DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1925 str. 44     <-- 44 -->        PDF

184 0 dvadesetpetogodišnjici Petra Petrovića.


Liga izdaje i svoje zvanični bilten »Bulletin de la S i 1 v a M e d iterranea
« (direktor prof. R. H ickel, urednik prof. A. Pavari). Ovih
smo dana primili prvi broj biltena, koji je bogat sadržinom i ilustracijama. U cilju
propagande razaslali smo primjeren broj biltena: Ministarstvu Šuma i Rudnika,
nastavnicima beogradskog i zagrebačkog fakulteta. Pouzdano se nadamo, da će se
gosp. Generalni Direktor M i o d r a g S t a m e n k o v i ć, koji je
uvijek pokazivao mnogo razumijevanja za pitanje našega Krša a i sam učestvovao
na kongresu Lige u Parizu (1923.), zauzeti se i ovaj put za ovo važno pitanje i putem
nadležnih vlasti preporučiti Ligu. Liga je dakle započela i književnim radom i propagandom
te obećaje, da će polučiti mnogo uspjeha prilazeći svom konačnom cilju


— zašumljavanju
goleti. Na nas pada dužnost, da je u tom radu pomognemo.
Mi ne sumnjamo o tome, da smo o potrebi Lige i važnosti njenoga rada
osvjedočili čitaoca. Na osnovu izloženoga molimo drugove, da u što većem broju
pristupe Ligi te da porade oko sakupljanja članova. Godišnja članarina iznosi 10
franaka. Članovi utemeljači plaćaju 100 franaka jednoč za uvijek. Prijave novih
članova prima g. prof. Robert H ickel, Versailles, 11 bis Champ La Garde, France,
ili potpisani potpredsjednik.
Prof dr. Aleksandar Ugrenović,
potpredsjednik Lige Silva Mediterranea.


.


O dvadesetpetogodišnjici Petra Petrovića.


Mi treba da se radujemo i ponosimo, kadgod se u našim šumarskim vrstama
nadje čovjek, koji je mnogo daoi otadžbini, narodu, nauci, struci i knjizi. Mi
smo kao šumari dugo bili u očima posmatrača sitni, nevrijedni, nezapaženi. Trebalo
je pola vijeka, dok se šumarstvo u nas probilo kroz guštaru predrasuda
i neznanja onih, koji su ga posmatrali sa strane. Mncgo su energije utrošili naši
djedovi i očevi, dok nisu sa šumarstva skinuli ruho empirije te ga uveli na vrata
srednje škole. Žilavim i istrajnim radom čitave naše šumarske i privredne javnosti
uspjelo je konačno, da su se otvorile i dveri univerziteta te je šumarstvo ušlo
u hram univerzitetske nastave i nauke.


Kad smo ovako prokrčili šumarstvu puteve do najvišeg ognjišta, rod je
da nastavimo započetu borbu za vrijednost šumarstva kao struke i staleža, za
vrijednost šumara kao socijalne i intelektualne jedinice. I tu treba da svaki
od nas izvrši svoju dužnost. Svaki treba da prema svojoj sposobnosti pridonese
svoj dio. Neki organizatornim, neki administrativnim, neki naučnim a neki stručnim
radom.


Zasebno mjesto u toj našoj borbi, kojom hoćemo, da manifestujemo i našu
intelektualnu snagu, zauzimaju šumari-književnici. Dobar dio opće intelektualne
vrijednosti šumarskih vrsta nose na svojim ledjima šumari-književnici. Zasada
šira nešumarska javnost — ne zamjerite ovu iskrenost — bolje poznaje naše šu




ŠUMARSKI LIST 3/1925 str. 45     <-- 45 -->        PDF

0 dvadesetpetogodišnjici Petra Petrovića. 185


mare-književnike: Kozarca, Ćirkovića, Ćip.´ka, Petrovića nego naše stručne i naučne
radenike. Dvojica od ovih našh šumara-književnika bavila su se pored lijepeknjige
i intenzivnim stručnim radom. Ostala dvojica daleko su se više bavila
lijepom knjigom nego šumarstvom. No za, nas je rad i jednih i drugih od vrijednosti.


Petar Petrović spada u ovu posljednju kategoriju.
Peta r Petrovi ć Pec i ja, viši šumarski inženjer zagrebačke direkcije.
slavi ovih dana d v a d e s e l p e t o g o d i š n j i c u svoga književnoga
rada . Mi nikako ne možemo da prodjemo šuteći pored ove njegove slave.
Pecijina slava treba da bude i naša slava, jer je on naš — potpuno naš.
P e c i j a j e naš , jer ga je sudbina, kao i sve nas, privezala o šumarstvo
kao struku i kao životni poziv. On je rad oko šume zavolio davno još onda, dok
se još kao dijete verao po ličkim vrletima. Ta ga je ljubav za šumu dovela i
na. studiji šumarstva. On je ušao u šumarstvo no u njegovoj duši ječala je trajno
ona srebrna žica čežnje za vječno lijepim. I on je, povodeći se za njenim glasom,
zalazio u šumu, no u njoj je tražio i nalazio ono ,što tek malo koji od nas možft
da nađe i da vidi. Ta njegova sposobnost nije — istina — mogla, da posluži
praktičnom šumarstvu, no ona je dala našoj lijepoj knjizi, djela neprolazne vrijednosti.
1 baš za to, što je u njemu tinjao ovaj plamen bogodani, bila je upravo
sroća, da se taj plamen nije ugušio »očevidnicima, šumskim štetama, doznakama,´,,
i drugim smrtnim stvarima, što ih sa sobofti nosi realno šumarstvo. Te radove mogli
su mejsto njega da posvršavaju i oni medju nama, u kojih nije bilo toga plamena,
ali njegova sposobnost umjetničkog stvaranja nije se mogla naknaditi. Mi smo uvjereni,
da je ta Pecijina sposobnost rodila daleko veće vrjednote za našu kulturuu. nego
što bi mogao da njegov stručni rad dade našoj privredi. Daleko je vrijednija jedna
Pecijina drama, koja je obišla i koja će još dugo obilaziti sva naša. narodna pozorišta,
nego jedan njegov privredni plan, koji bi snivao san pravednika medju prašnim
birokratskim aktima. Sve da je i dobar, privredni bi plan mogao da bude žrtva
prve desetgodišnje revizije, a dobra drama zadržat će svoju vrijednost daleko preko
jednog turnusa.


Peci ja je naš, jer je on tipični predstavnik one naše generacije, koja
je vjerovala i vjeruje u jedinstvo naršega naroda. On kao Srbin nije vidio, ni htio
da vidi granica, što ih je bila udarila istorijar. On je ovih dvadeset i pet godina
saradjivao jednako u hrvatskim kao i u srpskim listovima. Njegove su drame već
prije rata prošle i srpskim i hrvatskim i slovenačkim pozornicama. Mi živi svjedoci
njegova rada pamtimo dobro, kako je Peeija — prilikom podjeljivanja jedne


književne nagrade — javno i odlučno branio tezu, da on kao Srbin može da
bude hrvatski književnik. Rijedak primjer ovako širpkogrudnog shvatanja narodnoga
jedinstva. Peeija je i kao svršeni šumar bio svagda u studentskim redovima
(Perušić, Griinwald, Rohr, Madžarević itd.) kadgod je trebalo ispomoći ne samo
rad studenata već i podvući misao narodnog jedinstva i Slavenstva.


Peeija je naš, jer njega vezuju veze io Krize v c e i o Zagreb..
On je bio i križevački i zagrebački djak a kao takav bio je živa knjiga uspomena,
koja je vezivala staro šumarsko ognjište u Križevcima sa novim u Zagrebu. I on
je u časovima, kad se zavitlala ona neukusna borba protiv Križevčana, stajao je
zajedno s nama u redovima onih, koji su oštro osudjivali tu borbu.


Peta r Petrovi ć rodio se 1877. u Otočcu. Osnovnu školu svršio je na
Udbini, gimnaziju sa maturom u Gospiću, a šumarsku akademiju u Zagrebu. Sad