DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1925 str. 39     <-- 39 -->        PDF

Šuma i izvodnja


Milan Bosanac, banski savjetnik (Zagreb):


v
Suma i izvodnja/


U predmetu izvedenja novih melioracionalnih radnja (kanala) u podrueju
upravne općine B. izdala je bivša pokraj, uprava za H. i S. odjeljenje za narodno
gospodarstvo rješidbu od 19. 9. 1924. br. VII—171. Tom je rješidbom pored ostaloga
odbijen utočni prigovor kr. direkcije šuma u A. »jer da naumljena kanalizacija
nije u opće u interesu šum. erara; dai su šumske bare i onako zagajene s
takovim vrsti drveća, koje u barama vrlo dobro uspjevaju i da bi isušenje šum.
zemljišta bilo samo od štete, a ne od koristi« — i prigovor šumskog gospodarskog
ureda i. o... . »jer da njezin zemljišni posjed sastoji isključivo iz šum. zemljišta
i da u pogledu predmetne kanalizacije nije ni malo interesirana, jer je iskustvo


J) Rado dajemo mjesta ovome članku iako nismo saglasni sa izvodima piščevima.
Mi vrlo cijenimo uvjerenja, mišljenj´a i iskustva, što ih odlični upravni
činovnici stiču mnogogodišnjim praktičnim zvaničnim radom. No pitanje o
uplivu odvodnje na šume, koje je ovdje načeto a nije svojoj bitnosti tako jednostavno
sa šuimarsko-stručnog gledišta, kako ono izgleda sa gledišta upravnog i
zakonskog. Naprotiv ono je vrla složeno. A baš o toj složenosti pitanja odvodnje
« njenom odnosu prema šumi ne vodi se dovoljno računa.


Zakon od 31. decembra 1891. o vodnom pravu, na kojega se poziva pisac,
imao je u vidu i razradio je pravnu, tehničku administrativnu i zakonsku stranu
ovoga pitanja. Sve se ovo može generalizovati. No ekonomska strana odvodnje
naročito pitanje prosudjivanja ekonomskih koristi, koje se očekuju od odvodnje,
ostalo je nepotpuno razradjeno.


Prije svega zakon o vodnom pravu ne čini nikakove razlike između poljoprivrednih
i šumskih kultura. A nema sumnje, da je fiziološko značenje vode po
stablo odnosno šumu koje po svojim dimenzijama prema gradnji svoje krošnje,
^ebla, korenja itd. traži daleko veće količine vode, nego obične žitarice. Šuma u
nizini — a o takvoj se u pravilu radi kod odvodnje — stavlja daleko veće zahtjeve
na potrošak vode, nego oranica ili livada. Dakle granica izmedju normalne popotrebe
na vodi i njenog suviška nikako nije jednaka za livadu (oranicu) i šumu.
Jasno je premi tome, da i ono »razmjerje koristi«, koje prema članu 46. zakona
od 31. decembra 1891. ima da posluži kao osnovica za odmjerivanje doprinosa posjednika,
nije nikako jednako.


0 toj fiziološkoj razlici između šume i poljoprivrednog zemljišta jedva da
vode dovoljno računa tehnički elaborati, vodo-gradjevnih stručnjaka i doprinosbene
rasprave upravnih vlasti.


Posve je očito, da se u pitanju odvodnje ne može jednakim mjerilom mjeriti
poljoprivredno šumsko zemljište. Iz ovih razloga mi načelno odobravamo gledište,
što su ga u ovom sporu zauzele šumske uprave. Potanje ćemo o tome govoriti
u bilješci 2.




ŠUMARSKI LIST 4/1925 str. 40     <-- 40 -->        PDF

Šuma i izvodnja


pokazalo, a nauka to temeljito dokazala, da šum. kulture u inunđacionim područjima
nakon njihovog isušenja proživljavaju tešku fizičku krizu. Ovi su prigovori
odbijeni s razloga što je melioracija nizinskih šuma uslovljena kanalizacijom
u cilju odvodnje podvodnih ili močvarnih predjela, jer inače nastaju u šumskom
uzgoju, ove smetnje:


1. stagmirajuća voda na površini ili u samom tlu sprečava pristup vazduha
u tlo te se tako stvaraju spojevi iz kojih rezultira kiseli humus;
2. sprečavanje oborinske vode (kišnice), koja šumsko tlo obogaćuje hranivim
spojevima (dušikom) a pospješuje i cirkulaciju vazduha;
3. pogodovanje porastu korena i drača;
4. izlaganje šum. sastojine štetama (mraz), bolestima (gljive) i oštećenjima
od zaraznika;
5. sprečavanje podignuća lova,
6. otešćavanje prohodnosti i
7. okuženje vazduha okoline na zdravstveni uštrb žiteljstva i organa, koji u
takove šum. predjele moraju da zalaze. Time se podjedno pobija nikakvim autorom
ne potkrepljena tvrdnja utjecatelja, da su isušena šum. zemljišta više na
štetu šumi, nego na korist. To stanovište ni sa čisto stručno-šumarskog gledišta
ne može da stoji2) kad je općeno u narodnom gospodarstvu poznato, da se kvalitet
bila koje vrste kultiviranog priroda znatno diže samo poboljšanjem boniteta
tla odvodnjom. Njenom se pomoći šume u vrsnoći i kolikoći dotjeravaju i kao tek
takove blagotvorno ispoljuju svoju klimatsku i higijensku vrijednost. Pri tome valja
slijediti ne fiskalni, već opći nacionalno ekonomski interes. I u drugom jednom
slučaju rješidbom od 8. 8. 1924. br. 2373 bijaše utok odbijen s razloga, što šumi
iako je uzgojena pod nezaštitnim prilikama, provedba kanalizacije ne može nanijeti
nikakovu štetu, a naprotiv ju može samo podići u svojoj općoj vrijednosti
obzirom na prohodnost šumskih predjela i nesmetanost rada u istima, što utjecatelj
svakako u vidu imati mora. Tomu služi dokazom i ta činjenica, što u njegovim
šumama već postoje kanali, pa će novoprojektirani samo pospješiti oticanje suvišne
vode i sa teritorija šume, a time mu donositi očiglednu korist. Iz toga se razloga
") Sa priznanjem1 ističemo, da se gospodin pisac očito trudio, da se prije
pisanja ovih svojih izvoda upozna i sa člancima, kej i su u toj stvari u nas pisani.
No ne možemo mu zamjeriti, ako> mu nije dopala ruku ni jedna šumarsko-stručna
knjiga, koja govori o tom pitamju. Odatle i potječe ova mala disorijentovanost.
Naprotiv šumske uprave i njihovi upravnici, koji su branili svoje gledište, znali
su posve tačno, da se u svojim tvrdjama mogu pozvati i na šumarsku nauku.
Zašli bi predaleko, da ovdje izbrajamo sve ono, što je a tome pisano u šumarskoj,
literaturi. Mi ćemo ovdje samo ukratko reasumirati najvažnije.


Svakoj odvodnji cilj je, da S3 odvede suvišna voda. Prije toga valja pomno
istražiti sve one momente, koji mogu doći u obzir te naročito utvrditi, što se
ima smatrati suvišnom vodom. Inače se može desiti da se neopreznim odvodnjavanjem
izazovu vrlo znatne lose posljedice, koje mogu lako prevagnuti očekivane
koristi. Tako može neka dobro smišljena odvodnja, da bude sa gledišta šumarskoga
od posve negativne vrijednosti.


Iskustvo je pokazalo, da odvodnjavanje često uzrokuje suviše veliko smanjivanje
vode temeljnice i spuštanje njenog nivoa. Prirodno je, da tako nastaje poremećenje
u životu stabla. Ovo je poremećenje to jače, što pliće je korenje. od




ŠUMARSKI LIST 4/1925 str. 41     <-- 41 -->        PDF

Šuma i izvodnja 251


utjecatelj ima smatrati doprinosnikom vi snašanju tereta na radnju o kojoj je riječ,
a na osnovu § 46. zakona »o vodnom pravu«.


Imajući mnogo zvaničnog posla vodogradjevne prirode oko prelaganja i
uredienja savskih nasipa, imenito na području zagrebačke oblasti, nailazio sam na
nedokumentiran e prigovore mnogih šumar, stručnjaka, koji su uporno
tvrdili, da je zaštićivanje šuma od povodnje nepotrebno, jer da je baš nizinska brastovina
— koja je izložena povodnji — na tržištu došla na svjetski glas. Nekolicina
pako njihovdi kolega stavila se je na suprotno stanovište, naime, da suvišna voda
šum i škod i iz razloga, koje u sedam tačaka navadja uvodno citirana vrh.
rješidba.


Potraživao sam naučno obradjene knjige o šumsko-uzgojnim uslovima, a
naročito o opstojnosti tvrdnje nekolicine šumskih stručnjaka in puncto štetnosti
odvodnje nizinskih predjela za samu šumu, — ali bez uspjeha, jer do takove
nisam mogao doći.


Obraćao sam se na razne šumarske stručnjake i od njih doznao, da je suvišna
\oda šumi bezuslovno štetna. Ta se štetnost u prvi čas očituje u vidu bijelih kolutova,
zatim bijelom truleži žilja i prizemnog dijela stabla uz njeno postepeno
prodiranje naviše. Tome se pridružuju i druge bolesti i zareznici. Iz svega
loga pored poništavanja drvnog prirasta rezultira još i štetnost sa zdravstvenog
gledišta, G. inž. A. Jošovec iz Draganca, iznio je u »Š. L.« od: 1. XII. 1924 god.
br. 12. (str. 639.) članak pod naslovom »Sušenje hrastovih sastojina šumske prave
u Dragancu«. Po njegovom izlaganju medju glavne uzročnike sušenja valja pored
gubara i medljike ubrojiti takodjer L vodu . Na taj zaključak dovela ga je činjenica,
da se sušenje hrastovih stabala pojavilo i u vrijeme kada gubara još nije
bilo. Ta je pojava izbila samo na takvim mjestima gdje voda stagnira. Prirast
hrasta da je na takvim mjestima neznatan. Hrast vegetira, dok konačno ne ugine.
Nadalje da .. djelovanja vode na, sušenje hrastove sastojine opažao već g. 1901.


I. M. te svoja opažanja izneo u >Šum. Listu« i g. Joševac iznosi svoje mišljenje, dii
bi se za predusretanje sušenja hrastove sastojine moralo preduzeti:
1. odvodnjavanje šuma i to oprezno i ne prejako, jer bi inače uzrokovalo
dalnje sušenje još zdravih sastojina, i
nosno što brže se počinje zapažati ponestak vode. Uostalom lako je i nestručnjaku
dokučiti — već na osnovu analogije sa životom čovjeka — da oduzimanje vode
nekoj šumi:, u njenoj stotoj godini, mora prouzročiti nesumnjivo mnogo dublji
poremećaj njenog života, nego kod jednogodišnje žitarice. Šuma, njena stabla i
njihovi organi u tih 100 godina do nekog su se stepena prilagodili prilikama vode
u tlu. Zato je posve ispravno i u praksi zastupati onu misao, što je naglašava
nauka: da se naročiti oprez traži kod odvodnjavanja šumskoga tla obrasloga
starijim sastojinama.


Razbire se dakle, da gledište šumarskih vlasti i šumarskih stručnjaka samo
na oko izgleda nedokumentovano. Mi naprotiv mislimo, da se kazuistika zakona o
vodnom pravu mora osvrtati i na sve te lokalne momente, koji mogu da budu
vrlo odlučni. Po našem shvatanju nije dovoljno u oblasnoj odluci i riješenju potrebu
odvodnje argumentovati općim nacijonalno-ekonomskim i fiziološkim razlozima,
u2go je potrebno, da se to obrazloženje donesa na osnovu prethodnog stručnjačkog
studija i mišljenja posebno za poljoprivredno zemljište, a posebno za
šumsko tlo, onoga teritorija, o čijoj odvodnji se i radi.


Uredništvo.




ŠUMARSKI LIST 4/1925 str. 42     <-- 42 -->        PDF

252 Šuma i izvodnja


2. pravilno podizanje i gajenje hrastovih sastojina: prije svega rano proredjivanje
i čišćenje od topole s osobitim obzirom na razvoj krošnje hrastova, i uzgoj
mješovite sastojine sa najviše 40% hrastovih stabala.
A konačno zaključuje pisac svoj članak sa konstatacijom, da usprkos sušenja
hrastovih sastojina već od mnogo godina, u stručnim listovima ima
vrl o mal o podatak a i da su mišljenja tako različna i kontradiktorna, da
se iz njih ne da stvoriti nijedan dobar zaključak.


Tom prilikom upozorujem na članak inž. Levina Heisingera, šumara i. o. Gj.
pod naslovom „0 kanalizaciji nizinskih šuma uopće, a podravskih napose«, otisnut
u »Š. L.« od 1. VIII. 1917. br. 7. i 8. (str. 207.) U njemu pisac iznosi svoje mišljenje
i načine, kojim bi se otklonile postojeće smetnje u napredovanju nizinskih
šum. sastojina, i njihovog prirasta, te svoj predlog obrazlaže onako, kako je to
djelomično u uvodno citiranoj rješidbi od 19. IX. 1924. br. VII.—171 izneseno.


Osvrćem se i na članak, otisnut u »Narodnoj Šumi« od 31. V. 1924., br. 22.
pod naslovom »Posavska poplava sa gledišta šumarstva«. U njemu se konstatuje.
da je to pitanje tretirala anketa šumarskih i vodogradjevnih stručnjaka na pobudu
ministarstva poljoprivrede i voda. Tom je prilikom nakon svestrane rasprave i
dugih diskusija uvaženo uporno gledište šumarskih stručnjaka: da se pristupi k
izgradnji savskog napisa (Gunja—Mitrovica) s tom modifikacijom, da se na shodnim
mjestima izvedu čepovi, pomoću kojih bi se vodostaj u šumama po potrebi mogao
regulisati.


Pisac toga članka ističe, da bi isušenje mnogo doprinijelo poboljšanju sanitarnih
prilika tamošnjih stanovnika (od malarije i tuberkuloze, a stoka od metilja)
i nadovezuje pitanje, da li bi država sa nacionalno-ekonomskog gledišta morala
ove šume i dalje podržavati ili melioracijom tla pretvoriti 230.000 kat. jutara u
plodne ravnic3. On je mišljenja da bi za ova dva suprotna interesa trebalo naći
rješenje u prilog one strane, za koju govore jači razlozi sa općeg nacionalno-ekonomskog
stanovišta — i zaključuje s apelom na nadležna mjesta, da se podigmićem
savskog nasipa Gunja—Mitrovica i za buduće osigura egzistencija ovih šuma


— i da se neprojektovani čepovi za natapanje šuma uvrste u projekt. A pisac
članka u »Jugosl. Lloydu« od 8. VII. 1924. br. 154. pod naslovom »Napred sa po
šumljivanjem«, predočujući bogatstvo naše države na šumama, poziva, da se pošundjavanju
posveti još veća skrb i briga.
Nema sumnje, da je taj članak dobro smišljen i — prihvatljiv, pa će se postepenim
radom i doći do poželjnog rezultata — jamačno i u nizinskim šum. krajevima.
Ali u ovima bit će to tek onda, kad se na čistac izvede
pitanje : da li suvišna voda šumskoj sastojim škodi ili ne i zašto? te ako ne škodi,
na koji se način kane poboljšati zdravstvene prilike u šum. malaričnim predjelima?


Ministarstvo zdravlja i podredjene mu ustanove ulažu sav svoj napor u cilju,
da okužene krajeve ozdrave.


Ako se dakle rješenje predmetnog pitanja smatra nekom vrsti »gordijskog
čvora«, to ga treba — uočivši sv e nužne momente — ipak jedared skinuti s
dnevnog reda i poći ispravnim pravcem, što ga sporazumno u formi zak. propis
a odrede odlučujući stručnjaci: šumarski, hidrotehnički i sanitetski. Time bi
se u velike koristilo zdravstvu, a olakšao i posao upravnim činovnicima kod provadjanja
vodopravnih rasprava i izricanja odluka, a tako i zastupnicima šum. posjednika,
koji bi se riješili dosadanjih dužnosti u pobijanju istih razloga, svog j e dnostrano
g šum. stručnog shvatanja.