DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1925 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Šumarska Liga zemalja sredozemnoga mora. 183 izdržale daleko jače i brojnije valove seoba, invazija i borbi naroda, koji su ostavljali duboke tragove i na šumi (požarevi, paša itd.), a napose stubokom izmijenili prilike staništa. Dakle i geografski i istorijski momenti govore zato, da pored sve visine njemačke nauke o uzgoju nije moguće samo na osnovu njenih naučnih principa pristupati riješavanju pitanja o zašumljavanju primorskih goleti mediterana. Treba tek — uz pomoć bijologije i ekologije — utvrditi zasebne principe i izgraditi gotovo zasebnu nauku o uzgoju šuma na tom području od prilike onako, kao što je i rusko šumarstvo za vanredne prilike svojih staništa stvorilo posebnu nauku (Morozov). Stvaranje zasebne Šumarske Lige Zemalja Sredozemnoga Mora nije dakle neki politički front protiv Njemačke i njemačkog šumarstva, već je to posve razumljiva posljedica geografskog položaja i istorije zemalja, u kojima se te goleti javljaju. Da je tome tako najbolJ3 svjedoči činjenica, da je prof. Hickel, kad je god. 1911. iznio predlog o stvaranju Lige, i naiš krš, kojega je on znao (od god. 1907.) pod imenom austrijskoga krša, povlačio u obim Lige. Ovaj francuski predlog dočekala j e Italij a objeručke. Ona je u punoj mjeri shvatila svu golemu važnost ovoga pitanja, po svoju zemlju i narod. Ona je izaslala svoga zvaničnoga predstavnika na prvi zbor Lige u Marseju (oktobar god. 1922.). Zaslugom njenog zvanićnog predstavnika — prof . dr. Ald o Pavar i — direktora talijanskog Instituta za Šumske Pokuse u Firenci, pristupilo je Ligi iz Italije .... sedamdeset članova. Na taj način dala je Italija Ligi malo ne dva i po puta veći broj članova nego Francuska kao pokretač. Značajno je, da medju talijanskim članovima ima velik broj udruženja i instituta. Da je Italija hvalila svu važnost Lige imali smo prilike da vidimo god. 1924. u Firenci na kongresu Lige, što ga je organizovala i zvanična i nezvanična Italija. Generalni direktor šuma iz Rima, direktor i profesori šumarskog instituta, direktor Zavoda za Šumske Pokuse, sav šumarski administrativni aparat, sve je to bilo stavljeno u akciju, da se zasigura što bolji uspjeh kongresa, a time i što bolje afirmira i talijansko šumarstvo. Naš a držav a stoji za sad na trećem mjestu po broju članova Lige. Naročito nam je milo, što možemo konstatovati, da su — na naš predlog — kao članovi utemeljači pristupili Ligi: Ministarstvo Šuma i Rudnika u Beogradu, Zavod za šumske Pokuse i Jugoslovensko Šumarsko Udruženje u Zagrebu. Odlučna je potreba, da naša otadžbina bude u Ligi što brojnije zastupana i po šumarima pojedincima. Prije svega mi treba da pokažemo, da smo zaista obuhvatili svu važnost pitanja zašumljavanja naših primorskh goleti uopće a krša napese. Potrebno je da i naše šumarstvo dodje u položaj, da se uzmogne koristiti iskustvima, što su na području zašumljavanja goleti stečena u drugim zemljama. Potrebno je da kao članovi pristupe iLgi naročito oni naši drugovi, koji se specijalno interesuju i bave pitanjem gajenja šuma uopće a zašumljavanjem goleti i krša, napose. Treba držati na umu, da će — predvidno god. 1926. ili 1927. — naša država doći na red, da se na njenoj teritoriji održi kongres Lige i ekskurzije u teren. U tom će slučaju svakako, na one drugove, na čijoj će se teritoriji održati kongres i ekskurzije, pasti dužnost da organizuju i rukovode ove radove. A bit će mnogo prijatnije za pojedinca i za državnu vlast, ako to drugovi budu mogli činiti kao članovi Lige, nego da se desi, da oni, makar kućjdomaćine na svom teritoriju, budu — samo gosti Lige. |