DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1925 str. 26 <-- 26 --> PDF |
480 Praktično uređivanje šuma galnoj sječi sa nedovoljnim prirodnim podmlatkom možda: »jako zatravljeno «. Stupac »položaj i tlo« sadržaje prema tome obično samo nekoliko riječi. To je dovoljno već i obzirom na okolnost, da se ukupna karakteristika izražava brojem boniteta. Sastojinska karakteristika, koja se katkada nalazi u istome stupcu, spada bolje u stupac sa naslovom »vrst drveća«. Pri reviziji gospodarskih osnova može ispunjavanje stupca »položaj i tlo« u pravilu sasvim izostati. 10. OCJENA VRSNOĆE TLA (BONITETA). Vrnoća tla izražava se rimskim brojem. Novije tablice prihoda (str. ) razlikuju obično samo pet boni tetnih stepenova. Stare Feistmantelove tablice imaju devet stepenova. Pet stepenova vrsnoće rijetko će kada biti dovoljno. Često će biti potrebno, da se uzme sredina iz dva stepena, kako bi vrsnoću tla približno pravo ocijenili. Zato se pri radu sa pet bonitetnih rezreda upotrebljuju brojevi I, I/II, II, H/III, ITI, III/IV, IV, IV/V i V, čime dobijemo također devet stepena koje Feistmantel označuje izravno sa I—IX. Pri tome znači I najbolji, V, odnosno IX najgori bonitet. Uređivač se mora unaprijed da odluči, koje će prihodne tablice upotrijebiti pri procjeni vrsnoće tla i određivanju drvnih masa (st. ), jer ova dva pojma stoje u međusobnome odnošaju kao uzrok i posljedica. U bolji bonitet uvrstiće se ono tlo, koje uz inače jednake okolnosti proizvađa više stabala odnosno veću drvnu masu. Radi foga se uopće najprije ustanove uzorci za visine stabala ili drvna masa, a iz ovih se podataka tek zaključuje na vrsnoću tla. Snimanje sastojina klupiranjem i t. d. mora dakle da ide obično ruku o ruku sa bonitiranjem tla. Pri tome se tlo ocjenjuje po starijim i najstarijim sastojinama t. j . onim u dobi od 60—100 godina, a ne po mlađim sastojinama ili po kulturama. Praktični postupak pri bonitiranju je ovaj: a) Specijalna karta i opća orijentacija pružaju uređivaču već sliku o visinskim razlikama, plastici terena, strmini obronaka, širini dolina i visoravni kao i o eventualnim ekstremima u apsolutnoj visini i u nagnuću. Pažljivo obilaženje po šumi, koje iza toga slijedi, daje već prilično jasnu sliku o tome, koji su razredi tla po vrsnoći zastupani i kako su oni raspoređeni. Prema visini položaja, nagnuća i strani svijeta mogu se već u širem opsegu izlučiti i boniteti. (Nastaviće se.) V aménagement des forets pratique (suite). Une traduction de P oeuvre pratique du docteur Hufnagl avec supplément original sur les méthodes français et suisses, (a suivre). Rédaction. |