DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1925 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Organizacija rada Pošumliavania Krša i Goleti. bila moguća jedino sa silnim žrtvama, gdje uloženi rad i kapital ne bi stajao u povoljnom razmjeru sa rezultatima. A moramo konstatovati i to, da imade i jedan dio goleti, koje su danas u dobrom dijelu ne produktivne a koje će se dati ameliorirati bilo kao pašnjak, oranica, livada itd. Svakako je sigurno i riješeno, da je amelioriranje goleti Krša u glavnom moguće na najvećem dijelu jedino pošumljavanjem. Imajući pred očima ogromne površine goleti Krša, pa hiljade i hiljade našega svijeta, koji rastava Krš, dolazimo bez velikih argu mentacija do zaključka, da je pošumljavanje Krša n a r o d n o-g o spodarska potreba, neodgodiva potreba. Ovom zgodom ne možemo mimoići, a da se usput u kratko ne spomenemo i nekojih prvih poznatih radova, koji su imali za svrhu amelioriranje Krša. Ovo tim više, što je pored rezultata njihova rada ostala i svijetla uspomena na one valjane muževe, koji su nastojali, da poboljšaju život našemu čovjeku na Kršu, bilo da mu stvore, bilo da mu poboljšaju uvjete za život. Od potrebe je da se spomenemo makar samo i u kratko ovih prvih radova i za to, da se uvjerimo na historijskim podacima, kako je samo jaka organizacija u stanju, da stalno i mnogo izvede a kako rad pojedinaca — pa bio on i najidealniji — ne može zauzeti širih dimenzija. Na Kršu negdanje Vojne Krajine, kamo pripada Krš današnje Primorsko — Krajiške Oblasti, ostavio je svijetlu uspomenu major Burić, koji je godina 1770-ih nastojao, da poboljša život našemu čovjeku upućujući ga u racijonalnije obradjivanje zemlje, u uzgajanje stoke, podizanje voćnjaka i slično. Njegovo je ime zabilježio Vanicek u svojoj istoriji negdanje Vojne Krajine. Nije ništa manje časna uspomena na kapetana Zandonattija, koji je nekako u isto vrijeme oko 1770. godine na svojoj postaji u Jablancu, nedaleko Senja, radio kao osobiti prijatelj našega svijeta i ako mu ime zvuči na talijansku. Pomenute je godine ovaj vrli muž pravio pokuse (opite) sa uzgajanjem biljke: Sorgo di Barbara, koja je imala biti surogat za žitarice. Na obroncima Velebita, uz more, podizao je Zandonatti vinograde, sadio bademe i uljike, organizovao nastavnike, koji su putovali u cilju, da upute narod u podizanje gospodarstva itd. Prema podacima, koje je istorijski utvrdio Vaniček, uspjelo je bilo ovome vrlome mužu, da u nekojim primorskim tadanjim kompanijama, današnjim općinama, zasadi na hiljade trsova i badema a nešto i uljika. Samo godine 1777. dao je zasaditi preko 50.000 trsova. Pomenuti istorik pominje, da je rad Zandonattijev, pun napora i samoprijegora, imao za rezultat činjenicu, da se je na Hrvatskom Primorju i to na obroncima Velebita, na teritoriji od Senja do Dalmatinske medje, uz more nalazilo godine 1784. ništa manje od 1,500.000 panjevâ loze. Sličnih primjera oko podizanja siromašnih krških krajeva bilo je i drugdje na našem današnjem Kršu. Vidimo, da se još pred kojih 150 godina našlo muževa, koji su jasno uvidili jadno ekonomsko stanje Krša, pa su nastojali, da pomognu. Razumljivo je, da se je ovo nastojanje okrenulo u prvom redu |