DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9/1925 str. 7     <-- 7 -->        PDF

Krajiške imovne općine 5u7


tak, u pretpostavci, da će još dosta dugo vremena naš seljak trebati


drvo za ogrijev i građu, a šumsku pašu za svoju domaću stoku. Veća


kultura i jeftiniji surogati smanjiti će konsumpciju i današnji način


upotrebe drva. Rekao sam seljaka, a ne svakoga državljanina, jer


Ustav pozna zemljoradnike i one, koji se uzgred zemljoradnjom bave.


Do izvjesne granice rečeno je zato, jer po Ustavu treba pomoći se


ljaku, a ne seljaku-mogućniku. Dakle, odrediti nužni minimum egzi


stencije za seljačke porodice (a ne selišta). To je osnovni zadatak.


Novčani izdaci, potrebni za pošumljavanje, uzgajanje, uređivanje, ču


vanje šuma, pristupačnost sječina, javne terete, dizanje i pomaganje


gospodarske prosvjete i njezin privredni rad i ostale neophodno


nužne potrebe — pokrit će se ili prodavanjem jednog dijela šuma


ili prihodom iz kakve rezerve ili kakvom drugom vrsti gospodarenja


(novčanoga, poljoprivrednoga), ili naplaćivanjem pristojbi za drvo od


pravoužitnika ili u krajnjem slučaju snižavanjem užitaka pravoužit


nika i prodajom sniženoga kvantuma.


Teškoća riješenja sastoji u ovomu: s jednakim prihodima u drvu


i novcu pokrivati potrebe članova, koje su sve veće tako, da se ne


mora šumska glavnica smanjivati lošim gospodarstvenim osnovama ili


šumskim štetama u tolikoj mjeri, koliko je potrebno pokriti faktični


(a ne imaginarni) manjak seoskog kućanstva i ograničenog gospo


darstva.


Ali o ovoj sve većoj potrebi i konačnoj propasti šuma Imovnih


Općina govori se i piše već decenijima. One ipak nijesu propale.


Znači, ili potrebe nisu toliko rasle ili se uživaoc šuma zadovoljava


i s manjim t. j . on ograničava svoje potrebe ili razumnije postupa


s drvetom t. j . napušta otvorena ognjišta, prozore smanjuje ili ih


udvostručuje, kuće bolje gradi, rabi više crijep, ciglu, beton, željezo,


žicu ili živu ogradu i slično,


0 tome nema sumnje da nastupa ovo potonje kod mnogih pravoužitnika.
Tko pozna dobro život i naviku našega seljaka, morat će
priznati, da bi se još znatna količina ogrijeva i građe mogla uštediti,
kad bi naš čovjek znao i htio još razumnije raspolagati s drvetom,
odnosno, kad ne bi bilo i dosta izbiranja u pogledu kvalitete drveta!
Dok seljak iz provincijala iskoristi i najsitniju krčevinu, kopa panjeve,
kupi suharke i t. d. dotle naš Krajišnik ne će ni da čuje o doznaci
sitnijega materijala na račun kompetencije, već traži samo krupnu
sumu, obavlja panjeve na 50 cm. visoke, u krčevinu osim malih izuzetaka
ne će ni da gleda. Na hiljade metara ostaje u šumi neiskorisceno
i propada, dok se s druge strane uvodi sitni šumski uzgoj a kod
imućnijih Imovnih Općina kupuju gotova drva za teške pare.´


Fakat je, da se nijedan naš čovjek nije smrznuo od zime ali
i to, da se gospodarilo i upravljalo često puta tako da je seljak opravdano
osjećao nepotrebnu teškoću i teret.


Dakle, napeti sve snage, da produkcija ogrijeva bude što veća,
a tor e se postići izborom odgovarajuće vrsti drveta i pošumlieniem
i zadnjeg komadića slobodnog zemljišta bez obzira na §8 3 6 i 10
starog šumskog zakona, zatim produkcijom, građe: 1. za potrebe pravoužitnika
i 2. za potrebe gospodarstva, 3. za rezervu i to za članove