DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1925 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Krajiške imovne općine cementnog crijepa, pokusnih stanica za uzgoj oplemenjenog sjemena i stoke, osnivanje ratarnica, škola kućanskoga smjera i t. d. Ogrijev se negdje doznačuje na mjeru, negdje pravoužitnici izvlače vršike i ogranke iz šume kad i koliko hoće i opet dosta drveta istrune kao na pr. kod Ogulinske lmov. Općine. Prema različitosti treba i postupati. U planinskim, brdskim krajevima, gdje je propisano preborno gospodarenje, preći na visoko šumsko gospodarenje, gdje je to dopustivo, odnosna ispitati, može li se preći na visoko šumsko gospodarstvo s oplodnim sječama kao i sječom na kulise i početi sa pokusima na naučnoj bazi, uz pomoć pokusne postaje kroz jedno razdoblje od 20—30 godina; otkupiti podavanje drveta za cijepanje daske (kod Ogulinske Imovne Općine već učinjeno) i brvana za gradnju kuća i staja; voditi računa o šumskim čistinama, enklavama, prikrčcima, što ih narod iskorišćuje i prisvaja u kraškom planinskom terenu iz nužde za neophodno potrebnim sijenom i bujadi (za nastor stoci i đubar), jer narod na Kršu živi od stoke, šumskog rada kod kuće i na strani i šumske kirije. Ovakove površine treba im cedirati za šumske ili pašnjačke površine uz među šuma Imovne Općine, a enklav -, i središta šuma trebalo bi otkupiti pošto bilo; sjecine činiti im pristupačne izgrađujući sistematki ceste i puteve; pomagati rad oko dizanja gospodarstva onoga kraja u prvom redu voćarstva, što bi imao biti također jedan zadatak Imovnih Općina Otočke, Ogulinske i Slunjsko- banskih. Svaki šumar i lugar može biti propagator voćarstva i pčelarstva u svojem kraju. Pitanje je paše na mjestima važnije od pitanja drveta. Naš je narod ne samo u planini već i u ravnici dobrim dijelom stočar. Zadojeni njemačkim šumarstvom nesvjesni sprječavali smo pogdjekađ pašu, gdje i nije trebalo. Smetala nam je u otvorenoj šumi stopa govečeta, jer se pritiskom smanjuje produktivnost tla. Ovo važno pitanje kod komunalnih šuma treba u korist naroda regulisati i pašu dozvoljavati svuda, gdje najmlađi dobni odnosno debljinski razred ne može biti ugrožen. Dozvoljavati ugon sitnog blaga, gdje se krupno ne može puštati. Kozama nema mjesta u prebornoj šumi već jedino u visokom gospodarstvu, koje bi u ovom planinskom kraju trebalo pokušati uvesti. Koze će konačno uništiti selske šume i pašnjake. Ličani i to većinom imućniji traže danas dozvolu puštanja koza u šume, dok na području siromašnije ogulinske regimente koza gotovo i nema. Da se koza lakše riješimo, treba dati izvjesne koncesije ostaloj stoci. Našim drakonskim nverama nismo ni poučili ni prisilili seljaka* da hrani stoku kod kuće, jer za to nema uslova. Dok Slavonac zna, što su branjevine, dotle Ličanin odnosno Kordunaš preko noći ..^ čupa biljke i ako u ovim šumama nije u pravilu dozvoljena paša, jer bi na svakoj površini trebali imati zastupane sve debljinske razrede, dakle i najmlađe — i ako se sade biljke samo mjestimice u vrlo maloj mjeri. I u pogledu koristi od paše"planinci su mnogo više skučeni od seljaka u ravnici. U planini je smetnja paši preborno gospodarenje, a u ravnici je slobodna paša u svim otvorenim šumama. |