DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1925 str. 7     <-- 7 -->        PDF

Iz istorije našeg šumarstva


Aleksandar Ugrenović [Zagreb]:


Iz istorije našeg šumarstva.


Šo dalje odmičemo u sadašnjici, to više blijede u našem duhu
dogodjaji prošlosti. Ti dogodjaji blijede to lakše, što slabije su oni
medju se povezani usmenom predajom i pisanim zapisima.


I istorija našeg šumarstva niz je dogodjaja u prošlosti. Taj
niz nije brojem godina ni tako star, a ipak je on u svojim počecima
već dobrano izblijedio. Ono što je o tome zabilježila kronika tadanjega
vremena, rasijano je po raznim listovima i časopisima. Ono,
što nam je sačuvala predaja, znali su ili znadu tek rijetki pojedinci
medju nama. Sve to, što je negda živo bilo, nije danas pred našim
duševnim očima ni jasno ni povezano ni sredjeno.


Netko mora da se poduhvati toga posla oko vezivanja i sredjivanja
te istorijske gradje. Ta dužnost pada u prvome redu na ledja-našega
Udruženja i njegova organa »Šumarskoga Lista«. Evo tome
razloga.


Prije svega: istorija čitavoga našega šumarstva od velike je
česti vezana o istoriju našega Udruženja, njegovih predhodnika i
njihovih začetaka. Mnoga pitanja rodila su se u samim Udruženjima.
A i ona, koja su se rodila van Udruženja, našla su u njima svoj
odjek. Nemoguće je zaci u jednu od ovih oblasti a da ne zadješ i u
drugu.


Drugo: nije daleko čas, u kojem će naše Udruženje da proslavi
pola stoljeća svoga osnutka i rada te pola stoljeća svoga organa
»Šumarskoga Lista«. Ta slava — ma bila ona i kako čedna — ne
može da se slavi samo po formi, već ona mora da ima i svoju sadržinu.
Ona mora da pokaže i plodove svoga rada u ovo pola vijeka.
To će se moći učiniti samo onda, ako se u jednoj cjelovitoj slici prikaže
sav rad ne samo današnjeg našeg Udruženja već i svih njegovih
predhodnika.


Treće: u radu svakoga Udruženja vrlo je odlučan broj njegovih
članova. No još je odlučniji onaj uzani krug ljudi, koji su nosioci
ideja, organizatornoga duha, energije i poleta. A baš u momentima
stvaranja Udruženja iskaču ove vrjednote ponajbolje, jer u tim časovima
treba savladavati najveće prepreke. Sa tima preprekama
borili su se i oni naši djedovi, koji su pokretali i osnivali prvo Šumarsko
Udruženje. A svim tim već davno počinulim i zaboravljenim
pokojnicima morat ćemo da o našoj pedesetogodišnjici okitimo grobove
svježim cvijećem iz gradine, što su je još oni gradili. To ćemo




ŠUMARSKI LIST 1/1925 str. 8     <-- 8 -->        PDF

6 IL islorije našeg šumarstva


moći učiniti samo onda, ako njihov rad oko promicanja šumarstva
spasemo od zaboravi.


Dužnost je prema tome svakoga nas pojedinca, da pristupi pribiranju
one gradje, iz koje će se u svoje vrijeme moći napisati istorija
naših šumarskih udruženja i njihovih najistaknutijih radenika.
Prirodno je da će ova istorija biti od česti i istorija našeg šumarstva.


Taj rad oko pri biranja istorijske gradje nije tako jednostavan
kako izgleda. Tome se prije svega hoće vremena i to mnogo vremena.
Zatim se traži, da bude pri ruci sva potrebna literatura a napose časopisi.
Rjetki su prema tome oni, kod kojih ćemo naći oba uslova
zajedno te su u položaju, da se zabave ovim radom.


Ako pokušavam da ovdje iznesem neke po naše šumarstvo
ucpće a po naše Udruženje napose zanimljive dogadjaje, onda to ne
činim možda zato, što bi u mene zaista bilo dovoljno vremena. Činim
to u prvome redu iz ljubavi prema stvari te u misli, ne bi li tako
potaknuo na taj rad one drugove, koji imadu za to više vremena i
prilike. A u drugom redu vodi me želja da priberem zrnce ka poznavanju
istorije našega šumarstva.


Prije svega moram naglasiti, da se ovaj moj fragmentarni prikaz
odnosi na iznošenje onih istcrijskih podataka o šumarstvu u privrednoj
oblasti Hrvatske i Slavonije, koji su se odigravali oko prvog udruženja
šumara. Na ovu jednu oblast morao sam se ograničiti s razloga, jer
sam prema rapoloživom vremenu i priručnoj literaturi mogao ući
samo u njenu istoriju.


Moja je želja, da drugovi, koji su u sretnijem položaju te imadu
više vremena i prilike, obrade istoriju ostalih naših krajeva.


Prije nego udjem u prikazivanje istorijskih dogadjaja, hoću da
naglasim činjenicu, koja je zapravo izlazište moga razmatranja. P r v i
i jaki pokret u oblasti šumarstva pada baš u isto
ono vrijeme kad se rodila ona svijetla i jaka misao
narodnoga jedinstva, koja je u istoriji Slovenskoga
Juga poznata pod imenom Ilirskoga Pokreta.
Na istom ognjištu1,oke koga su se sakupljali


1 Da uzmognemo u potpunoj slici uočiti kakav je široki nacijonalni duh
vladao u ono doba, dovoljno je da istaknem:) samo ovo: Ognjište narodnoga privrednoga
života u Hrvatskoj i Slavoniji bilo je četrdesetih godina prostoga
vijeka »Horvatsko-Slavonsko Gospodarsko Društvo u Zagrebu (kratica: Gospodarsko
Društvo), koje je izdavalo počevši od 1842. i svoj organ >List Meseeni«
(od g. 1853. Gospodarske Novine, od 1856. Gospodarski List). Ovim posljednjim
imenom služit ćemo se u toku ovih naših i/.voda (kratica G. L.). U Gospodarskom
društvu sjede i saradjuju u isti čas Gjuragj Haulik. biskup zagrebački, i Sievan
Pcpović, episkop pakrački (G. L. 1842. S. 2., dodatak S. 10.). Prema pisanju Gospodarskog
lista jezik kojim narod govori, jest »Ilirski« (Jugoslavjanski, Serpski,
Mervatski, Slcvinski). (G. 1855. S. 180.). Uprava Gospodarskog Društva poziva
>Društvo Srpske Slovesnosti u Beogradu«, da stupi sa Gospodarskim Društvom
u književni savez (G. L. 1857. a. 51.), izvještava o sabiranju prinosa za spomenik


Osloboditelja Serbije Karagjorgja« (G. L. 1857. S. 92. itd.




ŠUMARSKI LIST 1/1925 str. 9     <-- 9 -->        PDF

Iz istorije našeg šumarstva .


najistaknutiji narodni radenici (Gaj, Vukotinov
i ć. R a k o v a c, B o g o v i ć, B a b u k i ć, Šulek, štrosmajer
i t. d.), t e u isto vrijeme nalazimo i prve šumarske
borce (Špcrer, T o m i ć, Kos, Ettinger, Rački i t. d.).


Tu ćemo istorijsku činjenicu tačno i dokazati. Ovdje tek ističemo
njenu osnovnu važnost. Ona nam već u našoj istoriji otkriva istu onu
spoznaju, što smo je i mi toliko naglašavali stvarajući naše današnje
Udruženje. Ona nam tačno pokazuje, kako je već i u našoj prošlosti
šumarstvo kao grana privrede bila nedjeljiva od pravog narodnog
života i pravih narodnih ljudi. Iz istorije toga vremena jasno se razabire
da stranci šumari Nesloveni (kojih je u to vrijeme bilo mnogo u
našim zemljama, koji su se priklanjali tudjinskoj državnoj vlasti, a
nisu imali osjećaja ni razumjevania ni za narod ni za zemlju, u kojoj
su živjeli) nisu pokrenuli našeg šumarstva. Učinili su to isključivo
istinski narodni ljudi, koji su poznavali potrebe i važnost šumarstva
po narodnu budućnost uopće.


Ta se karakteristična činjenica naročito ističe i u onim težnjama
i prvim pokušajima, koji su išli za stvaranjem prvog šumarskog Udruženja.
Izložit ćemo potanko, kako je živo bilo kretanje u šumarskim
redovima, dok je sav život bio i mogao da bude narodan. Čim je kopito
apsolutizma počelo da gazi narodnu ledinu, utrnuo je i taj pokret
posvema.


Uostalom neka c tome govore istorijski dogadjaji sami.
Ilirski pokret ušao je u svoju odlučnu fazu pod kraj tridesetih
godina prošloga vijeka. On je zahvatio ne samo Oradjansku Hrvatsku
već i Vojnu Krajinu.
Prvi šumarski radenik, koga zahvata val toga narodnoga pokreta,
bio je Franjo Š p o r e r.
Zasluga, da je spašena od zaboravi uspomena na starinu šumara
Franju Šporera, ide profesora Kesterčaneka. On je najvažnije podatke
prikupio od Antuna Tomića, jednoga od najvjernijih prijatelja dičnoga
pokojnika, zatim od Josipa Ettingera, te konačno od Augusta Šporera,
sina Franjinog.2 No on se ograničio na prikazivanje ličnosti Šporerove
ne ulazeći u detalj samih istorijskih dogodjaja, koji su se odigravali
oko prvog šumarskog udruženja.


Špcrer se rodio u Dubovcu kraj Karlovca 1806. Svršio je gimnaziju
u Karlovcu. Za vrijeme Napoleonove Ilirije otac Šporerov upoznao
se sa reformom šumarske uprave, što je počeše provoditi Francuzi,
upoznao se sa »korišću i opsegom te struke« te odluči, da će
svoga sina obrazovati kao šumara. Mladi Šporer svršio je šumarske
nauke (trogodišnji tečaj) 1829. u Mariabrunnu. Prvo mu je namještenje
bilo u Tirolu. No kako ga je želja vukla za zavičajem, vidimo ga
već godine 1831. kao šumara varaždinske regimente sa sjedištem u
Križevcima. U tom svojstvu hvata se Špcrer u kolo narodnih radenika.
No vlast ga smatra sumnjivcem, progoni i premješta 1836. u Otočac.
Tamo — po ženi — ulazi u rodbinske veze sa starom senjskom poro


- Kesterčanek; >Nadšumar Fi-anjo Sporer«. Š. L. 1881. S. 210—226.


ŠUMARSKI LIST 1/1925 str. 10     <-- 10 -->        PDF

8 Jz istorije našeg šumarstva


dicom Hreljanovića. Iz Otočca bude premješten u Vinkovce. No i
odavle on podupire narodne težnje te ga zato oglasiše pogibeljnim
čovjekom. (Bio je kasnije premješten u Osijek, Fužine, Pliberk, Petrinju
i Mehadiju.)


Već 1840. počinje Šporer pisati članke o šumarstvu u zagrebačkom
listu Croatia.


U to vrijeme pada osnivanje Gospodarskoga Društva (3. februara
1841.) i ono postaje ognjište narednih privrednih težnja. Vrijedno je
zabilježiti imena onih starih šumara, koji su već u prvi čas okupili
oko toga ognjišta. (G. L. 1842. Dodatak S. 1.—14.).


Baltić Mojsija. oficir upravne struke kod II. banske regimente
(nije šumar po obrazovanju no pokretač je i osnivač gosp. šumarskog
učilišta u Križevcima), Basta Arsenije, nadzornik lugova u ličkoj regimenti,
Brkić Mihajlo, lugar na konju:: u slunjskoj regimenti. Dizdar
Todor, lugar na konju I. banske regimente, Invadija Juraj, lugar gjurgjevačke
regimente, Lovašen Josip, nadzornik lugova gjurgjevačke
regimente, Makovička Ignatic. lugar na Bosiljevu, Obhledal (Obhlidal)
Ivan, upravitelj u Bosiljevu, Panzner Josip, biskupije zagrebačke šumar
i zemljomjernik, Szita Josip, kameralski lugar na konju, u Vrbovcu,
Tomić Antun, lugar na konju ogulinske regimente, Schapper
Julio, lugar Kaptola zagrebačkog.


Imena Franje Šporera i Dragutina Kosa, koji su u to vreme
igrali kao šumari važnu ulogu, ne nalazimo u ovome prvome popisu.
Vjerojatno je, da su oni pristupili Gospodarskom društvu kao članovi
iza kako je pomenuti popis objelodanjen.


Gospodarsko Društvo počinje 1842. izdavati svoj društveni organ
(List Mesečni). Prve godine ne javlja se kao saradnik još ni jedan šumar
— član društva — iako list donosi dvije notice o šumarstvu.4


Tek godine 1843. izlazi Šporer sa svojim člankom i obrazloženim
predlogonr´ »da se osnuje narodni šumarstveni zavod
«, te donosi i osnovu organizacije toga zavoda. Vrijedno je da se
zabilježi kako si Šporer zamišlja duh ovoga narodnog šumarskog zavoda.
Prema toj njegovoj osnovi u zavodu »imat će vazda prvenstvo


:; li tadanjoj terminologiji vladala je razumljiva nesređenost. Ona potječe
odatle što je narodne termine trebalo tek stvarati. Umjesto riječi šuma često se
upotrebljavala riječ lug; Lugar je značilo šumar u današnjem smislu te liječi.
Šumar je — u bivšoj Krajini još i danas — bila oznaka za čuvara šume (lugara).


»Lugar na konju je prevod njemačke riječi »Waldbereiter«. No i to je krivo
shvaćeno.. Bereiter (zapravo Beraiter) je onaj. koji se bavi računskim poslovima
(ko šume (raiten — računati). (U Češkoj je riječ Waldbereiter značila taksator).
Svakako treba razlikovati: »Waldbereiter-i >Berittener«.
»Oplat ili gobelja za kolesa od neroda ili akacievog drveta« (G. h.
1842. S. 78.) »Iskušan način, pogor šume na bérzo ugasiti´. (G. L. 1842. 5. 112).


s Pismo Franje šporera Gospodarskom društvu iz Vinkovaca od 12. U.
1843. (G. L. 1843. S. 88.-99.)




ŠUMARSKI LIST 1/1925 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Iz istorije našeg šumarstva


domaći sinovi, a posle njih drugi Slavjani«. To je imala da bude prva
stepenica, preko koje je trebalo da se uspne narodno šumarstvo.


Nešto je neobičan sam cilj toga zavoda. On si zamišlja taj zavod
kao neku instituciju, koja bi imala vršiti ne samo obrazovanje šumara,
lovaca i zemljomjera, već bi ona ujedno imala davati stručne savjete
i mišljenja vlasnicima šuma i trgovcima drveta. Za taj posao plaćali
bi privatnici izvjesne prinose (upisanu i godišnju nagradu), a vanjski
bi se rad posebno naplaćivao. Prema tome Šporerov narodni šumarski
zavod zamišljen je kao neka kombinacija izmedju škole u užem smislu
riječi i nekog šumarsko-stručnog (otprilike taksacionog) ureda. Zavod
bi bio privatnog karaktera, kontrolu nad njim vršilo bi Gospodarsko
Društvo i biralo sve potrebne službenike.


Ovaj predlog Šporerov bude po skupštini Gospodarskoga Društva


(14. VIII. 1843.) u načelu prihvaćen (G. L. 1843. S. 203.)
No zamisao Šporerova nije postala realnošću. U svom pismu od
19. VIII. 1844. (G. L. 1844. S. 154) iz Vinkovaca žali se Šporer, »da
zavod ovaj još i danas nije ušao u život«. Iz njegova pisma se vidi, da
je protiv njegove namisli i predloga postojala neka struja. Vjerojatno
je, da su to bili privatni šumari stranci — Nijemci, koji su krišom nastojali
da ometu Šporerovu osnovu. Šporer sam kaže, da je jedina zaprijeka,
koja mu priječi put, »posve neosnovana briga, da će tobože
zavod ovaj, ako uspe, mnoge šumarske službenike, što sad služe, uvrediti,
pače hleba lišiti«. On se protiv te struje brani govoreći da ne dolazi
u ime svoje, »nego u ime šumarstva mile moje domovine«. Uredništvo
Gospodarskoga Lista odlučno se priklanja u toj borbi Šporeru.
donosi ponovno kratak izvadak njegovih pravila o zavodu i »vruće
priporuča predlog Šporerov«.
No sad dolazi tragički završetak ove plemenite zamisli. Naredna
skupština (od 26. VIII. 1844.) zaključuje (G. L. 1844. S. 144), »da za
sad stvar tu u pretres uzeti nije mogla«, jer se veći dio članova nije
mogao sjetiti(l), što on predlaže, a nije bilo vremena, da se čita njegova
osnova iz god. 1843.


Sve ako i nije Šporerov predlog uspio, ipak ide njega zasluga,
da je prvi pokrenuo pitanje narodne šumarske nastave, koja je tek
osamnaest godina iza njegova pokušaja (1861.) privedena u život.
Vjerovatno je, da su taj njegov rad omeli stranci i nenarodni ljudi,
koji su uplivisali na neke neobaviještene skupštinare, te izigrali
upravni odbor Gospodarskoga Društva.


Izgleda, da je i samo Gospodarsko Društvo požalilo, što nije
usvojilo svojevremenog Šprerovog predloga, jer je već prva naredna
skupština od 25. VIII. 1845. izabrala Šporera u znak priznanja za
člana dopisnika (G. L. 1845. S. 173.).


Šporera ide dalje zasluga, da je napisao najstarije naše šumarsko
stručno djelo.´1 On ga je radio u razdoblju od 1841. do 1843. U to doba
umrla mu je prva njegova žena i on se povukao od javnoga rada i po


6


Šporer: »Das Forstwe.-:en oder vollstandiges Forstlehrbuch«, Zagreb
1841—1843. Tri knjige S. 530.




ŠUMARSKI LIST 1/1925 str. 12     <-- 12 -->        PDF

10 Iz istorije našeg šumarstva


svetio književnom radu. To je — za onda velik — priručnik, koji obradjuje
čitavo šumarstvo.7


Ne treba da nas zbunjuje činjenica, što je ovo djelo pisano njemačkim
jezikom. Treba uvažiti, da ga je pisao Sporer kao činovnik
krajiške šumarske uprave, a pisao ga je za uporabu njenih organa,
što je posebno istaknuto na njegovom naslovnom listu. Za njega je
njemački jezik bio onda zvanični jezik, to će reći jezik, kojim je morao
da piše. Pa kad toga i ne bi bilo, moralo bi mu se oprostiti što se
on kao narodni čovjek služi nenarodnim jezkom. Jer valja uvažiti, da
u ono vrijeme pisati stručnu knjigu narodnim jezikom znači jednu golemu
teškoću iz razloga, što stručna terminologija onda uopće nije postojala.
Konačno treba uvažiti, da su Šporera vlastodršci u Krajini radi
njegova rodoljublja smatrali »sumnjivim puntarom (buntovnikom) i
nezadovoljnikom, kojeg bi valjalo čim prije maknuti«. (Kesterčanek).
Razumljivo je, da je Sporer u toj teškoj i beznadnoj poziciji gonjenoga
morao, da se uteče njemačkom jeziku. (Prema pisanju Kesterčanekovom
Sporer je bio dva puta suspendiran odnosno maknut iz službe kao
nepouzdan elemenat.)


Usprkos toga, što ga je vlast kao narodnog čovjeka gonila, piše
Sporer 1843. drugu svoju knjigu* narodnim jezikom. U njoj prikazuje
dendrometar, što ga je sam kcnstruisao i iznosio na prodaju.´1 Ovo je
djelce sam Sporer preveo na njemački jezik (1858.)10 0 njemu je izašao
i jedan prikaz u osamdesetim godinama." U našoj stručnoj literaturi
ne spominje se taj dendrometar nigdje osim u Kesterčanekovoj
»Dendrometriji«, koja mu donosi i opis.


Prema pisanju Kesterčanekovom, stariji su naši šumari još osamdesetih
godina posjedovali taj dendrometar. (Jedan primjerak Šporerovog
dendrometra nalazi se u dendrometrijskoj zbirci zagrebačkoga
šumarskoga fakulteta.)


Godine 1849. javlja se Sporer opet književnim radom svojim —
šumarskim katekizmom. To je kratki udžbenik za čuvare šuma, napisan
u 102 pitanja i odgovora. On izlazi u Gospodarskom Listu 1849.


7 Zašli bi predaleko da ovdje prikazujemo ovu najstariju našu stručnu
knjigu. Pobliže vidi o tome: Kesterčanek op. cit. S. 214.


s »Opis i naputak, kako se valja služiti s posve jednostavnim dendrometrom
«. Karlovac 1843.
U prodaji bila je cijena Šporerovom dendrometru: finom 14 for. srednjem
10 for., prostom 6 for. srebra, ((i. L. 1844. S. 65.). Jedan primjerak svoga
dendrometra poklonio je Sporer Gospodarskom društvu (G. L. 1843. S. 149).


Ovaj svoj dendrometar demonstrirao je i tumačio Sporer na prvom zboru
šumara 26. XII. 1846.


111 Sporer: >Beschreibung und Anleitung zum Gebrauche des Taschendendi´ometers-.
Celovec 1858.
11 Kesterčanek >Sporer´s Dendrometer«. Centrnlblatt f. d. (i. F. Wien 1881.


S. 151.


ŠUMARSKI LIST 1/1925 str. 13     <-- 13 -->        PDF

Iz istorije našeg šumarstva


S. 2—21. i kao zasebna knjižica.1- Ta knjižica nije samo važna sa gledišta
njene praktične vrijednosti već i jakom narodnom žicom, koja u
njoj ozvanja. Usudio se »stupiti na literarno polje u materinskom, jeziku
« — veli Šporer —, »potaknut istinskim domoljubljem«. U želji
da ni šumari ne zaostanu za ostalim narednim kulturnim radnicima
pita: »Zar da mi šumari sami nazad ostanemo i jednako se jošt pićom
švabskog Milila hranimo?« Godine 1851. piše Šporer prevod knjige:
«Leichtiassliche Anleitung zur Holzpflanzung« na traženje Gosp.
Društva.
Posljednji su mu literarni rad tabele za kubisanje.1 :
Da bude čaša gorčine puna, desilo mu se pred samu smrt ovo.
Kad je godine 1861. započelo šumarsko učilište radom, zamolio je i
šporer jedno profesorsko mjesto. On je živio u misli, đa njega kao
prvoga pokretača šumarske nastave ne će i ne smije mimoići to posljednje
priznanje. No i tu se prevario, jer je zaboravio, da je njemu
na čelu još uvijek bio vidljiv ožiljak negdanjega žiga nepouzdanosti.
Zaslugom crnih nenarodnih duša ostade mu molba neuvažena, a mjesto
bude podijeljeno mlađem njegovom drugu, koji se s njim do ne


davna služio.
Šporer je umro 16. X. 1865. u Mehadiji, gdje je i sahranjen.
Već u prvim godinama života Gospodarskog Društva vidimo u


njegovim redovima uz Šporera još jednog dičnog našeg starinu, Antu
Tomića, nadzornika lugova u narodnoj ogulinskoj regimenti. Sve do
smrti Šporerove ostaju Tomić i Šporer u vrlo intimnom i iskrenom
prijateljskom, odnosu. No Tomić je za neko tridesetak godina preživio
Šporera te dosegao neobično visoku starost. Već ovdje moramo naglasiti,
da je Tomić zapravo ona veza, koja vezuje najstarije naše Šumarsko
Udruženje (1846.) sa današnjim našim Udruženjem. Njega vidimo
ne samo medju prvim stručnim radenicima već je on i član prve uprave
(1846.). pa i tajnik (1851.) najstarijeg Šumarskog Udruženja, o kojemu
ćemo još govoriti. A Tomić je ujedno i prvi predsjednik bivšeg Hrvatsko-
Slavonskog Šumarskog Društva, koje je osnovano 1876.


Tomić se rodio 1803. u Vinkovcima. Godine 1827. svršio je šumarske
nauke u Mariabrunn-u, te ga već 1. septembra 1827. vidimo
kao šumarskoga vježbenika kod gradiške pukovnije. Nakon što je punih
šesnaest godina služio po Krajini te se upoznao sa njenim šumarskim,
ekonomskim i socijalnim prilikama, izradio je godine 1843. oveći
elaborat »o manjkavosti šumarske uprave u Krajini
kao i o u z r o c i h njenih ter u č i n i h, kojima bise ti


o d n o š a j i popraviti m o g 1 i«.14 Ta radnja bude podnesena
na riješenje t. zv. ratnom vijeću, kao vrhovnoj krajiškoj vlasti. Ovo je
12 Šporer: »Mali šumarski katekizam ili razgled svega onoga, što Svaki
komu je k potpunom ispunjenju dužnosti svoga zvanja stalo neobhodno znati
mora. Karlovac 1849. S. 45.


u


Šporer: »Tafeln zur Bestimmung des Kubischen-Inhaltes cylmdrischar
und kegelfôrniiger Baumstamme«. Celovec 1858.
11 Kesterčanek: »Ante Tomić«. Š. L. 1883. S. 3—7.




ŠUMARSKI LIST 1/1925 str. 14     <-- 14 -->        PDF

12 h islorije našeg šumarstva


vraća na mišljenje svojim podčinjenim organima. No pošto je Tomić
u svome elaboratu baš te organe predočio »kao svojoj zadaći nedorasle
«, prirodno je da su se ovi izjavili protiv njegovog predloga. I tako
pokušaj Tomićev, koji je cčito išao za tim, da se ne samo unapredi
šumarstvo, već da se pomogne i narodu u Krajini, ostade bez uspjeha.


Ante Tomić javlja se prvim svojim literarnim prinosom 1843. u
Gospodarskom Listu.1"´ U tom članku tumači Tomić kako valja obračunavati
prihode kod uredjenog šumskoga gospodarstva.


Ostali stručni njegov rad bijaše plodan naročito iz oblasti uredjenja
šuma. Opširno govoriti o njemu trebati će na drugom mjestu,
to će reći cnda, kad se bude prikazivala istorija šumarstva u bivšoj
Vojnoj Krajini. Nas ovdje više interesuju oni dogodjaji koji su u vezi
sa istorijom prvog šumarskog udruženja. Tomić je bio valjan stručnjak
i dobar rodoljub, no on se nije isticao kao pokretač i organizator. U
tome je Tomić zaostajao iza svoga mladjega pobratima Šporera.


No već godine 1844. javlja se na šumarskom polju jedan vrlo
jaki individualitet, koji se ubrzo izdiže i nad Šporerom i nad Tomićem
te snagom svoga duha i velikim znanjem, ljubavlju za struku i
otadžbinu odlučno zahvata u problem tadanjega šumarstva. To je
Dragutin Ko s.";


On se javlja po prvi put 1844. u Gospodarskom listu (G. L. 1844.


S. 182—189.) člankom »Korist dervah i pctreboća, da se šume u Horvatskoj
čuvaju i plode«. Članak je pisan u Capragu (kraj Siska), gdje
je Kos imao svoje sjedište kao šumarnik Erdedijevih šuma. On je u
tom času već član Gospodarskog društva, jer kao takav članak i potpisuje.
U tome članku razvija Kos iste misli kao i svome djelu17, koje
je posvetio Gospodarskome društvu u želji da unapredi šumarstvo tadanjeg
vremena.
1 naredne godine 1845. javlja se ... malim literarnim prinosom
»Šumska pašnja« (G. L. 1845! S.49—53.).


15 »Predlog, kako da se občuvaju šume u potrebitom stališu L koji se pri
tom pravilan deržati valja«. (G. L. 1843. S. 182—185, 227—230, 237—240).


111 Nije pored svega nastojanja bilo moguće ustanoviti narodnosno podrijetlo
Kosovo. Pe mišljenju Kesterčanekovom, što ga nalazimo u spomenutoj
imtici. Kos bi imao da bude po rođenju Čeh. Ovoj tvrdnji govori u prilog činjenica,
da Kos dobro poznaje šumarske propise za Češku te da podržaje veze sa
češkim šumarima. (Već na prvome zboru 1840. u ....... izabran je — vjerovatno
na predlog Kosov — za »začasncg predjednika« Emil André, šumarski savjetnik
u Češkoj). No Kos je imao dobrih veza i sa Slovenijom. Već 5. juna 1840. bio
je izabran za fiana dopisnika »Gospodarskoga društva za Kranjsku. Diploma


o tom izboru poslana mu je 22. juna 1840. (Ove posljednje podatke na osnovu
u\ida u matične knjige pribavio nam je g. kolega nadsavjetnik ing. A. šiv´c u
Ljubljani). Početkom apsolutizma sklanja se Kos u Štajersku te za svoga nasljednika
na predsjedničkom mjestu »Šumarskog odsjeka« preporuče Ivana Nepomuka
Obhlidala — Čeha (O. L. 1854. S. 98.).
17 Vidi noticu broj 20




ŠUMARSKI LIST 1/1925 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Iz istorije našeg šumarstva1


No najjači rad razvija Kos dalje od godine 1846. Od loga vremena
njegov rad kreće se u dva zasebna no paralelna pravca, koji idu za
istim konačnim ciljem. Na jednoj strani nastoji Kos, da svojim publikacijama
krene tadanje šumarstvo sa mrtve tačke uopće. Na drugoj
strani rukovodi on živu akciju, da se u krilu Gospodarskog
društva osnuje samostalni odsjek za šumarstvo.


Koliko mu se važna čini baš ova akcija oko osnivanja šumarske
organizacije, razabire se iz činjenice da je svoju knjižicu posvetio članovima
Gospodarskoga Društva. Očito je, da on to čini namjerno iz
razloga da bi o važnosti šuma te potrebe njegova uredjenja prije svega
uvjerio članove toga za onda jedinoga privrednoga Udruženja te tako
utro put Oisnivanju šumarskoga udruženja. U tom propagandističkom
nastojanju postaje Kos i član podružnica Gospodarskoga Društva u
Sisku i Moslavini (G. L. 1847. S. 52), koje su se nalazile na istoj teritoriji
kao i šume, kojima je on upravljao.


1 jedna i druga akcija Kosova, kad je pcsmatramo danas u perspektivi
od malo ne punih osamdeset godina, izgleda još i danas velika
te vrijedna udivljenja. Upravo je neshvatljivo, kako je pojava ovako
jakoga individualiteta, pokretača, organizatora i rodoljuba o tala u
istoriji našeg šumarstva sve do danas gotovo nezapažena. U čitavoj
našoj šumarskoj literaturi spominje se rad Kosa samo na dva mjesta.
Jedan prikaz18 gubi se više u rodcljubnim ekspektorijacijama, nego
što kritički ulazi u stvarnost i vrijednost same njegove knjige. Na drugom
mjestu1´1 spominje se ime Kosovo samo u jednoj notici ispod
teksta.


0 drugom pravcu njegova rada, o osnivanju prvoga Šumarskoga
Udruženja, koje nas ovdje napose interesuje, nema u »Šumarskom
Listu« — izuzevši neke kratke napomene prof. Kesterčaneka — a ni
Spomenici Hrvatskog Šumarskog Društva nigdje ni spomena.


Da bi mogli uočiti važnost Kosova rada po naše šumarstvo uopće,
a po naše Udruženje napose, valja izložiti osnovne intencije njegova
rada u oba smjera.


Prije svega udara u oči, da Kos piše zasebnu knjigu 2" o promicanju
šumarstva kao privatni činovnik, a ne možda kao neko zvanično
lice. To nesumnjivo diže vrijednost onih motiva, koji su ga poticali na
ovaj rad. Jasno je, da on ne piše možda zato da bi ugodio državnoj
vlasti, već samo zato, što ga goni ljubav za šumu i dobro naroda. Ta
ljubav prcvejava svaku stranicu njegove malene ali vrijedne knjižice.


Muče ga »žalosne prilike«, koje vladaju, »želi dobro zemlji i on
se usmjelio da piše knjigu«. Želja mu je ne samo, da skrene pažnju
posjednika šuma, kako bi oni što više brige posvetili šumarstvu, već


1K Croković: »Hrvatsko šumarsko društvo- Š. L. 1883. S. 157—.160.
13 Kestercvinek : op. cit. 8.
-´" Kos: Des Forstwesen in Kroatien, Zagreb 1847.




ŠUMARSKI LIST 1/1925 str. 16     <-- 16 -->        PDF

1! Iz istorije našeg šumarstva


mu je i do toga stalo, da i šumara »prene iz nerada, kako bi ovaj iskoristio
svaku priliku, da se šumarstvo unapredi«.


Njegova je knjižica još i zato mnogo vrijedna jer nam ona u
potpunoj dostojncsti vjere otkriva stanje šumarstva oko polovine
devetnaestoga stoljeća u Hrvatskoj. Autor
je na osnovu vlastitog kritičkog posmatranja iznio i neke razloge, iz
kojih šumarstvo ne napreduje, kao i predloge. kako da se tome lošem
stanju odmogne. Za nas je i zanimljivo i važno, da čitajući danas te
razloge vidimo, kako medju njima ima mnogo takovih, koji su se poslije
Kosa još nebrojeno puta ponavljali, a neki još ni danas nisu skinuti
sa dnevnoga reda.


Medju razloge, koji koče napredak šumarstva, ubraja Kos ove:


1. Ni vlasnici šuma ni ostali sugradjani nisu na čistu sa važnošću
šumarstva niti ga cijene kako treba. To je isto ono pitanje, što ga mi
još danas raspravljamo pod imenom, popularizacije šumarstva.
2. Čuvari šuma od njaveće su česti analfabeti, a za ono malo
pismenih nema priručne knjige. Pitanje nepismenih čuvara šuma još
ni danas nije skinuto sa dnevnoga reda. Naprotiv ono je kod malih
naših općina vrlo česta pojava. Potrebu udžbenika za čuvare šuma
trebao je da namiri šporerov »Katekizam« Ettingerov »Katekizam´
i Čordašićev »Poučnik«. Ta je potreba još do nedavna smatrana nenamirenom.
Odatle i u naše vrijeme potiče pojava novog udžbenika (Prof.
dr. Nenadić: >Osnovi šumarstva«).
3. Ne postoji ni škola za čuvare šuma, a ni zavod za šumare.
4. Privatnici namještaju u svojoj službi strance i doseljenike,
koji ne znadu ni jezika, a ne poznaju običaje i život narodni. Oni uslijed
toga dolaze u sukob sa narodom i stvaraju si tako medju narodom nebrojene
neprijatelje, što im otežava službu.
5. Privatnici plaćaju šumarske činovnike tako loše. da se domaći
sinovi ne mogu odlučivati na to, da ulaze u šumarsku službu —
a samo bi se na taj način moglo biti bez stranaca.
6. Šumarska policija ne vrši se potrebnom strogošću. Cesto veliki
prestupi ostaju nekažnjeni, što otežava šumarsku službu.
7. U šumskom gospodarstvu vrši se probirna sječa bez ikakova
sistema. Siječe se samo ono, što je vrijednije i što se lakše iznosi iz
šume. Tim se stvaraju sastcjine rijetkoga sklopa, koje pokazuju očite
tragove truleži i sušenja vrhova te se primiču svojoj propasti. Čitave
hrastove šume ne prirašćuju - već se suše i idu u susret svojoj smrti.
Očito je da je Kos poznavao sušenje hrastova u Posavini, jer je na
njenom području služio. (Sjedište mu je u Capragu kraj Siska.)
8. Naročito se oštećuju šume, koje su bliže i pristupnije. One u
planini — ma da su zdrave — ostaju radi teškoće izvoza neiskorišćene.
9. Vrlo su rijetke suvisle površine mladih sastojina i sječina
obraslih mlađikom. Neograničeni servituti — a napose paša — oteža


ŠUMARSKI LIST 1/1925 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Iz istcrije našeg šumarstva


vaju zavodjenje redovnih sječina. U Posavini i Pokupju prječe taj rad
ceste poplave, koje dolaze neočekivano, a dugo traju.


10. Pored ovakovcga zastoja šumske rente lako je razumjeti, da
se privatnik klone svakoga troška oko podizanja šume.
»Jednom rijeci treba priznati, da se do sada slabo mislilo na valjano
podržavanje i pomladjivanje šuma u korist potomstva.
Šuma se slabo cijenila i s njom se maćuhinski postupale. Ona je posmatrana
kao sporedna stvar narodne imovine. Po
svemu tome došlo je do tega očajnoga stanja«.


Evo koje su to mjere, što ih — po mišljenju Kosa — treba preduzeti,
da se uklone štetni uzroci, te da šumarstvo uzmogne napredovati.


Prije svega treba obrazovati dovoljan broj domaći
h sino v a. da se tako prepreci priliv tudjinaca. No domaćim sinovima
treba stvoriti mogućnost, da se oni obrazuju. Potreba ovoga
obrazovanja i spremanja jednako postoji za čuvare šuma kao i za šumare.


Vrijedno je na ovome mjestu zabilježiti u kakovoj nam se slici
ukazuje stanje šumarskog obrazovanja u ono v r i-
j e m e. Od najveće česti šumarstvo je bile onda puka empirija. Ono
se smatralo prosto — zanatom. Tko je išao u šumare išao je u nauk
starijem i iskusnom šumaru. Plaćao je dapače zasebnu godišnju
naukovinu svome učitelju. I tima se mladim ljudima dešavalo često
puta ono, što se u ponekom zanatu dešava još i danas. Taj je naučnik
radio sve moguće poslove samo ništa ili bar vrlo malo iz šumarstva.
Po izmaku naukovnoga vremena izručio je stari šumar —.majstor
svome naučniku pismeni atestat21 (uvjerenje), da je svršio svoje
naukovanje.


Na taj se način stvarao šumarski proletarijat, koji je. tražeći


posla (vacirajući), vrludao od šamara do šumara a i padao ovome na


teret. (Primao od njega prinose u novcu, koji su se — koliko mi


znamo — zvali »korbona«22 = »dobro srce« i zadržavali su se kod


njega izvjesne vrijeme na ishrani itd.


Da se ovom zlu stane na put predlaže Kos, da se odredi da


samo viši šumarski činovnici (to će reći oni, koji su uistinu šumarski


potpuno obrazcvani) smiju primati u nauk praktikante. Ovi da po


jedno ili dvogodišnjoj praksi moraju položiti ispit pred županijskim


povjerenstvom, keje treba, da bude sastavljeno iz dva do tri šumara.


Ovo će povjerenstvo izdavati i svjedodžbe o položenom ispitu.


Ovaj predlog Kos upire o praksu, koja je tada postojala u Češkoj,


a koja je naredjena bila još 1754.


Očito je, da ispiti, koji su se do nedavna održavali kod županijskih
oblasti u Hrvatskoj i Slavoniji, a nc-ili su naslov »ispiti za šumarsko-
tehničku i pomoćnu službu«, vuku svoju lozu iz ovoga vremena.


-1 Interesantan primjerak ovakovoga atentata nalazi se u našem društve


nom muzeju.


L>L´ -»Cor bona . ../.... defektno, jer con nije femininum.




ŠUMARSKI LIST 1/1925 str. 18     <-- 18 -->        PDF

l(i Iz istorije našeg šumarstva


Na ovakav način mislio je Kos doskočiti ono zloupotrebi, što su
je počinjali posjednici šuma i njihov šumarski personal. Uzimali su se
u šumarsku službu vrlo često ljudi, koji nisu nikad ni bili u toj službi.
Bili su to »krojači, zidari i cigljari, koji su se zasitili rada, prebacili
preko ramena pušku i torbu, postali najprije lovci, a konačno i — šumari.
No jao šumama, koja dopade njihovih ruku«, kaže Kos.


Kos podupire Šporerov predio g, da se osnuje
narodni šumarski zavod. On zagovara osnivanje takovoga
instituta iako priznaje, da tadanji šumarski zavodi (Mariabrunn i
Šćavnica) imaju dobru sistematski udešenu naučnu osnovu te uživaju
dobar glas. Za prethodno obrazovanje traži Kos šest (a najmanje četiri)
gimnazije.


(Nastavit će se).


»DE NOTRE HISTOIRE FORESTIERE«. L´auteur démontre que le
premier mouvement dans nos ferries îorestiers autour de la moitié du 19-e
siecle coincide avec le grand mouvement national des lougoslaves connu SOUK
le nom de »Illyrisme«. (1836.). Ce sont les Iougoslaves et les Tehees — alors
ni Autrichiens ni Hongrois — qui ont donné la premiere impulsion a notre
économie forestiere. Le nestjr de nos îorestiers était François Sporer. Sonpere
a choisi la carriere de son fils, inspiré par l´administration forestiere française
dans la Illyrie de Napoléon. (1809,—1815.). Sporer est l´auteur de notre premier
manuel forestier. (1841.—1843. Trois volumes, 530 pages). 11 a proposé la
fondation de la premiere école nationale de forets. Persécuté a cause de sa
nationalité par les autorités, il n´a pu réussir .. . A part de Sporer nous voyons
son ami Antoine Tomié. qui était plus tard (1876.) le premier président de
l´ancienne »Union forestiere croato-slavonc«. une des précurseurs de natre union
actuelle. Avec Sporer et Tomié nous voyons Charles Kos, un organisateur de
premier ordre et le fondateur de la premiere union forestiere nationale. (1846.´,