DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1925 str. 50     <-- 50 -->        PDF

Pravo žitelja pravoužitnika Krajiških Imovnih Općina.


Prispodobimo li te na zakonskim propisima osnovane zaiključke, sa admi


nistrativnim odredbama (naredbama i vrhovnim riješenjtma) izdanim u tom pred


metu, opazit ćemo vrlo često, da su te administrativne odredbe u protuslovlju


s navedenim zaključcima.


Usljed toga očito mora da dođe do zbrke pojmova, koja ima vazda za po


sljedicu protuzakonitu prikratu ili Imovne Općine ili pravoužitnika.


Neka nam bude dozvoljeno istaknuti bar najhitnije takove administrativne


odredbe.


. a) Rješidba kr. zemalj. vlade, odjela za unutarnje poslove od 28. II. 1898.


broj 11.729 navodi, da se za provoužitnike navedene u § 1. si. e) ne tirafeS, da


imadu ovlašteno zemljište, već je dovoljno, da imadu kućište i vlastito kućanstvo


jer se po § 7. naputka A. zemljištni posjed manji od 6 odnosno 8K rali mora


uvjek uzeti kao jedna četvrtina selišta.


Ta je rješidba, kako vidimo u očitoj oprjeci sa našim1 gornjim (pod 2.)


zaključkom. Kad bi zaključak te rješidbe važio za pravoužitmike s naslova e)


§ L nap. A. zašto ne bi važio i za one s naslova slova d? Naveden § 7. izrije


kom navodi svagda ...... i KVade, kao osnotv izmjere seMštai, pa |e totm


van svake sumnje, da se i u rješidbi navedena ustanova tog §-a može protezati


samo na posjed u oranicama i livadama.


»Nikakav posjed«, na oranicama i livadama nije »manji«, već je upravo »ni


kakav« posjed na oranicama i livadama, — pa po tom ne može pasti pod udar


navedene ustanove § 7.


Koju bi svrhu imala ustanova predposlednje stavke § 4. nap. A., po kojoj
su gruntovne oblasti imale izkazati gruntovni posjed u točki e. § 1. nap. A. navedenih
pravoužitnika, kad se od tih pravoužitnika ne traži, da imadu ovlašteno
zemljište?


U § 4. nap. A. nije doduše izrijekom govora O´ posjedu na oranicama i livadama
ali se prema ustanovi točke c. § 3. nap. A., po kojoj su gruntovne oblasti
imale uvrstiti gruntovni posjed u oranicama i livadama pod a) i b) (tamo) označen´h
vlastnika; i iz ustanove točke b) § 7. istog naputka ne može na ino nego
zaključiti, da se u tom § 4. može raditi samo i isključivo o posjedu na livadama
i oranicama, i to tim više, što nigde u odnosnim zakonskim propisima nije propisano,
da se imiade koja druga vrst posjeda (na pr. kućišta!) popisati.


Ne smije nas zavesti okolnost, što u navedenim točkama a) i b) § 3. nap..


A. nisu spomenuti vlasnici navedeni pod točkom e) § 1. nap. A., jer valja uvažiti
da gruntovne oblasti u času kad su imale udovoljiti odredbi navedenog § 3. ne
bi bile kadre uvrstiti i posjed pod točkom e) § 1. navedenih pravoužitnika, jer
u gruntovnim knjigama nije bilo ubilježeno, koje od u njim navedenim obiteljih,
koje nisu sačinjavale krajišku zadrugu jesu, a koje od njih nisu vršile krajiške
dužnosti i obaveze.
Ta se okolnost imala odrediti tek na temelju § 4., pa su zaista gruntovne,
oblasti, čim se je to odredilo, bile pozvane (predposljednjom stavkom § 4. nap.
A.) da (naknadno) iskažu gruntovni posjed i u § 1. si. e) navedenih pravoužitnika.


b) Prema rješidbi kr. zem. Vlade, odjela za unutarnje poslove od 4. III.
1914. br. 8695 potrebit je za izvršenje prava pravoužitmctva (§ 1. si. d) još i
realni uvjet, naime vlasništvo kuće.


Prema rješidbi pokrajinske uprave, odjela za narodno gospodarstvo od 24.


XI. 1922. broj V.—77. molitelj za stečenje krajiškog pravoužitničtva teme