DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1925 str. 45 <-- 45 --> PDF |
0 dvadesetpetogodišnjici Petra Petrovića. 185 mare-književnike: Kozarca, Ćirkovića, Ćip.´ka, Petrovića nego naše stručne i naučne radenike. Dvojica od ovih našh šumara-književnika bavila su se pored lijepeknjige i intenzivnim stručnim radom. Ostala dvojica daleko su se više bavila lijepom knjigom nego šumarstvom. No za, nas je rad i jednih i drugih od vrijednosti. Petar Petrović spada u ovu posljednju kategoriju. Peta r Petrovi ć Pec i ja, viši šumarski inženjer zagrebačke direkcije. slavi ovih dana d v a d e s e l p e t o g o d i š n j i c u svoga književnoga rada . Mi nikako ne možemo da prodjemo šuteći pored ove njegove slave. Pecijina slava treba da bude i naša slava, jer je on naš — potpuno naš. P e c i j a j e naš , jer ga je sudbina, kao i sve nas, privezala o šumarstvo kao struku i kao životni poziv. On je rad oko šume zavolio davno još onda, dok se još kao dijete verao po ličkim vrletima. Ta ga je ljubav za šumu dovela i na. studiji šumarstva. On je ušao u šumarstvo no u njegovoj duši ječala je trajno ona srebrna žica čežnje za vječno lijepim. I on je, povodeći se za njenim glasom, zalazio u šumu, no u njoj je tražio i nalazio ono ,što tek malo koji od nas možft da nađe i da vidi. Ta njegova sposobnost nije — istina — mogla, da posluži praktičnom šumarstvu, no ona je dala našoj lijepoj knjizi, djela neprolazne vrijednosti. 1 baš za to, što je u njemu tinjao ovaj plamen bogodani, bila je upravo sroća, da se taj plamen nije ugušio »očevidnicima, šumskim štetama, doznakama,´,, i drugim smrtnim stvarima, što ih sa sobofti nosi realno šumarstvo. Te radove mogli su mejsto njega da posvršavaju i oni medju nama, u kojih nije bilo toga plamena, ali njegova sposobnost umjetničkog stvaranja nije se mogla naknaditi. Mi smo uvjereni, da je ta Pecijina sposobnost rodila daleko veće vrjednote za našu kulturuu. nego što bi mogao da njegov stručni rad dade našoj privredi. Daleko je vrijednija jedna Pecijina drama, koja je obišla i koja će još dugo obilaziti sva naša. narodna pozorišta, nego jedan njegov privredni plan, koji bi snivao san pravednika medju prašnim birokratskim aktima. Sve da je i dobar, privredni bi plan mogao da bude žrtva prve desetgodišnje revizije, a dobra drama zadržat će svoju vrijednost daleko preko jednog turnusa. Peci ja je naš, jer je on tipični predstavnik one naše generacije, koja je vjerovala i vjeruje u jedinstvo naršega naroda. On kao Srbin nije vidio, ni htio da vidi granica, što ih je bila udarila istorijar. On je ovih dvadeset i pet godina saradjivao jednako u hrvatskim kao i u srpskim listovima. Njegove su drame već prije rata prošle i srpskim i hrvatskim i slovenačkim pozornicama. Mi živi svjedoci njegova rada pamtimo dobro, kako je Peeija — prilikom podjeljivanja jedne književne nagrade — javno i odlučno branio tezu, da on kao Srbin može da bude hrvatski književnik. Rijedak primjer ovako širpkogrudnog shvatanja narodnoga jedinstva. Peeija je i kao svršeni šumar bio svagda u studentskim redovima (Perušić, Griinwald, Rohr, Madžarević itd.) kadgod je trebalo ispomoći ne samo rad studenata već i podvući misao narodnog jedinstva i Slavenstva. Peeija je naš, jer njega vezuju veze io Krize v c e i o Zagreb.. On je bio i križevački i zagrebački djak a kao takav bio je živa knjiga uspomena, koja je vezivala staro šumarsko ognjište u Križevcima sa novim u Zagrebu. I on je u časovima, kad se zavitlala ona neukusna borba protiv Križevčana, stajao je zajedno s nama u redovima onih, koji su oštro osudjivali tu borbu. Peta r Petrovi ć rodio se 1877. u Otočcu. Osnovnu školu svršio je na Udbini, gimnaziju sa maturom u Gospiću, a šumarsku akademiju u Zagrebu. Sad |