DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1926 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Na pragu ... dese te tješnji još i radi veza, što ih je Kesterčanek već otprije kao nastavnik Križevačkog Zavoda imao sa omladinom iz Srbije. Ova veza izmedju hrvatskog i srpskog šumarstva koju je priveo u život Kesterčanek, ostaje u Šumarskom Listu živa i nadalje (Obradovi ćLičanin, Pančić, Divjak, Manojlović, Jovanović) te se može reći da je u njemu sadržana znatna literatura o šumarstvu Srbije. Šumarski List izlazio je isprva kao četvrtgodišnjak (1877-1880), zatim kao dvomjesečnik (1881.—1884.) Kao mjesečnik izlazi on od 1885., pa do 1921. odnosno sve do danas. Prve četiri godine izlazilo je i jedno njemačko izdanje. Ova je pojava razumljiva iz činjenice što se u to vrijeme nalazio u šumarskim vrstama velik broj stranaca, koji nisu potpuno vladali našim jezikom. A i naši rodjeni ljudi, studirali su vani, te nijesu bili u položaju da savladaju šumarsku terminologiju na materinjem jeziku. Kesterčanek, primivši uredništvo, prekinuo je sa ovom dvojezičnom edicijom. Već prve godine izlaženja Šumarskog Lista nacionalni ljudi oštro su prigovarali ovome njemačkome izdanju a naročito je ustao protiv toga Kački (Primorac br. 39 od IV. 1877.). Od 1905. izlazio je zaseban prilog — Lngarski Vjesnik. Ovu je misao bio pokrenuo već Kesterčanek, no nije je mogao privesti u život, jer je tadanja vlada uskratila pomoć. Pored redovnih brojeva lista izašla je prilikom otvaranja Šumarskog Doma. muzeja. te Šumarske Akademije (1899.) Spomenica a povodom smrti Kesterčanekove svečani broj »Slava Kesterčaneku« (1915). Sva uredništva od postanja Šumarskog Lista ovamo tuže se na istu bolest — na slabu saradnju. Nije dakle pojava slabe saradnje samo bolest sadašnjice, već je to boljetica, kojoj je upravo toliko godina koliko i šumarskom Listu. ........... mladji je brat »starog« Šumarskog Lista. Njegovo rodjenje pada u isto vrijeme kad i osnutak „.... ......... ........" u Beogradu. Prva kretanja šumara kralj. Srbije u cilju promicanja šumarstva odnosno osnutka jednog šumarskog udruženja, padaju u početak dvadesetog vijeka. Godine 1900. (21. XI.) sastaje se prvi zbor srbijanskih šumara, koji raspravlja čitav niz važnih šumarskih pitanja (Š. L. 1900./107). Njegova je važnost u tome što su tom prilikom srpski šumari odlučno i javno digli svoj glas u zaštitu šumarstva. No na tom prvom zboru nije bilo jcš pokrenuto pitanje zasebnog šumarskog udruženja i njegovoog stručnog organa. Tek godine 1904. (polovinom maja) sastaje se ponovno zbor srp skih šumara (Š. L. 1904. 404.) On puna četiri dana raspravlja važna stručna pitanja predlaže svoje rezolucije Ministru Poljoprivrede i zaključuje da osnuje Šumarsko Udruženje. Ovome će biti cilj, da po svom stručnom listu raspravlja pitanja o boljem i racionalnijem postupanju sa šunama i utrinama, da obavještava širu javnost o važnosti šume v njenoj koristi, da držanjem svojih zborova upoznava i zbližava šumarske stručjake te ih bodri na istrajan zajednički rad. |