DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1926 str. 27     <-- 27 -->        PDF

Zalon o Šumama


konu o Šumama«, kako ju je dao g. pisac u ovoj kritici, posve se slažemo.
Mi bi jedino želili i to najviše iz političko-taktičkih razloga, da bude
sve šumarstvo već u ovom temeljnom Zakonu potpuno skoncentrisano
i da u tome cilju sve šumarske predmete, koliko se imaju da rese Zakonima,
načelno preuzmemo u ovaj Zakon — Kodeks — a da po mogućnosti
ostavimo samo još Uredbe, koje će propisivati detalj u strogom okviru
Zakona. Tako je izradjen naš nacrt.


Tome, što se nekoji naši navodi ne podudaraju sa današnjim nacrtom
»većine« njegovim obrazloženjem krivo je to, što su nacrti bili istovremeno
radjeni na dva kraja, što se kritike odnose na prvotne koncepte
i konačno, što se je u toku dugih rasprava više toga menjalo. A mi
smo polagali naročitu važnost na to, da tekst našega nacrta, kad se već
nismo mogli složiti, osim neznatnih u glavnome samo stilističkih i jezikovnih
ispravaka, bude tiskan onakav kakav je bio izradjen u prvo] polor
vici 1923. god., jer baš u tome leži mnogo njegove vrednosti kao pomoć
kod donošenja konačnog Zakona.


Na temi konzervatizma i liberalizma zadržavaju se od francuske rer
volucije dalje svi kulturni narodi, pa nije čudo, što se je pri tome
zadržao i autor manjinskog nacrta, pogotovo kad je, u toku rasprava
1923. god., sa strahom primetio, da predstoji opasnost, da i mi zapadnemo
u iste teške pogreške prevelikog i štetnog liberalizma u šumarstvu,
kojih ni visoko kulturna Francuska evo u punih sto godina nije mogla
posve da popravi.


I čl. 37. Ustava, »nitko ne sme upotrebljavati svojinu tako, da bude
to na štetu celine. Sadržina, obim i ograničenja privatne svojine odre
djuju se zakonom« — dobro smo pročitali i, držimo, razumeli. Taj član
nije ništa nova, već je to fundamentalno svojlinsko i opštepravno načelo
svih kulturnih i ustavnih država, dakle i onih sa skrajnim konservatizmora
i onih sa liberalizmom u šumarstvu. Težnja, da se ingerencija državne
vlasti ne protegne samo na »t. zv. šumsko-polcijski deo- već i na
gospodarski deo propisa« nije samo težnja piščeva, već je to težnja i potreba
svih država u abnormalno doba ili sa abnormalnim stanjem u šumarstvu.*)
Mislimo i naglašavamo, da kod nas nema smisla ni potrebe,
da već danas lučimo gospodarstvene propise od t. zv. policijskih propisa.
To držimo da su doktrinarne finese, izazvane naročitim stanjem najnaprednijih
šumarstava, kakvo naše još dugo ne može biti. Kad kažemo:
»moraš pošumiti«, posve je s tog stanovišta isto, ako još dodamo, da
ta nova šuma ne sme da bude beli ili crni glog ili juniperus i slično, kad
narodni stručnjak to dodaje i kad on smatra da je to i po načelima


* Sravni češki zak. čl. 82. - 1918. (Š- L. p. 163/4 — 1924-te Z< k. o prij.
seča (cit.).