površinama,
na kojima se onda često ističu tolike progaline i plješine, koje su
izvan domašaja prirodnoga pomladjivanja. U tim prilikama najcjelihodnija
je i od neocjenjive vrijednosti primjena kulture jelike.


Na ovakvim sjecištima, kako netom navedoh neophodno je potrebno
izdašno pomladjivanje jele umjetnim sredstvima. Već po
obličju dotičnog predjela i sastojine može to da se izvrši ili sjetvom
sjemena ili sadjenjem biljaka.


Pošto smo odabrali način pomladjivanja, dolazi na red samo
njegovo izvodjenje. Da bi tako pošumili jelom neku plohu, predhodno
nam je potrebno doći lako i jeftino do dobroga sjemena te ga
do časa sjetve i zdravim sačuvati.




ŠUMARSKI LIST 1/1925 str. 27     <-- 27 -->        PDF

0 dobivanju jelovog sjemena i pomJadjivanju jela


Prije svega nužno nam je sabrati potrebne količine šišarica
iz ovih istresti (istrusiti) sjeme.


I ako nijesu za tu svrhu potrebne ni moderne trušnjače ni posebne
naprave ni pomoć umjetne toplote, ipak ovaj posao zahtijeva
veliku pozornost obzirom na to:


1. da se jelove šišarice raspadnu još na stablu, čim dozriju.
sjeme ispane te ostane samo golo vreteno na grančici a
2. u hrpe zgrnute šišarke brzo i lako se upljesnjive i užegu,
tako da sjeme izgubi klicavost.
Uvaživši prvi uzrok, mora se prikupljenje šišarica obaviti u
pravo doba i vrlo brzo: obično u tolcu od dvije nedjelje. To biva u
drugoj polovini septembra, a u višim krajevima možda nešto
kasnije.


Jesenje kiše. koje tako redovno obilno padaju, mnogo otežavaju
sabiranje šišarice, a snijeg i kitina taj rad potpuno ometa.
Radi ovih čestih nepogodnosti ne smijemo sa ovim poslom nikako
otezati.


Čim se počnu zapažati na jelikama nabubrele šišarke, koje
se raspu ču ju, ili gola vretenca na granama, te ako se još na zemlji
nadju prve ljudske od šišarica, to su znaci, da se mora odmah započeti
s marljivim pribiranjem, dok se šišarke nisu rasule.


Pošto se jelove šišarke već na grani raspanu, obavlja se sabiranje
cijelih šišarki samo na stojećim stablima i najbolje rukom.
Pri tome se radnik služi kukom, kojom grančice k sebi priteže te bez
ikakvog oštrog oruđa trga šišarke s grana.


Kombinirati istodobno sječu stabala sa skupljanjem šišarica.
kako se to prakticira kod omore i bora, neizvedivo je kod jelike,
pošto se šišarice raspadaju pri padu drveta na zemlju.


U tu svrhu mora se popeti radnik na stablo, koje je obrodilo
sjemenom, i brati šišarke u torbu, koja mu visi preko ramena. Ako
su šišarke malo bolje sazorile, treba osjetljivo postupati. Naročito
ne valja bacati ih na tle, da se ne raspanu a sjeme ne prospe.


Za sabiranje šišarica najzgodniji su čobani, koji su i onako po
cio dan u šumi. vješti su penjanju na drveće, pa ih se za taj rad
redovno i uzima.


Jedan dječak kadar je dnevno sabrati 2—3 vreće šišarica. Ali
iskustvo nas uči, da je vrlo nužno to sabiranje trajno i budno nadzirati,
da ne bi sabirači u pohlepi za većom zaradom i radi lakšega
posla, upotrebljavali oštro orudje i kresali grane sa stabala, na
kojima se nalaze šišarice.


Nije dopušteno, jer loše djeluje na klicavost, sabrane šišarice
pohranjivati u većim hrpama ni u opće ostavljati dugo na jednome
mjestu, nego ih treba što brže odaslati tamo, gdje se kani trusiti
sjeme.


Kazano je, da istresanje jelovoga sjemena ne traži posebnih
sprava a ni umjetnoga grijanja, pa bi bilo uputno, da svaka Š u m-
s k a Uprava , koja u svome području ima jelovih sastojina, sakuplja
sjeme za svoju potrošnju a u nužnim slučjevima da posluži
susjedne Uprave , u ovom smjeru.




ŠUMARSKI LIST 1/1925 str. 28     <-- 28 -->        PDF

26 0 dobivanju jelovog sjemena i pomlatljivanju jela


Cijelu ovu manipulaciju prikupljanja, prenosa i smještanja šišarica
neka rukovodi maran i pouzdan šumski organ. On treba
da nastojava da se ne skidaju šišarice sa kržljavih i bolesnih stabala,
nego sa najboljih, srednje starih, da sprječava oštećivanje drveta
i da se šišarke ne gomilaju u hrpe.


Provizorno se mogu šišarke unijeti u svaku šumsku kolibu, koja
ne zakisava. Čim se prikupi veća količina, treba ih bez odvlačenja
odašiljati na pripremljeno mjesto trušenja.


Za takvo trošenje pogodna je samo suha i zračna prostorija,


o kojoj se šišarice razastru po podu u visini od 20—30 cm. Radnik
pregrće ovu naslagu šišarica lopatom bez prekida 6—8 dana, dok
se sasvim ne raspanu. Nakon toga procesa razluči se i sjeme od ljusaka,
a vretence ostane golo. Pošto su se šišarke do kraja raspale,
prorešetaju se kroz podesna rešeta, sa okancima od 15=20 mm velikim.
Ova se rešeta postave na kakav sanduk, a onda se raspadnuta
šišarica prorešeta jednostavno njihovim kretanjem naprijed i nazad,
tako. da sjeme sa kriocem propadne u sanduk. U rešetu zaostale ljuske
i vretenca izbacuju se.
Ovim načinom izvađeno sjeme istrese se zatim iz sanduka i
razastre po podu, u 10 do 15 cm debeloj naslazi i nekoliko se dana
lopatom, uzastopce isprevrće, da se još izdvoji sjeme od krioca. Ako
ostane sjemena nerazlučenog od krioca, to se ono medju dlanima
satare i na taj način od krioca oslobodi. Razumije se, gdje se radi


o većim količinama sjemena, da se neće u dlanima trti, nego u vrećama
gnječiti.
Po tem se konačno čišćenje obavi vijanjem ili pomoću vjetrenjače.
U malome vrijedno je i sito. Taj posao obavljaju obično žene,
jer su okretnije a rade relativno jeftinije od muškarca.


Ovako očišćeno i dotjerano sjeme valja opet po podu razgrnuti,
i to ovaj puta u najdebljemu sloju od 10 cm, te u početku po više puta
na dan, a kasnije 2 do 3 puta nedeljno isprevrćati i jednolično promiješati,
ponavljajući to tako 4 do 6 sedmica.


Na kraju treba sjeme pohraniti na prozračnom i suhom mjestu
do proljeća, prevrćući ga i dalje gdjekad, da se ne uspari i ne izgubi
na klicavosti.


Obično se dobije iz 1 Hl šišarica 4.5—5.0 kg sjemena, te se može
reći, da je ovo najizdašnije i najjeftinije sjeme cd svih naših četinjača.


Klicavost sjemena je obično 45 do 50%, a zadrži se samo do
idućega proljeća. Pošto se obično uz Šumske Uprave ili u kolonijama
pojedinih šumskih poduzeća može vazda naći potrebna prostorija za
manipulaciju, to može svaka šumska uprava u vlastitoj režiji bez velikih
teškoća onoliko jelovog sjemena preraditi, koliko joj je potrebno,
a prema prilikama i više.


Obzirom na vanredno veliku važnost jelike u našim sastojinama
neće biti na odmet, ako izjavim neka opažanja u pogledu pošumljivanja
jelovine, do kojih sam došao mnogogodišnjim djelovanjem na
ovome polju.




ŠUMARSKI LIST 1/1925 str. 29     <-- 29 -->        PDF

0 ilcbivanju jelovog sjemena i pomladjivanju jela


Kod umjetnoga načina odgoja jelovine stalno uspijeva samo j es
e n s k a sjetva, dok proljetna obično iznevjeri.
Sadržaj terpentinskoga ulja brani jelovo sjeme protiv žderanja
od miševa, pa se ovoga ne treba plašiti kod jesenskog sijanja.


Ako treba neku sječinu pošumiti bilo sjetvom ili sadnjom, valja
to učiniti prije dovršene sječe, dok ima zastornog drveća. Kada se sastojina
tako osigura i pomladi, može se provesti dovršna sječa i ukloniti
zastorno drveće.


Najednostavniji je način sijanja u krpe ispod, panjeva i izmedju
samih žila, gdje su mlade biljčice dobro zaklonjene te tako lakše odolijevaju
opasnostima već u najranijoj dobi svoga razvijanja.


Kod načina sadnje, polazni je i glavni uslov: osnivanje rasadnika,
pri čemu je izbor njegovoga mjesta vrlo odlučan i vezan o izvjesna
pravila. Uvjet je, da ne smije biti na suhom i lošem tlu, kao ni
goleti, sunčanoj žezi izložen, već je šumski vrt najbolje napraviti u
kojoj prorijedjenoj sastojini. gdje je trajna i umjerena sjena sa obližnjih
krošanja a tlo snažno i duboko (najprikladnije malo ilovasto). Za
manje vrtove su najprikladnije progaline, do kojih dopire hlad od
pograničnih stabala. Nedovoljnu sjenu valja u ljetno doba naknaditi
pokrivanjem gredica Cetinom, jer je pogibelj, da se biljke posuše od
često velike vrućine.


Jednako sijanju jelovine po terenu postupa se i u rasadnjaku.
Ono se vrši isključivo u jesenskoj sezoni i to najpraktičnije rukom LI
retku obradjenih gredica od 1.00 m širine, a u razmaku od 20 cm.


Posijano sjeme pokrije se lagano humusom, a nije dobro preko
zime upotrebljavati četinjasto granje kao pokrov.


Jelovo sjeme ima razmjerno malenu klicavost, pa ga je nužno
sijati gusto. U slučaju, da biljčice poniknu prugasto, najlakše ih je nožicama
isjeći i prorijediti, da se omogući slobodniji, jači. i ljepši razvoj.
Prema tome, ako su gredice široke 1.00 m, dovoljno je u retku od 120
do 150 komada biljaka te ih nije u našim odnošajima potrebno ni presađivati,
pošto za 2 do 3 godine pravilno porastu i ojačaju, a onda se
prenose na samu kulturnu plohu, određenu za pošumljivanje.


Ni sjetva ni sadnja ne uspijeva u goloj sječi ili inoj posvema nezaštićenoj
plosi, pa se prema tome na tim mjestima i ne eksperimentira
sa jelovinom.


Za pošumljivanje jela ima jedno vrlo privlačno svojstvo i time
veliko preimućstvo nad omorom, jer je protiv vanjskih opasnosti mnogo
otpornija i to baš kod korova te se kroz kupinu lakše probije i održi
od omore ili bora, koje se vrste kod svih takvih napasti brzo uguše
i podlegnu im, ako se u vrijeme i češće ne preduzima čišćenje i njegovanje.


Ovoj povoljnosti treba posvećivati pažnju i bez propuštaja uzimati
je u kalkil, pa gdjegod je dilema u izboru vrste, ako su samo i ostali
uvjeti tu valja se bez promišljanja prikloniti jelici, te je odabrati,
držeći u vidu na prvom mjestu prirodno pomlađivanje.


Na umu su nam ovdje specijalno stare bosanske sječine, suviše
progaljene i visokim korovom obrasle (kupinom, jasikom, bazgom




ŠUMARSKI LIST 1/1925 str. 30     <-- 30 -->        PDF

0 dobivanju jelovog «...... i pomladjivanju jela


i njima ravnim), koje se više za sigurno neće prirodnim načinom pomladiti.
Sječe ovakvoga izgleda možemo zasaditi samo jačim sadnicama,
koje treba redovito plijeviti po 2 do 3 puta godišnje i to trajno,
dok jelići ne dostignu i ne primaše korov koji ih tlači.


Naročito se mora spomenuti i to, da jela nije u tolikoj mjeri izložena
pogibelji insekata kao omora i bor te da je i proti vjetru otpornija
od omore.


Nije rijedak prizor primjerno lijepoga razvijanja jelovog podmladka,
na mncgo mjesta i jednolično i čak na većim površinama u
prorijeđenim bukovim sastojinama, kao produkat naravnoga pomlađivanja.


Naravski, da iz ovih primjera izvodimo dokaz i pouku, da se jelovina
dade i vještačkim načinom najkorisnije uzgojiti u prorijeđenim
bukovim sastojinama. I kasnije se ove dvije vrste drveća dobro podnose,
budući su saglasne u svojim zahtjevima na stanište. Potrebna im
je zasjena istoga stepena.


Resumirajući svoj skromni prikaz naglašavam veliku važnost
jelike u našim bosanskim šumama, gdje ju je potrebno neprekidno
i potrajno podržavati i potomstvu očuvati.


»RECOLTE DES GRAINES ET REPEUPLEMENT DU SAPIN«. L´auteur,
un practicien de Bosnie, expose le procédé de la récolte, extraction, conservation,
époque de semis et recouvrement de graines du sapin, qui est pratiqué en Bosnie.
J] comprend les immenses coupes qui exigent une regarnissage surtous la
restauration des vides.