DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1926 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Eksproprijacija velikoga posjeda 3! ničkim življem koji živi u nešumovitim ili kršnim dijelovima države, ili odaljeno od šume. Nemogućnost bezgraničnog ili besplatnog drvarenja ili pašarenja u bilo kojemu šumskom objektu, još uvijek ne znači ono, što se u običnom govoru naziva nuždom i oskudicom. Dok je pašarenje vezano isključivo uz šumsko-uzgojne obzire i mjere, to je jeftino drvarenje u velikim šumskim kompleksima gotovo uvijek moguće — bilo da se u tu svrhu uzima razna leževina (u starijim šumama), bilo da se provodjenjem proreda u mladim šumama, (koje su prorede i sa šumsko-uzgojnog gledišta apsolutno potrebne) — namiruje lokalna ekonomska potreba pučanstva, koje živi na dohvatu takovih šuma. To je i do sada bio običaj a imade svoje prednosti u tome, što je to drvo vrlo jeftino a nikada ne može da dodje u obzir za prevoz i u dalje, izvan do hvata tih šuma ležeće krajeve. Ne zato što kvalitetom ne bi odgovaralo već zato što poradi svoje niske prodajne cijene ne podnosi nikakovih transportnih troškova. Svaki šumoposjednik naprosto je prisiljen, da za ovakove sortimente nadje svoga konsumenta po mogućnosti u samoj bližoj okolici. Gotovo isto to vrijedi i za manje vrijedne drvne sortimente (sječenice) iz redovitih sječina. Takovo drvarenje cijeloga okolišnoga pučanstva, ne samo da je uvijek moguće, nego je dapače za šumoposjednike i poželjno. Razumije se uz primjerenu pravednu odštetu. Ako je dakle uopće potrebno, da državna vlast pitanje snabdjevanja zemljoradnika uredi naredbenim ili zakonskim putem, onda je poželjno, da kodifikacija toga pitanja ne segne bez izričite potrebe, predaleko u samu »šumu« kao glavnicu. Zakonsko uredjenje toga pitanja treba da se ograniči samo na to, da se interesentu zemljoradniku osigura mogućnos t nabavke potrebitoga mu drveta uz uvjete, koji ne mogu i ne smiju da budu pretjerani. Slično je i sa pašom. Da se pako mogućnost namirena tih potreba pučanstva u opće, a time i zemljoradnika, trajno osigura, imademo dostatne garancije u Zako nu o Šumama koji — kako je poznato — odredjuje, da se šumsko zem ljište ima trajno pod šumom održati, da se nakon posječe imade šumsko tlo opet — odmah ili u primjerenom roku — ponovno zagajiti, da se bez dozvole državne vlasti ne može ni jedno šumsko tlo pretvoriti u drugu vrst kulture itd. Dakle to je stvar, koja — u koliko bi sam vlasnik možda i drugačije htio — leži u rukama šumarskih organa državne vlasti. |