DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1926 str. 5     <-- 5 -->        PDF

Na pragu jjedesete 3


(devet godina). U dva maha bili su urednici Vrbanić (1877—1880, 1887—
1891) i Kesterčanek (1881—1886, 1905—1908), Račkoga je za vrijeme
bolesti zamijenio Dojković.


Svi su urednici vršili uredničke poslove pored svojih zvaničnih dužnosti.
Neki su od njih (Vrbanić, Kesterčanek, Kosović, Rački, Marinović,
Čeović) vršili još i tajničke radove Udruženja. Samo jedan od urednika,
koji je bio poslovni tajnik (Marinović), bio je riješen zvaničnih dužnosti.
Redovno je preopterećenost ili slabost zdravlja bila povodom., da je došlo
do promjene uredništva. Najveći aktivitet razvijaju oni urednici,
koji su bili ujedno i tajnici. To je razumljivo iz osnovnoga zadatka samoga
lista, što smo ga već izložili. Zaista se jedan dio uredničkih radova
izvještaji o sjednicama i zborovima, predstavke, predloži, saobraćaj sa članovima
itd.) poklapa s agendama tajnika.


No gledana u perspektivi sadašnjice na j š i r a bila je koncepcija
Kesterčanekova. On se nije ograničio samo na to, da
Šumarski List bude na izvjesnoj stručnoj visini, nego je tačno uočio kakovu
važnost igra šumarska privreda ne samo u užoj njegovoj domovini
Hrvatskoj već na čitavom Slovenskom Jugu. Mi koji smo kao njegovi djaci
dobro poznavali i visoko poštivali Kesterčanekov nesalomljivi patriotizam,
radi koga je bio gonjen čitavoga života, moramo da to i sa ovoga mjesta
napose naglasimo. Kesterčaneku je po njegovim riječima do »rada i pregnuća
na polju šumarstva sviju hrvatskih krajeva u opće a J ug o s 1 avenskog
plemena napose.« (Š. L. 1882/251). On se raduje, što
mu je pošlo za rukom sklonuti na saradnju »odlične izvrsne saradaičke
sile za susjedne i pobratimske zemlje kao Kraljevinu Srbiju, Dalmaciju i
Istru« (Š. L. 1882/252). On je posve tačno obuhvatio, gledajući daleko u
budućnost, sve zemlje, u kojima je i ako tada pocijepan živio naš narod.
Već u prvom broju, koji izlazi pod njegovom redakcijom, donosi članak
»Šumarstvo u kneževini Srbiji« (prema „.....-." 1881 br. 41.).
Loji počinje klasično: »Kako je jur priznano, da smo mi Hrvati i Srbi jedan
te isti narod . . .« Pored toga on donosi vijesti iz Dalmacije, Slovenije
i Bosne. Naročito vidimo toplu uzajamnost, koja se razvija izmedju
Zagreba i Beograda Beogradski „....." propagira zagrebački šumarski
List (Š. L. 1883./38) i obrnuto Šumarski List preporuča „....." i
prenosi iz njega radove (Š. L. 1884798).


Dakle u vrijeme Kesterčanekovo počinju u Šumarskom Listu izlaziti
prvi radovi iz Srbije (Novaković, Jekić, Lapčević, Todorović). Naročito
je mnogo toga preneseno !2„......" Gotovo bi mogli reći, da u to vrijeme
postaje Šumarski List u neku ruku zajednički organ hrvatskih i
srpskih šumara. U znak priznanja Kesterčanek bude izabran
i začasnim članom Srpskog Poljoprivrednog
Društva u .Beogradu. Razumljivo je, da je ovaj odnos postao