DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1925 str. 58     <-- 58 -->        PDF

Zakonodavstvo


Dosljedno tome netačno je propisivati ubiranje pristojbe, koja je predviđena
za šumske proizvode sa velikoga posjeda, srednjim i malim posjedima.


Potrebno bi dakle bilo da se potćinjenim agrarnim direkcijama izdadu
upute, da se ove u provođenju propisa o agrarnoj reformi staraju o tome, kako
se ne bi u praksi primjenjivali na srednje i na male posjede oni propisi, koji su
izdani za velike posjede.


2. Kod provođenja naređenja o agrarnoj reformi redovno ostaje sa strane
nadležnih vlasti previđen jedan vrlo važan i odlučan rnomenat: da se naredba
br. 14082 odnosi samo za one velike posjede, koji su stavljeni pod sekvestar ili
uzeti pod državnu upravu, a nikako ne na sve velike posjede.
Da je tome tako najbolje se razbire iz činjenice, da je članom 7. pomenute
naredbe dokinut odnosno modifikovan prvobitni član 7. naredbe od 11. februara
1920. br. 2202. Taj član taksativno navodi one slučajeve, u kojima može da dođe
do stavljanja pod sekvestar ili do uzimanja pod državnu upravu.


No prema članu 7. pomenute naredbe takovoj sekvestraciji odnosno uzimanju
pod državnu upravu treba da predhodi:


1. Utvrđivanje činjenice, da se veliki posjedi zaista ogriješio o propise
člana 7.
2. Da postoji pravosnažno riješenje Ministra za agrarnu reformu (Član 8)
u tom smjeru.
Dakle se za pravo ubiranja 5% prinosa traži kao preduslov, da je neki
veliki posjed po državnoj vlasti pracvosnažno stavljen pod sekvestar ili uzet
pod državnu upravu.


Gdje to nije učinjeno t. j . za velike posjede, koji nisu stavljeni pod sekvestar
niti uzeti pod državnu upravu, nema mjesta ubiranju 5% prinosa u srn´slu
člana 7. pomenute naredbe.


3. No i u onim slučajevima, gdje je neki veliki posjed stavljen pod sekvestar
ili uzet pod državnu upravu, upereni su svi propisi agrarne reforme protiv
posjednika šume odnosno šumskoga zemljišta a ne protiv posjednika same
drvne mase.
To izvire iz prirode same stvari a napose iz intencije, za kojom ide
agrarna reforma uopće. Njoj je u prvome redu stalo do toga da osigura izvjesne
površine kao trajna produkciona područja a za izvjesna interesovana pravna
Hi fizička lica.


Prema tome plaćanje 5% prinosa na sekvestrovane velike posjede ili uzete
pod državnu upravu pada na teret posjednika zemljišta a ne posjednika (kupca)
drvne mase.


Ovo se tačno razbire iz člana 14. pomenute naredbe, u kojem je pred-l
viđeno, plaćanje 5% prinosa od onih prodaja u šumama sckvestrovanog ili pod
državnu upravu uzetog velikog posjeda, koje se vrše javnom licitacijom.


4. Posve je neispravno uobičajeno tumačenje, da se taj 5% prinos mora
odmjeravati od prodajne cijene gotove drvne robe, kako se to nažalost i prečesto
u praksi provodi.
Naredbodavcu bila je isključivo na umu cijena na panju a ne prodajna
cijena gotove robe.
Da je tomu zaista tako, najjasnije se razabire i ova dva momenta: