DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1926 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Na pragu pedesete toplini treba da se ogrijemo, oduševimo i osnažimo za rad i borbu u budućnosti a treba da odamo poštovanje onima, koji su biii nosioci te borbe i rada u prošlosti. * Na pragu pedesete godine Šumarskog Lista vrijedno je da stvarne zagledamo u njegovu prošlost. Teško je ulaziti u prikazivanje istorije Šumarskog Lista, a da kod toga ne udjemo i u istoriju današnjeg našeg Udruženja. Zato će se istorijat Šumarskog Lista moći potpuno da obradi tek onda, kad se bude prikazivao istorijat Udruženja. Današnji Šumarski List kao organ Jugoslovenskog Šumarskog Udruženja nastao je zapravo stapanjem dvaju listova: Šumarskog Lista, kao organa Hrvatskog šumarskog Društva u Zagrebu i ......... ........, organa Srpskog Šumarskog Udruženja u Beogradu. Stari Šumarski List rodio se u isti čas kad i Hrvatsko-Slavonsko (kasnije Hrvatsko) Šumarsko Društvo. Već godine 1871. (Gospodarski List 1871. str. 58.) izlazi prvi javni proglas Kereškenjijev, kojim on propagira osnivanje zasebnog šumarskog društva i stručnog lista. Tek u oktobru 1876. održana je prva skupština Hrvatsko-Slavonskog šumarskog društva a 1. januara već izlazi prvi broj Šumarskog Lista. Od njegovog postanja zadatak Šumarskog Lista je dvojake prirode. On je bio stručna i privredna revija, koja je raspravljala sva pitanja šumarstva kao privredne grane i kao struke. On je ujedno bio i organ udruženja, koji je kao takav donosio i sve vijesti Udruženja. Po obimu svagda je prevladavao onaj prvi dio. Uredjivanje bilo je svagda u ruci jednog urednika iako si je upravni odbor društva pridržavao izvjesno pravo da upliviše na osnovni smjer lista. Od godine 1877. do 1926. bilo je u svemu sedamnaest redakcija i to: prije ujedinjenja: Vrbanić (1877—1880), Kesterčanek (1881—1886), Vrbanić (1887—1891) Rački (1892, 1893), Dojković(1894), Rački 1895,Kozarac (1896—1898), Partaš (1899—1904), Partaš-Kesterčanek (1905), Kesterčanek (1906—1908), Kern (1909—1911), Kosović (1912—1916), Petračić (1917—1919), Petračić—Levaković (1920—1921), poslije ujedinjenja: Marinović (1922, 1923), Marinović—Čeović (1924), Ugrenović (1925....) Dakle jednu veću polovinu redaktorskog rada iznijeli su na svojim ledjima šumari praktičari (Vrbanić, Rački, Dojković, Kozarac, Kern, Kosović, Marinović, Čeović), a drugu manju šumari — nastavnici (Kesterčanek, Partaš, Petračić, Levaković, Ugrenović). Najdulje je uredovao Kesterčanek (deset godina), od toga jednu dijelio sa Partašem, i Vrbanić |