DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1925 str. 51 <-- 51 --> PDF |
Pravo žitelja pravoužitnika Krajiških Imovnih Općina. 749 ljern § 1. si e) nap. A. nije vlastnik kuće , pa mu stoga manjka realna kvalifikaciji! uvjetorv´ana gore cit. naputkom, A. od godine 1881. Obje su te rješidbe u očitoj oprijeci sa gornjim našim: zaključkom (pod 3), ako prem je posve van sumnje, da pravo na drvo za gradu i pailenje opeka i vapna za novogradnju ;kuće, može ima Mi samo onaj, ko§i neima kuće. Napokon i onaj koji ima neprikladnu (za stanovanje) kuću, ne ima kuće (za stanovanje). Uz to su drva za gorivo, pa paša i žirenje potrebni za podržavanje kućanstva, a ne kuće, kao što može imati potrebu na drvu za, gradu i t. d. za novogradnju i uzdržavanje gospodarskih zgrada i onaj, koji ne ima vlastite kuće. Ako i jesu svi pripadnici praovužitnika zakonskim propisima vezani na vlastito kućanstvo, ipak nije u zakonu od 11. VII. 1881. nigdje propisano, da se imadu upisati kuće pravoužitnika, što bi bilo svakako moralo biti propisano, kad bi bilo ovisno o okolnosti, dali koji pravoužitnik ima kuću ili îe neima, — hoće !i ga se (u opće) zabilježiti1 u katastar pravoužitnika ili ne će. S´ tih istih razloga u očitoj je oprijeci sa, zakonskim propisima i rješidba kr. zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove od 16. I. 1909. broj 68.658., po kojoj pravoužitntk, ko samo-građevno´ drvo; zai tu kuću i gospodarstvene zgrade. Uz to što ta rješdba niječe pravoužitmiiku, koS vodi: kućanstvo (u svojoj drugoj ili u tuđoj kući) pravo na drva za gorivo, — ona mu daje ..... na građevino drvo za tu kuću, — ne čineći razliku u tom, da li je ta kuća naseljena po drugima, t. j . u najam dama ili ne. Ako je ta kuća, za bud kakove koristi u najam dana, onda pravoužitnik po točki d) § 6. nap. A. neima nikaikovog prava na potrebštine drva, — jer je ta kuća u smislu te ustanove neosporno prometna zgrada (Spekulatioins-Gebâude). c) Ponovno po nama cdsuđena naredba kr. zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove od 10. VII. 1888. broj 23.530 .. 1887. sadržava uz dosad navedene, još jedan zaključak koji se očevidno kosi sa zaikoniorm Karakteristično za tu naredbu je, da se taj zaključak kosi upravo sa zakonskim propisom, ko}! ]e u toj istoj naredbi naveden, — baš kao podkrijepa tora zaključku. Pomenuti odlomak te naredbe glasi: »Ako bi naime A. i B. neimajuć . jedan podpuno 2/« selišta, nego samo 16 jutara, uneseni bili u katastar, svaki samo sa X dijelom pravoužitništva, pa ako bi iza toga A. i B.-u prodao 6 jutara, tada bi po sporazumku stranaka ili . dio pravoužitništva A-ova imao preći na B-a ili bi morao ostati pod A., jer se taj dio po § 15. naputka A. neda dalje dijeliti. Ako bi nastupio prvi slučaj, tada br nastala samo u toliko promjena, da se u katastru na mjesto A. unese B. kao pravoužitnik u K dijela, koji je dotle pripadao A-u, te bi po tom B., uzeo u obzir na % dio, uživanja, koji je od prije imao, P´ ostao užitnikom 2/« dijela«. Okolnost ona, da bi B. uslijed kupa toga imao 22 jutra, sama po sebi nebi dovoljna bila, da B. steče pra-vo novom Yi dijela uživanja, a to stoga, što bi se to protivilo onom u § 14. naputka postavljenom načelu, po kojem se kod sastav Ijanjai katastra pravoužitnika pronadjeni broj cijelih, tri četvrtine, dviije četvrtino i jedne četvrtine selišta, pedniposto umnožavati ne smije. Prema gornjoj obrazložbi B. je postao užitnikom (novo osnovanog) L´/´´ dijela; — upravo protivno ustanovi cit. § 14. nap. A. 4 |