DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9/1925 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Krajiške imovne općine 5u7 tak, u pretpostavci, da će još dosta dugo vremena naš seljak trebati drvo za ogrijev i građu, a šumsku pašu za svoju domaću stoku. Veća kultura i jeftiniji surogati smanjiti će konsumpciju i današnji način upotrebe drva. Rekao sam seljaka, a ne svakoga državljanina, jer Ustav pozna zemljoradnike i one, koji se uzgred zemljoradnjom bave. Do izvjesne granice rečeno je zato, jer po Ustavu treba pomoći se ljaku, a ne seljaku-mogućniku. Dakle, odrediti nužni minimum egzi stencije za seljačke porodice (a ne selišta). To je osnovni zadatak. Novčani izdaci, potrebni za pošumljavanje, uzgajanje, uređivanje, ču vanje šuma, pristupačnost sječina, javne terete, dizanje i pomaganje gospodarske prosvjete i njezin privredni rad i ostale neophodno nužne potrebe — pokrit će se ili prodavanjem jednog dijela šuma ili prihodom iz kakve rezerve ili kakvom drugom vrsti gospodarenja (novčanoga, poljoprivrednoga), ili naplaćivanjem pristojbi za drvo od pravoužitnika ili u krajnjem slučaju snižavanjem užitaka pravoužit nika i prodajom sniženoga kvantuma. Teškoća riješenja sastoji u ovomu: s jednakim prihodima u drvu i novcu pokrivati potrebe članova, koje su sve veće tako, da se ne mora šumska glavnica smanjivati lošim gospodarstvenim osnovama ili šumskim štetama u tolikoj mjeri, koliko je potrebno pokriti faktični (a ne imaginarni) manjak seoskog kućanstva i ograničenog gospo darstva. Ali o ovoj sve većoj potrebi i konačnoj propasti šuma Imovnih Općina govori se i piše već decenijima. One ipak nijesu propale. Znači, ili potrebe nisu toliko rasle ili se uživaoc šuma zadovoljava i s manjim t. j . on ograničava svoje potrebe ili razumnije postupa s drvetom t. j . napušta otvorena ognjišta, prozore smanjuje ili ih udvostručuje, kuće bolje gradi, rabi više crijep, ciglu, beton, željezo, žicu ili živu ogradu i slično, 0 tome nema sumnje da nastupa ovo potonje kod mnogih pravoužitnika. Tko pozna dobro život i naviku našega seljaka, morat će priznati, da bi se još znatna količina ogrijeva i građe mogla uštediti, kad bi naš čovjek znao i htio još razumnije raspolagati s drvetom, odnosno, kad ne bi bilo i dosta izbiranja u pogledu kvalitete drveta! Dok seljak iz provincijala iskoristi i najsitniju krčevinu, kopa panjeve, kupi suharke i t. d. dotle naš Krajišnik ne će ni da čuje o doznaci sitnijega materijala na račun kompetencije, već traži samo krupnu sumu, obavlja panjeve na 50 cm. visoke, u krčevinu osim malih izuzetaka ne će ni da gleda. Na hiljade metara ostaje u šumi neiskorisceno i propada, dok se s druge strane uvodi sitni šumski uzgoj a kod imućnijih Imovnih Općina kupuju gotova drva za teške pare.´ Fakat je, da se nijedan naš čovjek nije smrznuo od zime ali i to, da se gospodarilo i upravljalo često puta tako da je seljak opravdano osjećao nepotrebnu teškoću i teret. Dakle, napeti sve snage, da produkcija ogrijeva bude što veća, a tor e se postići izborom odgovarajuće vrsti drveta i pošumlieniem i zadnjeg komadića slobodnog zemljišta bez obzira na §8 3 6 i 10 starog šumskog zakona, zatim produkcijom, građe: 1. za potrebe pravoužitnika i 2. za potrebe gospodarstva, 3. za rezervu i to za članove |