DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1925 str. 64 <-- 64 --> PDF |
618 Lovstvo Cl. 18. Rokovi postojećih zakupnih ugovora na opštinskim lovištima donošenjem ovoga zakona, ne menjaju se, ako se oblasnom uredbom no odredi drukčije. U ostalom važi i za postojeće zakupne ugovore propisi novoga zakona o lovu. C1.19. Ovaj zakon stupa na snagu, kad ga kralj potpiše i kad se obnaroduje u >Službenim Novinama«. Stupanjem na snagu ovoga zakona prestaju važiti sve odredbe dosadašnjih zakona o lovu, u koliko su u protivnosti sa odredbama ovoga zakona. Dosadašnji zakoni o lovu prestaju važiti sasvim, danom stupanja na snagu predvidjenih oblasnih uredaba na području dotičnih Oblasti. Ministri Šuma i Rudnika i Unutrašnjih Dela neka se staraju o njegovom izvršenju. i Lovstvo | lng. I, Čeooić [Zagreb]: Lovačka izložba u Zagrebu. Dana 8. septembra o. g. otvorena je lovačka izložba u Zagrebu. Ovo je prva naša izložba, koja je obuhvatila sve pokrajine naše države, koja je prikazala lovnu faunu svih naših krajeva, te koja je iznijela lovne trofeje iz naših lovišta, kojima bi se mogao ponositi svaki, narod. Imali smo već i prije, a i poslije rata lovačkih izložba (Zagreb, Ljubljana, Subotica) nu te su imale samo lokalni karakter budući su iznašale lovnu faunu odnosne pokrajine. Priredjivačima ove izložbe pošlo je u punoj mjeri za rukom, da pred nas iznesu i da nam prikažu dragocjene i prekrasne trofeje, koli pojedinačne toli i potpune zbirke. Osim rogovlja jelena, lanjaca, šarenjaka, srnjaka, divojaraca, kozoroga, muflona, kljova veprova, medvjedjih, vučjih, lisičjih, kunećih itd. krzna, nalazimo u izložbi i prebogate zbirke plastičnih preparata, skoro svih vrsta divljači i zvjeradi, koje žive u našoj državi. Nu ono što tu izložbu najviše diže i daje joj izražaj, ne mcnotonosti, već izražaj ljepote i života, jest upravo bezprimjerno lijep arangement i poredjaj, koji nam oduzima dojam prostorne stješnjenosti, a dočarava boravak u svježoj i širokoj prirodi, bogatoj najraznovrsnijom divljači. Sa ulaza u veliku industrijku palaču Zagrebačkog Zbora, u kojoj je izložba priredjena, kroči nam noga u prebivalište naših ptica močvarica — k lijepom, jezeru obraslom trskom, šašom, sitom i lopočem, optočenom, vodom nanesenim šljunkom, dok nam pogled leti preko njega u nizinsku šumu, koja nam svojim odbačenim zlatnožutim lišćem |
| ŠUMARSKI LIST 10/1925 str. 65 <-- 65 --> PDF |
Lovstvo dočarava kasnu jesen, doba uživanja svakog pravog lovca. I odavde nam pogled leti dalje dok se ne zaustavi na vrletnoni gorju, gdje kraljuje ures njegov, ponosna divokoza i gdje sa visoke omorike oholi tetrijeb čuva stražu nad kokama svojim, dok se sa klisure ruši malim slapom žubor-potočić, koji protječe kroz šumu i ulijeva se u jezero. Kao što smo naprijed spomenuli, dočarava nam pogled na ove tri skupine, potpuno prirodno carstvo naše divljači, koja je tamo razmještena u onim položajima i kretnjama, koje su joj sopstvene u slobodi — u prirodi. Pokraj jezera vidimo na visokom suhom drvetu 3 orla štekavca (ribića) kako oštrim okom paze, hoće li se na površini jezera pokazati koja riba, da se na nju bace strijelovitim lijetom. Nedaleko jezera smjestio se zdepasti pelikan (gem), gutajući sa zadovoljstvom ulovljenu ribu. Na lijevoj obali sjede ponosni labudovi, dok pokraj njih drže stražu rode, čaplje i žličarke i prezirnim okom gledaju na jata najraznovrsnijih pataka, koje su se raštrkale po šljunku. S druge strane jezera vidimo razne gnjurce i ronce, pripravne da svakim časom nestanu pod vodom. Dalje od ovih zabadaju šljuke i bekasine svoje duge kljunove u močvarno tlo, da si potraže kojeg slasnog crvića. U šašu pak stisnuli su se bukavci (vodeni bik), koji svojom strašnom rikom mnogom praznovjerniku tjeraju strah u kosti. Konačno vidimo ondje i vidru, kako iz vode nosi ulovljenu ribu svome mladunčetu. Na prelazu iz ovog močvarnog kraja u nizinsku šumu susrećemo jednu od naših najtežih ptica trkalicai, droplju veliku koja je na žalost u našim krajevima već dosta rijetka. Nedaleko od nje pasu u bezbrižnom miru gnjeteli (fazani) dok na njih iza grma borovice vreba lukava lija. Pokraj jednog grma skupilo se poslije dnevnog umora jato trčaka, od kojih si neke čiste perje, druge pripravljaju noćni ležaj, dok stari pjevač pazi, da li im ne prijeti kakova pogibelj. Nu tek što smo se nadivili ovim našim milim kokicama nehotice se trgnemo, jer nam u tom času pogled pada na dvije šumske šljuke, koje u jesenskom proletu strijelovito sjeku zrak izmedju ogoljenih krošanja stabla, da nas ostave sve tamo do Josipova, kada će lovac poslije zimskih lovova obješenu pušku, opet da skida s klina. I u najljepšem snatrenju o proljetnom lovu na šljuke, okrećemo se na drugu stranu, kamo nas vuče kao neko muklo nečujno rezanje, a pogled nam pada na dva mrka iz gorice vuka, koji su u borbenom stavu iscerili svoje oštre zube, prijeteći jedan drugom radi mrtvog kozleta, kojega je jedan vukonja svojom teškom šapom o zemlju pritisnuo. I jedva da smo se mogli oteti dojmu, kojim nas je ispunila snaga tih zvjerova, a koji su strah i jauk naših gorana, već zapažamo kroz grmlje i šikarje gordog vepra, kako sa dugom njuškom, oštrim kljovama i izdignutog hrpta, sitnim očicama gleda nepozvanog rušitelja njegovog mira. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1925 str. 66 <-- 66 --> PDF |
620 Lovstvo. I pred tim kolosom pada nam i nehotice na pamet pisana predaja, da je i jedan od naših slavnih banova iz obitelji Zrinski, ispustio svoju plemenitu dušu, rasparan kljovama ovakove grdosije. Puštajući prošlost, vraćamo se opet sadašnjosti, jer nam na se svraća pažnja divlja mačka, koja se pokraj izvora ispod vrletnih stijena stisnula na jednoj grani, vrebajući na brbljavu sojku, koja poviše nje sjedi. Ne čekajući hoće li sojka svoju brbjavost platiti glavom, polazimo dalje i dolazimo do vrletnih stijena, u donjim regijama obraslim visokim omorikama, dok joj vrhunac ozelenjuje bor i klekovina. Kako ni jedan goranin nije obukao svoje »bergštajgere«, a oni iz plodnih ravnica respektirajući strmine i visove, zadovoljavamo se svi, da gorsku faunu pogledamo odozdo. I gle, u dubokom brlogu kojeg donekle zakriva debela omorika, smjestio se medonja, čekajući da pane noć, da podje gundjajući svoju medvjed ju pjesmu, potražiti koji dobar zalogaj. Kakvom je vjernošću to prikazano neka nam služi i to, da je i omorika pred brlogom ogrebena medvedjim pandžama, dok su više grančice, koje je medo trebao za svoj ležaj — otkinute. Dok ovako promatramo medu i njegovu okolinu zapažamo gore na omoriki velikog tetrijeba, gdje sa visoka baca zaljubljene poglede svojoj koki, koja pod omorikom čeprće. Da ih ne bunimo u njihovom miru polazimo dalje i susrećemo kradljvca naših kukuruzišta i vinograda — jazavca, baš u času, kada se sprema da nam umakne u svoje duplje. U njegovoj blizini sjede dvije kune, kao da se čude, odakle najednom u njhovoj blizini toliko užurbanih ljudi. Malo dalje smjestile se šumske sove i ušara velika, dok na rubu nizinske šume vidimo razne druge grabilice kao škanjce mišare sa pljenom u kljunu. Pokraj njih ispod pećina kopkaju po tlu vrane i gavranovi, nemareći za one dvije lisice, koje se malo podalje igraju. Ni same stijene vrletnih gora nisu bez života, jer eno gdje su se uz klisuru na izbočenom kamenju udobno spustile dvije jarebice kamenjarke i galica crvenokljuna. U dubini klisure smjestio se čagalj, kojeg još podosta ima na poluotoku Pelješcu i na Korčuli — a koji je po srodstvu bliz našem vuku. Nu bilo pravog lovca počelo je da brže udara, kada je bacio pogled na vrhove stijena gdje je ugledao dvije ponosne divokoze, od kojih jedna želi da vratolomnim skokom predje na drugu hridinu. A tamoi visoko, izvan dohvata pušcanog hitca smjestio suri orao i kraljevskim mirom promatra, što se oko njega zbiva. Uz suroga orla vidimo i bjeloglave lešinare i zera bradaša, gdje sjede na liticama ili u veličanstvenim lukovima kruže iznad vrletnih stijena. Ovim bi ukratko prikazali glavnu skupinu, koja se prostire sredinom izloženog prostora, na površini od preko 500 četvornih metara. Njezina ljepota i vrijednost leži u tome što su ovdje dovedeni u potpuni sklad flora i fauna sa životom i običajima životinja. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1925 str. 67 <-- 67 --> PDF |
Lovstvo. 621 Pripominjeno da su izloženi predmeti za ove skupine uzeti iz Narodnog Muzeja i muzeja Jugoslovenskog šumarskog udruženja. Ostali izložbeni poredjaj okolo glavne skupine, koje smo opisali, a uzduž zidova, razdjeljen je u odjele, kojih je osamnaest na broju. Nastojalo se, da se izlošci poredaju u odjelima po raznim krajevima naše otadžbine, kako bi došla doizražaja ona fauna, koja je ponajviše u tim krajevima zastupana. U prvom odjelu, koji je ukusno pretvoren u lovačku sobu, bili su izlošci Nj. Veličanstva Kralja i Kraljice. Od izloženih rogova, jelena, srnjaka divojaraca, vanredno je lijepo rogovlje velejelena dvadeseterca, kojeg je ubio Nj. Veličanstvo Kralj god. 1924. u Belju. U drugom odjelu izložene su trofeje i zbirke iz Slovenije. Ovdje dominiraju svojom ljepotom rogovi divojaraca i divokoza, a da pokraj svega toga ne potamnjuju ljepotu izloženog rogovlja srnjaka. Moramo naročito spomenuti rogovlje srnjaka, koje je izložio g. P. Perles iz Ljubljane, a koje svojom veličinom i ikričavošću spada medju najljepše trofeje ove izložbe. Vrijedno je spomenuti rogove jedne divokoze, koji odaju obospolni (hermafroditski) značaj životinje. Jedan je naime rog izrazit rog divojarca, dok drugi divokoze. Ovdje vidimo takodjer i prekrasne rogove kozoroga, koji svojom ljepotom i veličinom privlače svakog lovca. Ljepotu ovog odjela podižu takodjer i razne slike iz Slovenskih lovišta, a naročito slike Nj. Veličanstva Kralja i Kraljice sa lovova u Sloveniji. Odjel treći ispunila je Bosna i Hercegovina. Premda su se izlagači nadali da će Bosna i Hercegovina biti mnogo jače zastupana, ipak su izloženi predmeti vrijedni najveće pažnje, jer se po svojoj ljepoti i originalnosti mogu takmiti sa najljepšim izlošcima. Naročito moramo spomenuti orijaškog medvjeda kojeg je izložio G. Fabijani iz Sarajeva, pa prekrasnoga Kneževićevog medvjeda i medvedicu iz Teslica pa vuka »zlatana« od g. Simeta. Od mnogobrojnog rogovlja smdaća iskače ovdje svojom ljepotom i jakošću, rogovlje, koje je izložio g. Knežević iz Teslica. Prekrasnu kolekciju rogovlja a naročito starinskog bosanskog oružja izložio je g. Makanec obi. vel. župan u. m. iz Travnika. Lovačko udruženje u Sarajevu izložilo je reliefe sa bogumilskih grobova iz XIII. i XIV. stoljeća, koji nam prikazuju razne scene iz lovačkog života. Tako nam jedan relief prikazuje parforce lov na jelena, drugi lov strijelicom, treći lov sa sulicom i lov sa psima, dok nam jedan prikazuje lovca u lovačkoj opremi i na koncu jelena samca. Odjel četvrti primio je u sebe Dalmaciju, Srbiju i dio Hrvatske i Slavonije. Dalmaciju je zastupalo sa svojim izlošcima društvo za zaštitu divljači na Marjanu u Splitu. Tko je proso kroz krševe Dalmatinske, kroz ono more užarenoga kamenja, taj će istom moći da shvati što nam je društvo Marjan svojim izlošcima pokazalo. Pokazalo nam je, da se sa mnoge dobre volje, sa još više rada i požrtvovnosti može iz ničesa da 5 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1925 str. 68 <-- 68 --> PDF |
622 Lovstvo. stvori nešto. Tko je još vidio i brdo Marjan sa njegovim krasnim zelenim šumicama, sa tek zasadjenim biljakama bora u pustom kamenu, sa visokim suhozidima ogradjenim šumskim branjevinama, i sa velikim brojem srna, gnjetela, jarebica i zečeva, taj će moći tek da dobije pojam truda i rada, koji su članovi društva, kao lovouzgajatelji, u svoje vrleti uložiti. Ne možemo da mimoidjemo, a da ne spomenemo, da izmedju drugih, glavna zasluga pripada Dr. Račića liječnika iz Splita i Ing. K. Grubića, oblasnog šumar, referenta u Splitu. Prvoga kao inicijatora, organizatora i podupiratelja, a drugoga kao požrtvovnog šumara i lovca, koji je svojom stručnim znanjem ozelenio brdo Marjani pod zelenom zaštitom uzgojio ono obilje raznolike divljači. Izložbeni juri učinio je samo djelo poštovanja i pravde, kada je društvo Marjan, kao uzgajatelja lova odlikovao zlatnom kolajnom. Na žalost nas sviju lovaca, možemo da o izlošcima iz Srbije kažemo vrlo malo, jer osim nekoliko neznatnih komada, neima izložaka, o kojima bi se moglo govoriti. Mi smo uvjereni, da je za okupacije Srbije neprijatelj mnogo toga odnio, što bi bilo vrijedno da se izloži i što je u Srbiji predstavljalo lovnu faunu. Nu i pokraj svega toga mori nas bojazan, da u Srbiji, bar u nedalekoj prošlosti i nije bilo divljači u onoj mjeri, koja bi po konfiguraciji terena i po obilju hrane i životnih uslova morala da bude. Uvjeravaju nas poznavaoci Srbije, da divljači u Srbiji ni danas nema, dapače niti u šumama, koje su daleko od ljudskih naselja. Ova nas činjenica dovodi do razmišljanja i traženja uzroka tom stanju. Držimo, da nećemo pogriješiti, ako uočivši, da je Srbija po svojoj konfiguraciji, po uslovima života za divljač, kao stvorena da bude prepuna najraznovrsnije divljači — zaključimo, da je pomanjkanju divljači kriv jedino regalni način lova, koji omogućuje samo lov a onemogućuje uzgoj lova. U tom našem zaključku potkrepljuje nas i činjenica, da je u Hrvatskoj i Slavoniji za vrijeme prevrata stanje divljači bilo svedeno skoro na nulu — nu ipak se u zadnje vrijeme, zahvaljujući zakupnom sistemu lova, divljač popela skoro na predratni brojčani niveau. Koliko štetu trpi Srbija u narodnom gospodarstvu uslijed takovoga stanja, pokušati ćemo dokazati, kada budemo govorili o statistici lova u Hrvatskoj i Slavoniji. Ostali prostor u odjelu četvrtom, te odjel peti do desetog dio jedanajstog, četrnajsti pa do osamnajstog ispunili su izlagači iz Hrvatske i Slavonije. Predaleko bi nas vodilo, kada bi opisivali svaki odjel zasebno kao i trofeje svakog izlagača. Pokušati ćemo da u kratkim crtama prikažemo, što je u tim odjelima u glavnom izloženo, a pojedince ćemo spomenuti samo veće rijetkosti. Već sam odjel četvrti prikazuje nam najraznovrsnije i prekrasne trofeje, koje je izložio veoma zaslužni predsjednik Hrv. društva za gajanje lova i ribarstva u Zagrebu Dr. M. Zoričić. U tom odjelu, kao i u svim ostalim iskače svojom ljepotom raznovrsno rogovlje kapitalnih jelena, po izbor srnjaka, plastičnih preparata iz carstva pernate i dlakave divljači, njihovih krzna itd. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1925 str. 69 <-- 69 --> PDF |
Lovstvo. 623 Odjel peti pruža nam oku ugodnu zbirku ptica močvarica od g. Zwillinga iz Zdenčine. Vanredno lijepo djeluju i originalne slike, koje prikazuju lovne predjele gospodina Zwillinga sa njegovih prostranih ribnjaka, gdje je većina izloženih ptica i postreljano. Tu se nalazi i bijela čaplja, koja je kod nas već vrlo rijetka, kao i velika ušara (bubo maximus) ustrijeljena u Crnoj Mlaki. Ovde moramo da spomenemo i četvrto po ljepoti rogovlje srnjaka, nepravog 14-terca, koje svojim dimenzijama i ljepotom nadmašuje skoro sve ostale, a izložio ga je g. Olleschik pl. Ebheim iz Zagreba. U odjelu šestom pada nam u oči krasna lovačka soba sa lijepim rezbarijama, koju je izložilo lovačko udruženje iz Bjelovara. Pored lijepih jelenskih i srnećih rogova, od kojih je (i u čitavoj izložbi) najljepše i najkapitalnije rogovlje srnjaka šesterca, koje je izložio g. Lončarić iz Skrada, Gorski Kotar, moramo spomenuti i velikog tetrijeba, koji je ustrijeljen na Sljemenu u zagrebačkoj gori po grofu M. Kulmeru. Ovaj se odjel odlikuje i tim, što su u njemu izloženi i rogovi muflona, (divlje ovce), kojoj je domovina Korzika i Sardinija, a koja je k nama uvezena i rasprostranjena u zvjerinjacima R. grofa Erdôdya u Novom Marofu i M. grofa Bombellesa u Opeci. Pažnje je vrijedna i zbirka lovačkog oružja od M. grofa Kulmera prikazanog u njegovom razvitku počam od drvenog buzdovana i sulice sve do ubojite puške. U odjelu sedmom moramo upozoriti na abnormalno rogovlje jelena, koje usljed ozlede ide jednom motkom prema gore, a drugom motkom prema dolje. Izložio je šumarnik g. A. Helebrant. U odjelu osmom izložilo je sresko lovačko udruženje u Novoj Gradišci uz rogovlje sibirskog srnjaka, virginijskog jelena, gazele itd. takodjer i nekoliko ljepih plastičnih preparata raznovrsnih ptica, naročito močvarica. U odjelu devetom, pokraj drugih izlagača vanredno je pažnje vrijedna zbirka g. I. pl. Igalflya iz Krapinskih Toplica-Trnovca. Pored prekrasnih jelenskih i srnećih rogovlja, vidimo ovdje plastičke preparate najraznovrsnijih pernara i dlakara, dok uz dragocjenu zbirku krzna, privlači našu pažnju i zbirka raznih predmeta, napravljenih iz lovnih trofeja, kao dugmeta od jelenskih zubi (grandla) okovanih u srebru, lepeza od dropljinih pera, perjanice od šljukinih krilnih perca, kozje brade, zečjih brkova itd. Još veću vrijednost dobivaju ove zbirke, ako spomenemo da je sva montiranja rogovlja, preparate životinja, učinjanje koža, ukrasne predmete itd. napravio i izveo sam g. Igalffy, kao pravi i profinjeni lovac. Udesetom odjelu zadržava nas mnogostrana i lijepa zbirka grofa Bcmbellesa iz Opeke, u kojoj je zastupano veoma lijepo rogovlje jelena i jelena lopatara, srnjaka, a zatim ptice grabilice. Naročito našu pažnju privlači lubanja srnjaka sa rogovljem, oko kojeg se kao zamka ovila divlja loza, od koje se srnjak nije mogao osloboditi, te je na koncu od gladi uginuo. Vrlo poučna je i statistika lova u lovištu grofa Bombellesa, prikazana u brojkama i grafikonima.* * Sve tabele o statistici lova darovao je gosp. groî Bombelles muzeju našeg udruženja, na čemu gospodinu darovatelju izričemo našu blagodarnost. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1925 str. 70 <-- 70 --> PDF |
624 Lovstvo. Odjel jedanajsti pruža nam krasne zbirke jelenskog i srnećeg rogovlja, od kojih je spomena vrijedno rogovlje nepravog srnjaka osamnajsterca, izloženo po g. Dr. V. pl. Vučetiću iz Martijanca. U istom odjelu zastupana je i Vojvodina po državnom dobru Belje. Ovi su izlošci vrijedni svake pažnje, jer svojom rijetkošću i ljepotom nadmašuju mnoge izloške u izložbi. Tu vidimo krzno gorostasnog vepra, koje je zapremilo skoro cijelu jednu stijenu, zatim ukusno složenu zbirku veprovih kljova, dok nam odbačeno rogovlje jelena godišnjaka do jelena dvadeseterca prikazuje godišnji razvoj rogovlja. Odjel dvanajsti i trinajsti zauzela je Vojvodina po izlagačima gg. Tripolski iz Baca, Valentića iz Apatina, markize Palaviccini i grofice Schônborn iz St. Futoga. Možemo mirne duše reći, da je Vojvodina ovim izlošcima dostojno zastupana. Tu vidimo prekrasnog rogovlja jelena srnjaka, plastičnih preparata svih mogućih životinja naše lovne faune, raznih slika iz lovačkog života, kao i lijepo prikazanu statistiku lova. Naročito moramo upozoriti na vrlo zanimivu seriju odbačenog, a po tom montiranog rogovlja jednog jelena iz godine 1909., 1910., 1911., 1912. 1913i 1914., koje posljednje godine je isti jelen i ubijen, kao 22-terac. Po razvitku rogovlja opažamo odmah, da je to jelen odhranjen u zvjerinjaku, ali i pokraj toga nam razvoj njegovog rogovlja pruža lijepu sliku, iz koje vidimo kako se u samih šest godina rogovlje silno pojačalo. Koliko su nas dosadanji odjeli sa svojim izlošcima napunjali veseljem zbog ljepote izložaka, to nas odjel četrnajsti baca u duboko razmišljanje. Ovdje su se u svojim ogromnim dimenzijama pružile pred nama kosti lovnih životinja, koje je diluvijalni čovjek svojim primitivnim oružjem lovio i njihovim se mesom hranio. Uz ogromno rogovlje losa, stoji rogovlje jelena orijaša — uz lubanju špiljskog medvjeda, leži rebro mamutovo — uz lubanju Rhino^ cerosa, šupljim očima u nas gleda lubanja bizona — a pokraj svega model diluvijalnog (krapinskog) čovjeka. I u sebi se moramo nasmijati sebi samima, kad pomislimo, sa kakvim usavršenim i ubojitim puškama polazimo mi danas u lov, na nedužne trčke, jarebice, zečeve, divokoze itd. a sa kakvim neznatnim i slabim oružjem je lovio naš praotac one grdosije od životinja. U istom odjelu vidimo divnu i skupocjenu zbirku starog oružja, koje je izložio g. Praunsperger iz Zagreba. Vidimo razvitak njegov od prvog luka i sulice do prekrasne puške. Upozoriti nam je, da je izloženi luk sa strijelicom jedini primjerak, za kojeg se zna da potječe iz naših krajeva i to sa Mohačkog polja. Tu vidimo i krasne pištolje na kremen, koji su bili u posjedu grofova Zrinski. Ova zbirka je zaista i zaslužila zlatnu kolajnu, koju je dobila. Pokraj predhistoričkih životinja, koje je izložio geološki odio narodnog muzeja, vrlo nam dobro dolaze za poznavanje tragova, izlošci tragova pernate i dlakave divljači, otisnute u skraćenom pijesku, a koje je izložio šumarski fakultet u Zagrebu. To vidimo tragov» divljači (trčke, fazana, jarebice, divlje mačke, kune, vidre, zeca, lasice, srne, jelena, vepra itd). u raznim njezinim kretnjama, t. j . u mirnom |
| ŠUMARSKI LIST 10/1925 str. 71 <-- 71 --> PDF |
Lovstvo. 625 hodu, u kasu i u bijegu. Po takovim tragovima možemo ustanoviti, kakove divljači imamo u našim lovištima, koje dobe i kakova spola je ta divljač. Lijepo je nadalje u relijefu prikazan umanjen jelen sa označenim nastrijeljenim djelovima tijela — dok je za svaku ranu pri kazana na travi ili lišću boja krvi, koja izlazi iz dotične rane — kao što su u čupercima prikazane dlake, koje spadaju sa ranjenog dijela tijela. Po boji krvi ili po boji i duljini dlaka, svaki dobar lovac mora znati u koje je mjesto jelen ranjen. Lijepa je i serija slika, koje nam prikazuju sve vrsti lovačkih pasa. Najvrijedniji izlošci u ovom odjelu, a valjda i u cijeloj izložbi jesu tabele o statistici lova u Hrv. i Slav. od god. 1891.—1921., koju je izradio kr. zem. statistički ured pod nadzoru modličnog ravnatelja Dr. Signjara. Ova nam statistika prikazuje u brojkama, grafikonima, i preglednim mapama podizanje i nazadovanje lova kroz trideset godina. Prikazuje nam medjusobni odnos raznih vrsta divljači i zvjeradi, kao i njihovu napučenost u raznim krajevima Hrvatske i Slavonije. Na ovu statistiku povratiti ćemo se i o njoj još koju opširnije progovoriti u jednom od narednih brojeva našega lista. Odjel petnajsti do osamnajstog to jest pročelnu i zabatnu stijenu dvorane ispunili su takodjer izlagači iz Hrvatske i Slavonije. Od njih je spomena vrijedna zbirka pok. Kogla, jednog od osnivača Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva u Zagrebu, kojemu je tu zbirku i poklonio. Do ove, upada nam u oči lijepa zbirka baruna Gagerna iz Mokrica, koji ju je još ukrasio i originalnim slikama vlastitog rada, a prikazuje razne momente lovačkog života. Okolo izložbene dvorane po stupovima, koji drže galeriju, izložene su razne trofeje i preparati uzeti iz muzeja Jugoslovenskog šumarskog udruženja. Između lijepih izložaka na cijeloj izložbi mnogo upadaju u oči prekrasni abnormiteti jelenskih, srnećih i divokozjih rogova. Od jelenskih spominjamo´ samo ono od g. Rukavine šefa gradiške Imovne Općine u. m. To je veliko i jako rogovlje od kojeg jedna motka u svojoj polovini kreće ravno prema dolje,, dok je uopće cijelo rogovlje posve deformirano. Ta deformacija je uslijedila, što je jelen dok su mu rogovi bili još u liku (bastu) bio ranjen hitcem (sačmom) u glavu i rogove. Lijep je abnormalitet divokoze od g. V. Koprivnika inspektora Min. Šuma i Rudnika u Beogradu, gdje lijevi rog ide preko čela dolje i zavija se ispod lijevog oka. Srnećih abnormaliteta ima veoma mnogo i veoma lijepih, pak bi nas predaleko vodilo, a da bi ih sve opisivali. Galeriju izložbene dvorane zapremili su domaći trgovci oružja, koji su izložili mnogo dobrih i valjanih lovačkih pušaka i ostalog lovačkog pribora. Pokraj njih nalazimo krznare, koji su nam svojim lijepim izlošcima prikazali, kako je daleko već pokročila preradba, bojadisanje i izradba krzna. Ovim bi ukratko prikazali našu prvu lovačku izložbu, za koju smo sa svih strana čuli samo pohvale i priznanja, što će svakako raz * Sve ove tabele darovao je direktor statističkog ureda gosp. dr. Signjar našem muzeju, na čemu izričemo darovatelju našu blagodarnost. |