DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1926 str. 20     <-- 20 -->        PDF

100 Kultura crnog oraha


kupnicima njegovane (plijevljenje i više puta okopavane), imale su zaštitu
sa strane a odozgo nisu bile zasjenjivane. Najveći prirast u visnu iznosi
oko 70 cm, a stabljike su dobro razvijene i jake.


Odjel H 25: sječa stare šume bila je dovršena u martu 1925 godine.
Nakon izvoza drva posadjen je na očišćenoj sječini u aprilu iste godine
crni orah (sjeme) i nešto žira. Orahove biljke bile su jedanput okopane
i to koncem jula. Najveći prirast u visinu iznosi tek oko 30 cm. Samo
kod nekojih biljaka, koje su bile pokusa radi u ljetu dva puta okopane,
iznosi prirast u visinu oko 40 cm. Stabljike su medjutim prilično dobro
razvijene.


Na jednom dijelu odijela H 9-a nalazi se uz spomenutu jednogodišnju
kulturu jedna dvogodišnja orahova kultura, u kojoj se već
drugu godinu provadjao medjuusjev kukuruza. Najveća visina dvogodišnjih
biljki iznosi 150 cm, što predstavlja prosječni godišnji prirast
od 75 cm. Biljke su jake i dobro razvijene. Tu valja primjetiti, da su na
ovim biljkama u proljeću 1925. godine odrezivanjem odstranjeni sporedni
izbojci, tako da je ostao samo terminalni izbojak. Na taj način bio
je povećan prirast u visinu i postignuta pravnost stabljike.


Iz navedenoga slijedi, da je kultura crnog oraha na obradjivanoj
površini i sa medjuusjevom kukuruza najbolje uspjela. To je razumljivo
jer moraju zakupnici biljke više puta plijeviti i okapati te potvrdjuje sa
raznu strana naglašenu činjenicu, da je potrebna mladim orahovim biljkama
pomna njega. U odjelu H 25, pošumljenom odmah nakon sječe,
rezultati ne zadovoljavaju tako. Ali valja uzeti u obzir, da je sadjeno
sjeme kasno u aprilu i da su bile biljke samo jedanput okopane. Ali odmah
se primjećuje razlika izmedju jedanput i dvaput okopanih biljki.


Kulturne mjere su dosta skupe i ako se uzme u račun i otpad zakupnine
za poljodjelsku kulturu, nastaje u novčanim prihodima velika razlika.
Držim da bi bilo umjesno, da se sječine ipak izdaju u zakup za poljsko
gospodarenje i to samo kroz par godina. Prve godine nakon sječe
moglo bi se izdati tlo za bostane, a već u jeseni iste godine trebalo bi posaditi
orah u redove. Druge i treće godine mogao bi se provadjati medjuusjev
kukuruza. Na ovaj način razrahlilo bi se tlo, ne bi se moglo
istrošiti a mlade biljke imale bi jeftinu njegu. U četvrtoj godini bile bi
biljke već tako visoke, da ih trava i drugi korov ne bi mogao gušiti i
sprečavati u rastu.


Godina 1925. bila je osobito bogata na kiši, pa je i prirast drveća
bio neobično velik. U sušnim godinama crni orah lošije uspijeva, naročito
ako kultura nije sklopljena i tlo nije zaštićeno podrastom. Slika broj


4. pokazuje jedno stablo crnog oraha u jednoj četirigodišnjoj, mješovitoj,
u redove sadjenoj kulturi. Kroz 3 godine naraslo je ono do visine