DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1926 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Eksproprijacija velikoga posjeda. Ona je uvijek u mogućnosti, da prisili svakoga šumoposjednika na striktno vršenje zakonom ili naredbama ustanovljenih dužnosti. Osiguranjem mogućnosti nabavke, i kontrolom prodajnih cijena u glavnom je pitanje snabdijevanja i riješeno. Svaki drugi način suvišna je komplikacija, a može da bude i od nedogledno loših posljedica po gospodarstvo onoga šumskog objekta, koji bi bio time — promatrajući ga kao objekat od opće nacionalno-ekonomske važnosti — pogodjen. Propisima Zakona o Šumama, osigurana je i potrajnost produkcije i onih jeftinih šumskih vrjednota, koje su za lokalno namirenje potreba zemljoradnika od važnosti. Ustanovljivanjem pako savremenih cjenovnika za takove šumske proizvode zaštićen je konsumenat od eventualnog neopravdanog iskorišćavanja po producentu-šurnovlasniku. Pitanje snabdijevanja zemljoradnika drvetom i popašom počelo je aa rnuči muku neposredno nakon našeg narodnoga i državnoga ujedinjenja Prva ministarska naredba u tom pitanju, ona od 12. 9. 1921. broj 20.100 od 1921. samo zato jer nije pošla sa gledišta gore istaknutoga najjednostavnijeg, najbržeg i najpravednijeg riješenja ne samo da je promašila svoj cilj, nego je izazvala poradi svoje nejasnoće i komplikovanosti, ogromnu zabunu i kod interesenata-zemljoranika, (koji su tamo taksativno kaiegorisani), jer su ovi u toj naredbi vidjeli dozvolu neograničenoga uživanja, kao i kod samih posjednika šuma, kojima se činilo da su izgubljeni u poremećenosti sklada kod dosada još uravnoteženog pravnog shvatanja. Zabuna je unesena i kod samih onih šumarskih vlasti, kojima je bilo naredjeno provodjenje te naredbe, jer se one nisu mogle odhrvati ogromnim potraživanja interesenata, predvodjenih po neodgovornim licima, stranačkim demagozima, ili eksponentima, dok su opet strukovnjaci šumari vidjeli da će tim načinom naši tada usčuvani šumski objekti jednostavno stradati. Uslijedila je predstavka za predstavkom, anketa za anketom, borba kadikad žešća kadikad blaža, tumačenje za tumačenjem, u svakom kraju države drugačije, dok se konačno nije iskrastilizovalo mirnije i stvarnije shvatanje kao osnovica za provodjenje te naredbe. Ona se u glavnom drži ranije istaknutoga načela, navodeći tko i kojim redom ima drvo da dobije. u kojem slučaju i uz koju odštetu. Iako ta naredba — onako kako je u zadnjem njezinom stadiju interpretirana (na pr. odlukom g. velikog župana osječke oblasti od 18. septembra 1924.) broj- 5085 od 1924) — nije zadovoljila u svim tačkama principu najjednostavnijeg, najlakšeg, najstvarnijeg i najprvednijeg rješavanja, ipak je umirila duhove, odstranila prvobitnu zabunu i obnovila vjeru u postojanje pravne zaštite svojine, te omogućila da i zemljoradnici, koji na to pravo imadu, dolaze |