DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1925 str. 42 <-- 42 --> PDF |
386 Zakonodavstvo prekidno gospodarenje, koje se toliko perhorescira, nije napuštanje prihodne potrajncsti već samo njen drukčiji vid u kojem se eno poklapa posvema sa pojmom produkcijone potrajnosti. Naše je duboko uvjerenje, da nema razloga i opravdanja da zahvatanje države u ekonomisanje privatnim šumama prede onu granicu, koja je markirana Ustavom i policijskim naređenjima. U zemljoradničkom pitanju počinja pisac jednu kardinalnu grješku. On ispravno i saglasno sa nama luči dva zasebna dijela ovoga pitanja: snabdijevanje zemljoradnika i eksproprijaciju velikoga posjeda. Ali pisac ne uočuje jasno dalnje razlike ovih dijelova. On ih ne razlikuje po njihovom trajanju, po njihovom vremenskom slijedu a ni po zakonskoj kompetenciji. Pisac ne opaža, da je pitanje eksproprijacij e velikoga privatnoga posjeda po svojoj prirodi takovo, da mora biti riješeno prije donošenja Zakona 0 Šumama . Kod pitanja snabdjevanja zemljoradnika treba razlikovati dvi´e vremenske faze. Prva: njihovo snabdjevanje, prije donošenja Zakona o Šumama, dakle za vrerhe postojanja veliko-ga posjeda, i druga: njihovo snabdjevanie poslije donošenja Zakona o Šumama dakle u vrijeme kad ne će biti velikoga posjeda. Kako je poznato, naše se gledište razlikuje načelno od piščevog u tome, št o mi tražimo, da svi posjedovni odnosi budu regulisani prije stupanja na snagu Zakona o Šumama, Mi smo izrađujući sam proiekat — a i na posljednjoj anketi — naglašavali gledište, da ne samo eksproprisanje velikog posjeda, već i otkup servituta (razgraničavanja šuma u Srbiji i Bosni) te kreiranje drugih i javnopravnih tijela (čl. 41. Ustava) mera biti uređeno prije donošenja Zakona o Šumama. Naše je uvjerenje da opći Zakon o Šumama mora zateći regulisane posjedovne odnose. Uostalom to je predvidio i sam Ustav (član 41. alineja 3.). On govoreći o zemljoradničkom pitanju, koje se ima regulisati Zakonom o Šumama, spominie samo državne i samoupravne šume. Iz toga´; je jasno, da je taj član tako stilizovan zato, jer je i Ustav pretpostavljao, daće se prelaženje velikoga posjeda u državnu i samoupravnu svojinu izvršiti prije Zakona o Šumama. Netačno je piščevo izlaganje Ustava, da Zakon o Šumama mora da vodi zasebna računa o podmirivanju zemljoradničkih potreba iz privatnih šuma velikoga posjeda. Naprotiv u Ustavu je posve tačno rečeno, da se to korišćenje odnosi samo na državne i samoupravne šume. Pitanje o snabdievanju zemljoradnika prije eksproprijacije privremenog je karaktera. Njegovo regulisanje kao takovo ne može se unositi u Zakon o Šumama. U njega u pravilu mogu da udju u prvom redu ona naređenja, koja su trajnog karaktera. To privremeno uređenje pitanja o snabdjevanju zmiljoradnika stvar je agrarne reforme, dakle stvar onih privremenih i prelaznih naređenja, što ih — do konačnog regulisanja ovog pitanja — donosi Ministar za Agrarnu Reformu i Ministar Šuma i "Rudnika. U toj glavi svoga projekta pisac je posve izgubio orijentaciju. Ta disorijentacija zavukla se i u piščeve iz,vcde o odnosu Zakona o Šumama prema privatno-pravnim i privatnim fizičkim licima. To mu se ne bi bilo desilo, da je proučio i uvažio posve stvarni i opravdani prigovor dobrog slofv´enačkog pravnika dra. Trstenjaka, koji je — kako priznaje autor sam — pokušao, da pisca skrene na pravi put u izlaganju intencija Ustava. Ova konstatacija rješava nas svakog daljnjeg objašnjavanja u zemljoradničkom, a i posjedovnom pitanju. U pobijanje onih izvoda piščevih, kojima se direktno ili |