DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1925 str. 42 <-- 42 --> PDF |
182 Šumarska Liga zemalja sredozemnoga mora. Šumarska Liga zemalja sredozemnoga mora. Silva Méditerranée Ligue forestiere méditerranéenne. U svoje snio vrijeme javili, da, je osnovana Šumarska Liga Zemalja Sredozemnoga Mora u Parizu. Ona je osnovana u cilju proučavanja pitanja zašumljavanja goleti oko bazena Sredozemnoga Mora. Liga je nastala privatnom inicijativom šumarskih stručnih krugova. Oni su je pokrenuli zabrinuti za budućnost prostranih primorskih goleti. No vlade su interesovanih država ubrzo shvatile važnost i zamašaj ovoga pitanja te su uznastojale da pomognu ovu akciju. One su po svojim zvaničnim delegatima uzimale učešća, na konferencijama i kongresima Lige i davale materijalnih sredstava, da njen rad što bolje uspije. U Ligi, koja je danas definitivno konstituisana, zastupana je Francuska, Italija, Jugoslavija, Španija, Portugal i Grčka. Te su države zastupane ili po svojim zvaničnim organima Ui po privatnim licima i udruženjima. Na čelu ovog pokreta stoj i Francuska . Za francusko šumarstvo znamo, da je ono već od osamnaestog vijeka ovamo polagalo težište svoga rada na gajenje i podizanje šuma. Zašumljavanja Landes-a, Sologne te planinskih goleti uz uredjivanje bujica dali su francuskom šumarstvu prvenstven položaj u oblasti podizanja šuma. Toj svojoj tradiciji ostalo je ono vjerno i danas. Prema tome je razumljivo, da je inicijativa za osnivanje ove Lige potekla iz redova francuskih šumara. Na IX. internacijonalnom šumarskom kongresu (1911.) odlični francuski profesor Robert Hickel — sadanji predsjednik Lige — iznio je važnost ovoga pitanja. Skrenuo je pažnju kongresa na analogiju izvjesnih teškoća, koje su s? javljale u pitanju zašumljavanja primorskih goleti kod svih mediteranskih zemalja. Od toga nije mogla biti daleko misao, da će se te teškoće lakše savlada vati, ako se stvori mogućnost, da se jedna zemlja koristi iskustvima druge. A to može da bude samo onda, ako se interesovane zemlje i države odnosno njihovi šumari udruže u jednu Ligu, koja će ići za tim ciljem. Trebalo je punih 11 go dina, dok je odličnom starini p r o f. H i c k e 1-u uspjelo, da na kongresu u Mar selju god. 1922. privede u život svoju namisao. Da bismo mogli shvatiti dublje razloge, koji su rodili i pokrenuli ovu misao, potrebno je reći još ovo. Njemačko šumarstvo izgradilo je nauku o uzgoju, kojoj treba priznati neki dominantni položaj u srednjoj Evropi. No Njemačka je, izgra djujući (u svoju nauku, držala prvenstveno u vidu svoje biljn o-g eogral s k e i klimatske p r i 1 k e — svoj castanetum, f agetum i picetum, kako bi rekao ..... Laure!um za njemački Waldbau nije imao praktičke već teorijske važnosti, jer Njemačka nema šuma u području lauretuma. Dalje je Njemačka sva svoja iskustva i istraživan ja gradila na šumama, koje je istorij a poštedil a od pustošenja . No istorija mediterana posve je druga. U njemu je koli jevka najstarijih kultura (Feničani, Egipćani, Grci, Rimljani itd.). Sredozemno More je najstarije saobraćajno sredstvo tih kultura i tih naroda. Na njemu je vrlo rano evala pomorska trgovina. Šume naročito one u blizini obala padale su žrtvom te trgovine. Konačno su mediteranske zemlje u milenijima svoje istorije |
| ŠUMARSKI LIST 3/1925 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Šumarska Liga zemalja sredozemnoga mora. 183 izdržale daleko jače i brojnije valove seoba, invazija i borbi naroda, koji su ostavljali duboke tragove i na šumi (požarevi, paša itd.), a napose stubokom izmijenili prilike staništa. Dakle i geografski i istorijski momenti govore zato, da pored sve visine njemačke nauke o uzgoju nije moguće samo na osnovu njenih naučnih principa pristupati riješavanju pitanja o zašumljavanju primorskih goleti mediterana. Treba tek — uz pomoć bijologije i ekologije — utvrditi zasebne principe i izgraditi gotovo zasebnu nauku o uzgoju šuma na tom području od prilike onako, kao što je i rusko šumarstvo za vanredne prilike svojih staništa stvorilo posebnu nauku (Morozov). Stvaranje zasebne Šumarske Lige Zemalja Sredozemnoga Mora nije dakle neki politički front protiv Njemačke i njemačkog šumarstva, već je to posve razumljiva posljedica geografskog položaja i istorije zemalja, u kojima se te goleti javljaju. Da je tome tako najbolJ3 svjedoči činjenica, da je prof. Hickel, kad je god. 1911. iznio predlog o stvaranju Lige, i naiš krš, kojega je on znao (od god. 1907.) pod imenom austrijskoga krša, povlačio u obim Lige. Ovaj francuski predlog dočekala j e Italij a objeručke. Ona je u punoj mjeri shvatila svu golemu važnost ovoga pitanja, po svoju zemlju i narod. Ona je izaslala svoga zvaničnoga predstavnika na prvi zbor Lige u Marseju (oktobar god. 1922.). Zaslugom njenog zvanićnog predstavnika — prof . dr. Ald o Pavar i — direktora talijanskog Instituta za Šumske Pokuse u Firenci, pristupilo je Ligi iz Italije .... sedamdeset članova. Na taj način dala je Italija Ligi malo ne dva i po puta veći broj članova nego Francuska kao pokretač. Značajno je, da medju talijanskim članovima ima velik broj udruženja i instituta. Da je Italija hvalila svu važnost Lige imali smo prilike da vidimo god. 1924. u Firenci na kongresu Lige, što ga je organizovala i zvanična i nezvanična Italija. Generalni direktor šuma iz Rima, direktor i profesori šumarskog instituta, direktor Zavoda za Šumske Pokuse, sav šumarski administrativni aparat, sve je to bilo stavljeno u akciju, da se zasigura što bolji uspjeh kongresa, a time i što bolje afirmira i talijansko šumarstvo. Naš a držav a stoji za sad na trećem mjestu po broju članova Lige. Naročito nam je milo, što možemo konstatovati, da su — na naš predlog — kao članovi utemeljači pristupili Ligi: Ministarstvo Šuma i Rudnika u Beogradu, Zavod za šumske Pokuse i Jugoslovensko Šumarsko Udruženje u Zagrebu. Odlučna je potreba, da naša otadžbina bude u Ligi što brojnije zastupana i po šumarima pojedincima. Prije svega mi treba da pokažemo, da smo zaista obuhvatili svu važnost pitanja zašumljavanja naših primorskh goleti uopće a krša napese. Potrebno je da i naše šumarstvo dodje u položaj, da se uzmogne koristiti iskustvima, što su na području zašumljavanja goleti stečena u drugim zemljama. Potrebno je da kao članovi pristupe iLgi naročito oni naši drugovi, koji se specijalno interesuju i bave pitanjem gajenja šuma uopće a zašumljavanjem goleti i krša, napose. Treba držati na umu, da će — predvidno god. 1926. ili 1927. — naša država doći na red, da se na njenoj teritoriji održi kongres Lige i ekskurzije u teren. U tom će slučaju svakako, na one drugove, na čijoj će se teritoriji održati kongres i ekskurzije, pasti dužnost da organizuju i rukovode ove radove. A bit će mnogo prijatnije za pojedinca i za državnu vlast, ako to drugovi budu mogli činiti kao članovi Lige, nego da se desi, da oni, makar kućjdomaćine na svom teritoriju, budu — samo gosti Lige. |