DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1925 str. 56     <-- 56 -->        PDF

196 ..........


s . 1


. ........... |


... GRADOJEVIĆ: THECODIPLOSIS BRACHYNTERA. SCHWAEa,


ŠKUDCE BOROVYCH LESU NA SLOVENSKU.


To je naslov lijepo opremljene rasprave sa 5 slika u tekstu i 5 tablica
sa instruktivnim slikama, koja je izašla iz državnog zavoda šumajrskiih istraživanja
u Pragu, odjela za čuvanje šuma 1924. Opsiže 41 stranu. Pisac je asistent
gosp. šum. fakulteta u Beogradu. Upotrebio je dobru zgodu oveće zaraze po
spomenutoj mušici, da kroz 5 mjeseci češće zađe u zaraženi teren, na ...
mjesta i u zavodu proučava morfološke i biološke prilike te mušice, potvrdi
poznate navode, dopuni i ispravi druge.


Mušica poznata opetovano iz Njemačke, nađena i u drugim.zemljama, čini
se da dolazi u cijeloj Evropi, Prvi put opažena u Čehoslovačkoj i to 1921., jače
1922., a 1923. oštetila je borove šume na kakovih 50.000 ha.


Mušica je tek 2lA—3 mm velika, sa narančastom zadkom, oprsje i noge
su smedocrvene, ženka je veća. Ticala imaju dvočlanu podinu i bič od 12 članaka
Krilca sa 3 žilice kao uopće u porodici mušica šiškarica (Cecidomyidae). Poje
se u prvoj polovici maja, mužjak se prepoznaije po organu kopulaqije a ženka
po dugoj leglici. Dne 5. maja nabrojio je pisac na 1 m3 preko 150 muš´ca. Ženka
odlaže jajašca u maju na nove cvjetne izboje, longiblaste. Dok drugi tvrde, da
se jajašca odlažu pojedince, među sitni par iglica bora, našao je pisac, da se
jaja odlažu pod žute obranbene ljuske cvjetnih izboja po 3, 4, 5, 6 a i više.
Pisac se je uvjerio^ što nije bilo poznato, da ličinke putuju 1—2.5 cm daleko.
Ličinka je bez boje, sa 14 koluta, ima sa strane koluta segmentalne nakupine
žutkastog sala, srednje je crijevo kao krv crveno. Koncem maja sjedi ličinka na
dnu iglica, pojedince ili 2, 3, najviše 4. Odrasle su ličinke narančaste boje,
posute vrlo sitnim šiljatim župčićima i kožnim izbočinama, papilama. Ima 9 para
odušaka, dtva uzdušna stabla traheja sa poprječnim sponama. Pisac opisuje
opširno mladu i odraslu ličinku a spomenut ću samo još to, da ličinka nema ni
gornjih ni donjih čeljusnica, na biljci se ne opaža nikakova mehanička ozleda,
pisac drži, da siše sok iz iglica a to potvrđuje i činjenica, što nema u crijevu
krutih tvari. Ličinka ostane na svom mjestu ili blizu njega, često kroz cijelu
zimu sve do polovice aprila. Na početku zime ostave ličinke šišku, koju su si
bile načinile među sljepljenirn iglicama i načine zapredak. Od sisanja trpe iglice,
izrastu inače 6—7 cm a uz ličinku jedva 2—3 cm. Na oko izgleda iz početka sve
dobrog ali koncem septembra ili početkom oktobra iglice požute, osuše se a kada
dođu zimski vjetrovi, padaju iglice a s njima 1 jedan dio Učinaka dok ostale,
preko 40% ostanu na stablu, da se prve zakukulje u zemlji, potanje U blizini,,
gdje su bile. Odoljevaju dobro zimi i vlagi. Olede mnenja, kako nastaje zapredak
priklanja se pisac mnijenju, da ga načini ličinka, na usta pomoću parnih
.......^ kao što je to opažao kod rođaka Diplosis pini. Kadšto nema zapredaka.


Neprilika s ovom mušicom došla je u Slovačku među lijevom obalom
Morave i Malih Karpata iz Njemačke ili iz Poznanja, mladi su izboji bili do
80% napadnuti. Ako se ozledi više od 50% iglica, grančica se osuši. Mnogo ih