DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1926 str. 40     <-- 40 -->        PDF

Eksproprijacija velikoga posjeda


koga šumara gledom na stanoviti objekt, za koji je osnova učinjena i
za vrijeme za koje je učinjena, — pisanim pozitivnim »zakonom
«, o koji se ne smije nitko ogriješiti, dok on vrijedi. Ni posjednik, ni
nadzorna vlast! Pošto je to zakon, štiti on od svega i svakoga tako dugo.
dok ne bude promijenjen, a u dobro uredjenom gospodarstvu takova se
promjena ne može provesti — obzirom na stalnost gospodarstvu postavljenih
smjernica — prije nego isteče barem onaj rok (ophodnja), na kojemu
je cijeli račun osnovan.


S razloga tih nije moguće donositi ni takove nove gospodarske uredjajne
operate, u kojima se u meritornoj stvari, donose tek uvjetno takove
sankcije, koje mogu da poruše stabilitet osnovnoga gospodarskoga temelja.
To vrijedi za osnove (operate), koje će se imati tek da donesu, a u još
pojačanoj mjeri, za osnove (operate), koje već dugo vremena postoje.


Kako su generalni drvosječni planovi zapravo stvarni, sastavni dio
svake osnove, svakog operata, to ni za njih ne postoji mogućnost uvjetnog
priznanja, kada se radi o suštini same stvari, koju poznajemo pod
pojmom redovitog etata.


Svaka gospodarska osnova, te drvosječni i ogojni planovi, mogu da
računaju samo sa pozitivnim objektima, dakle stalno raspoloživim površinama
i masama i to već u času njihova utvrdjenja. I to je baš taj fakat
i najodlučniji razlog, da se već prije samog zakonskog rješavanja onih pitanja,
koja se tiču velikog privatnog posjeda, ne može i ne smije naredbenim
putem suspendovati pravo viastnosti na pojedinim dijelovima šumskog
velikog posjeda. Taj je fakat ujedno i najodlučniji dokaz, da je ustanova
čl. 9. ove naredbe nemoguća. Stoga svaki drugi način snabdijevanja
zemljoradnika drvom, osim onoga, kojemu smo mogućnost ranije
priznati, nije ni pravno ni socijalno opravdan, niti je ekonomski potreban,
a pogotovo nije on šumarski strukovno moguć.


Shvatamo intenciju, koja ide za tim da se neki šumski objekti ili dije


lovi osiguraju za potrebe zemljoradnika ili drugim riječima, da je toni na


redbom trebalo stanovite objekte spasiti od onog uništenja, od deva


stacije, o kojoj naredba uvodno govori.


Ali prema tome izgleda, kao da je bila potrebna tek ova naredba,


da se naše šume očuvaju od devastacije. Odnosno izgleda, kao da nema


nilakovih drugih zakonskih mogućnosti, da šume očuvamo od uništenja,


te da je bila potrebna tek ova naredba, samo da se očuvaju od devastacije


barem oni izručeni dijelovi.


Ali naprotiv mi znamo dobro, da postoje i te kakove mogućnosti za


očuvanje svakog šumskog, na i onog velikog privatnog š

svake devastacije, te je to samo stvar sanîe državne vlasti, da pribavi


dužno poštovanje postojećim propisima.