DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1925 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Krajiške imovne općine da im mjesto proizvodnje bude što bliže, a za potrebe Imovne Općine i rezerve neka se izdvoje takvi predjeli, gdje bi se imao postići maksimun u kvatumu i kvaliteti, daide zavesti zasebno financijsko gospodarenje. Aod odluke o ovim osnovnim pitanjima mnogi taksator zapadne u dilemu, jer se u njemu bori šumar-ekonom, koji traži najveću rentu šumskogtla, sa uređivaćem jedne seljačke konservativne ustanove, kojoj je glavni zadatak proizvodnja ogrjeva, građe, briga za pašu, sve ..... u nekoj određenoj proporciji, iviora uzgajati građu i tamo, gdje to teško ide, a ogrijev i tamo, gdje bi inače uzgajao prvoklasnu građu, dok zbog paše ili ne zatvara sumu ili ju mora prije reda otvoriti. Ali, elan traži ogrijev, gradu, pašu i drugo ništa, bez obzira, hoće li mu uprava to dati u obližnjim šumama svojim ili tuđim (do neke ograničene udaljenosti) ili će mu dobaviti gotov ogrijev ili građu sa strane iz vlastitih šuma ili kupom ili će mu dati novac (relutum) za drvo, da ga sam kupi. I ako on pristane, da mu se snizi kompetencija, nije voljan, da plaća bilo što za ogrijev ili građu, što mu Imovna Općina sa strane dobavi u izrađenom stanju. Ovaj novi odnos članova prema svojoj Imovnoj Općini, koji je nastao razvojem gospodarstva, a potiče iz vremena, dok su Imovne Općine raspolagale sa velikim drvnim glavnicama t. j . dok je postojala financijska mogućnost, treba također raščistiti i načelno riješiti bez skrupula, naročito bez obzira na mnoga nepozvana lica, koja u ovom pravcu izrabljuju situaciju na opću štetu Imovne Općine, da za sebe izbiju neki politički kapital. Interes pravilnog gospodarstva zahtjeva, da se u izvjesnim gospodarskim jedinicama ne uzimaju potrebni užici ili ne takvi, koji pripadaju članovima. Uprava Imovne Općine iz nepotrošene nov* čane ili drvne glavnice nabavlja odnosno daje članovima ogrijev ili građu u granicama prihoda (godišnjeg ili periodičnoga, potrajnoga). Teoretski uzeto, od toga prihoda imaju se odbiti sv troškovi administracije, proizvodnje i otpreme, a ostalo dati pravoužitniku bez ikakve posebne naplate s njegove strane. Ali znajući stanje Imovnih Općina, sve veće njihove potrebe, naročito uočivši fakat, da se zbog sve većega broja članova postepeno i polagano ali ipak ograničavaju njihovi užici, određuju takse, nema stvarne, faktične zaprijeke, naprotiv mora već danas nadzorna vlast propisati, da svi pravoužitnici doprinesu stanovitu svotu godišnje, a napoce još oni, koji primaju ili izrađeno drvo u šumi na panju ili stovarištima ili koji dobivaju izrađeno drvo na obližnjoj željezničkoj stanici, obali rijeke ili gdje drugdje, odakle im je drvo kud i kamo lakše dopremati nego ga u šumi sjeći i šum. putevima izvoziti. S novčanim kapitalom trebalo bi gospodariti što rentabiini´e, ali izići iz dosadanjeg jednostavnog ulaganja u papire. Imovne Općine treba da korisnije plasiraju svoj novac na pr. osnivanjem štedionica, kako to čine s uspjehom mnoge upravne općine. Takve štedionice kao najsigurnije u zemlji ili jedna takva za sve imovne općine privukle bi sebi sve ulagače. S napretkom prosvjete članova prešle bi štedionice na osnivanje neophodno potrebnih ali sigurno rentabilnih privrednih poduzeća u selima, primjerice ciglana, rezaonica, naprava |