DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3/1926 str. 48 <-- 48 --> PDF |
....... ..... . .......... SUŠENJE HRASTOVIH ŠUMA. >Teorija je bez prakse mrtva«. U istom je položaju i praksa, ako ona nema pred sobom čvrste teoretske podloge. Za šumarstvo to naročito vrijedi. Ovo su utvrdili već naši predšasniei. Takvo mišljenje mora postojati i danas. Život nam daje novih i novih, dokaza tome. Potreba zajedničkog rada izmedju praktičkih i naučnih krugova javlja se osobito onda, kad mas život dovodi pred pitanja kata strofalnog karaktera. A takvo je pitanje sušenje naših hrastika. Šumarski stručnjaci i naučenjaci iznosili su svoja opažanja o sušenju hra stovih šuma. Državna je vlast nastojala da to pitanje riješi administrativnim putem — putem anketa. Tako je godine 1924. iznjeo u široj javnosti svoje mišljenje gospodin Stebut, profesor beogradskog univerziteta i pokušao da rastumači pojave sušenja procesom »opodzolovanja tla«. Zagrebački je fakultet odnosno Zavod za Šumske Pokuse u Zagrebu posvetio tome pitanju veliku pažnju. Nakon .dugotrajnog i detaljnog proučavanja toga pitanja na području od 34 šumske uprave zaključena je prva faza istraživačkih radova i njeni rezultati izneseni n a jav no m predavanju , što su ga održali gg. profesori zagrebačkog šumarskog fakulteta: dr. Petračić, dr. Senverth, dr. Langhoffer i dr. Skorić. Predavanje održano je u subotu 6. februara o. g. pred velikim brojem šumarskih stručnjaka, pTiro dopis aea, izaslanika šumskih ureda, šumskih industrijalaca i studenata. Ministarstvo Suma izaslalo je svoje delegate. Predavanju prisustvovao je gospodin ing. B o g o s 1 a v K o . o v i ć, pomoćnik Ministra Šuma i Rudnika. Naše je udruženje zastupao predsjednik g. dr. D j o k a J o v a n o v i ć. Donosimo kratak referat o tom vrlo uspjelom predavanju. Profesor dr. Petračić , nastavnik uzgoja šuma ukratko prikazuje istorijat sušenja hrastika. Sve do godine 1906. sušenje hrastika katastrofalnog karaktera nije se zapažalo. Pojedina stabla sušila su se odavna, ali sušenje cijelih hrastovih sastojina opaženo je tek godine 1909. Uzročnikom sušenju bile su gusjenice. S proljeća je gusjenica obrstila list, ali stabla su nanovo prolistala. listina je, stabla su gubila na prirastu, ali su ostala na životu. Dakle tek godino 1909. počelo je sušenje hrastovih sastojina poprimati katastrofaln i karakter . Sušenje opaženo poglavito na hrastu4užnjaku. Izvidima je ustanovljeno, da se sušenje javlja i u mladim i u srednjim i u starijim i u čistim i u mješovitim sastojinama (mješovite sastojine trpe nešto manje). Hrast se suši i u šumi gustog i rijetkog sklopa, na suhom i na vlažnom tlu, na gredama i po udolicama, u poplavnim područjima i van njih. Ne suše se sva stabla na nekoj površini, već ih dobar dio raste i dalje normalno. Pad istraživača na polju proučavanja prilika staništa i naročito tla nije doneo onih rezultata, što ih je polučio prof. Stebut. Naime g. prof. Stebut tvrdi, da je uzročnikom sušenja hrastika tlo, odnosno njegovo »opodzolovanijec Pretpostavka g. prof. Stebuta, da slavonski hrastici rastu na granici mogućnosti opstanka — na lošem tlu, jer da je šuma na boljem tlu odavno posječena, — nije se pokazala opravdana. Hrast-lužnjak u Slavoniji je u svom optimumu. Tlo je još uvijek |
ŠUMARSKI LIST 3/1926 str. 49 <-- 49 --> PDF |
......., ..... . .......... dosta duboko, zdravo i sadrži dosta hranjivih tvari. To najljepše dokazuje i praksa. Sedamdeset-gođišnji hrastici dosižu vanredne visine od 30—35—40 m, a one su najbolje mjerilo dobrote tla. Profesor dr. Seiwortli , pedolog, prikazuje prije svega proces opodzolavanja (ispiranja, izhiživanja) u ernogoricnom i bjelogoričnom tlu, (popraćeno điapozitivima). Govoreći o ernogoricnom tlu on skreće posebnu pažnju na stvaranje i. v.\. kamena-mjestancu (Ortstein). a za bjelogo- Sl. 1. Sušenje hrastova u sumi Trstika. Foto: Zavod za Šumske Fokuse Zagreb. ičnu, naročito hrastovu šumu, na oraškastu strukturu (tri monolita posavskog la, horizonti akumulacije, nestvaranje Ortsteina). Tom se oraškastom strukturom iprječava janba-rivanije tla. (mjestanae u ernogoricnom tlu igra ulogu sloja neprorasnog i za vođu i za biljno korenje). Procesom izluživanja moglo bi tlo (osobito torizont ispiranja) postati siromašnim na hranjivim solima, te tako prouzročiti ipasnost po sastojine. Ali kemijska analiza posavskog tla pokazuje, da tlo sla" onskih hrastovih šuma ima još uvijek dosta hranjivih tvari. Ovu činjenicu g. prof. |
ŠUMARSKI LIST 3/1926 str. 50 <-- 50 --> PDF |
202 ........ ..... . .......... dr. aeiwerik . . t kr epil . ui´j . podacimap dobiveulima svojim A . al iz ama tla* iz šuma Cartak Veliki, Mošćenički lug, Mesolina, Klješteniea, Višnjioki Bok, Trstika i dr. U pomeliutim šumama nema podzolisaa j a, ponestatak hranjivih, tvari nije zapažen — ali hrastova se šuma ipak suši. Da je tlo još uvijek zdravo i neisprano potvrdjuje i činjenica, da na tom tlu uspijevaju i gospodarske biljke, koje zahtijevaju kud i kamo više dušika, kalija i fosfora, nego šumsko drveće. Nemoguće je, da bi uzrokom sušenja hrasta mogao biti aciditet tla. Posavska tla su ilovasta, glinenasta tla — teška tla. Ali ona imadu u sebi dovoljne količine vapna (Ca C03 = 10 — 15%). Dakle nije bio opažen ni ponestatak vapna, ni humusa. Omjer smjese vapna i humusa daje tlu veću ili manju rahlost. No i rahlost tla ne igra nikakove uloge. Suma se suši i na rahlom i na zbijenom tlu. Konačno, postoji mišljenje, da poplave i zabarivanje tla mogu štetno djelovati na rast hrasta. Ali i ta pretpostavka nije utvrdjena. Suma se suši i na gredama i po udolicama. Dapače, u šumi »Visoka greda« (novogradiške Imovne Općine) hrastici se više suše na gredi, kojoj visinska razlika prema udolici punih 15 m. Jedino, što bd se moglo uzeti u obzir, kao faktor nepovoljnog učinka, to je pješčana, šljunčasta i sodna podloga tla (donji horizont). Ova bi mogla oslabljivati životnu snagu hrastika i tim pomagati primarnim uzročnicima sušenja hrastovih šuma. Ali i tu činjenicu treba tek dokazati proučavanjem. Svakako se za sad a može ustvrditi, da tlo nije uzrok sušenja hrastika, kako to misli prof. Stebut. Profesor dr. L a n g h o f f e r, entomolog, na osnovu svojih istraživanja u terenu i izvještaja šumarskih ureda došao je do zaključka, da je glavni i pri marni uzročnik sušenja h .rasta — gusjenica g uh ara, zlalokraja, kukavičjeg suznika i četnika. Najveće štete čini gusjenica gubara. Napadaj njihov zna katkada biti tako oštar a broj gusjenica tako velik, da šuma ljeti stoji gola kao sred zime. Prva je katastrofalna navala gusjenica bila godine 1909./1910. Od sedam šumarija Brodske Imovne Opčine stradale su od gusjenica dvije : Cerna i Stari Mikanovci. Nakon te navale moralo je biti posječeno 69.000 m3 hrastovine. Sušenje hrastovih šuma bilo je godine 1910.—1912., 1915.—1918., 1921.—1924. Da bi se mogao predočiti obim sušenja, treba spomenuti, da je Brodska Imovna Općina bila primorana posjeći u godini 1911./12. 58.000, a god. 1916./17. 130.000 suhih hrastovih stabala. Kao sekundarni uzročnik sušenja dolazi medljika . Ali svuda gdje se ona pojavljuje, mogu se lako naći tragovi primarnog štetnika, gusjenice. To ne dolazi u obzir. Statistika govori, da stradavaju hrastove šume periodički. Ne bi moglo biti, da se tlo u tako kratkim perijodama 3 puta pokvarilo i 3 puta poslije toga popravilo. Ne može biti uzrokom sušenja hrastika ni vođa (poplave), jer ima stabala 200 i više godina starih, lijepih uzraslih, a voda ih plavi svake godine. Treba smatrati najvažnijim štetnikom i primarnim uzročnikom gusjenicu gubara te protivu nje treba voditi borbu. (Gusjenicu gubaru lako je prepoznati po bradavicama na hrptu, sredinom 5 para modrih, a iza njih 6 pari smeđje-crvenih). U cilju tamanjenja treba ubrana legla gubarevih- jaja (gubu) skidati struganjem ili mazati katranom sa ´/. petroleja. Brodska Imovna .Općina pokušavala je sa * Baš ove analize, koje — kako je poznato — traže vanredno velik i dugotrajan laboratorijski rad i koje čine naučenjački fundamenat autorovih izvoda, daju i veliku snagu njegovim argumentima. — Uredništvo . |
ŠUMARSKI LIST 3/1926 str. 51 <-- 51 --> PDF |
......., ..... . .......... štrcanjem gusjenica dok su one mlade sa 3% otopinom barijevog klorida. Ima još jedna mogućnost borbe: odgajanje parazita (najeznica i gusjeničarki). Ali ova je mjera obzirom na finansijske teškoće dosta problematična. Gospodin dr. Ô k o r i ć, f itopatolog, gleda u gubarevoj gusjenici primarnog uzročnika sušenja hrastika, a u medljici tek sekundarnog. Na osnovu svojih istraživanja u terenu i mnogobrojnih pokusa on je utvrdio, d a medljik a sam a ne hi mogla prouzrokovati takve opasnosti za hrastove šume. Trogodišnje hrastove biljke, inficirane tri pa i četiri puta, mogle su se opo- Sl. 2. Šušci u šumi Višnjički Bok. Foto: Zavod za Šumske Pokuse Zagreb. raviti od napadaja medljike i nanovo su prolistale. U šumi je otporna snaga sta- Tih hrastova još veća. Lišće stradava tek usljed navale gusjenica, a poslije toga od medljike. Predavač je ukratko prikazao razvoj medljike i okolnosti, koje pogoduju njenom razvitku (dovoljna količina svjetla, toplina, mlado lišće). Nakon toga skrenuo je predavač pažmjiu na drugog štetnika — na mednjaču (Agarieus melleus). Skoro s v a e t a b 1 a n a painu.ta po gusjenicimedljici i m adu pod korom rizomorfe Agarieus-a. Šire se te ri |
ŠUMARSKI LIST 3/1926 str. 52 <-- 52 --> PDF |
204 ......., ..... . .......... zomorfe ozdo gore, na periferiji stabla brže nego u radijalnom smjeru. (Autor prikazuje čest debla napadnutoga od Agarieusa). Hife gljive nalazimo i u sržnim tracima i trahejama, ali duboko u drvo gljiva ne zadire. Stablo reagira na napadaj Agarieusa stvaranjem zaštitnog sloja iz žute gumozne tvari, koja sprečava Sirenj« hifa. Agaricus napada samo stabla, oslabljena prije po gusjenici i medljici. Po njemu napadnuta stabla gube u donjem svom djelu koru. Micelij uništava kambij i jedan dio bijeli, prekida životni proces stabla. Poradi toga Agaricus-u, kao jednom od uzročnika sušenja hrastika mora biti posvećena velika pažnja. Treba napose istaći, da su hrastovi imali još uvijek dosta životne snage, dok su izdržavali navalu gubara i medljike, ali je napadaj Agaricus-a za njih bio upravo smrtonosan. Upućuje na složenost i povezanost uzročnika sušenja: guejenica, medljike i Agarl´i cuils-ai. Konačno je profesor dr. Petra čić resimirao izvode predavača u ovim tačkama. »1. Prvi uzrok sušenja ne leži u tlu. Ono je uslovljeno nizom uzročnika: gu´bara, medljike (pepelniee) i mednjaôe. 2. Naše se hrastove šume nisu sušile prije zaraze pepelnioe. Direktno liječenje pepelniee u prostranim šumama, uporabom sumpornih preparata, nailazi na nesavladive teškoće u tehničkom i finansijskom pogledu. Prema tome mora ići naše nastojanje za dobro provedenom profilaksom. To će reći cijelo naše postupanje sa hrastovim šumama moramo udesiti u cilju, da predusretamo on o stanje , kod kojega pepelnica može napraviti najviše štete. To ćemo postići: 3. Uništavanjem jajašaca leptirova naročito onih od g u b a . a (Liparis dispar), koji se najčešće javlja i od kojeg se velik dio jajašaca dade uništiti. To uništavanje mora biti bezuslovno obavezno za sve šumovlasnike, uz pomoć državne vlasti. 4. Treba poduzeti sve mjere da spriječimo razmnažanje kukaca u šumama. To ćemo postići, ako pravovremeno, brzo posiječemo i izvezemo ia šume, ma bilo to i uz finansijske žrtve sva polusuha i suha stabla, u kojima se razmnažaju kukci, kao i ona još zelena stabla, iu kojima se pojave kukci. .. Današnje čiste hrastove šume, treba, gdje je samo moguće, pretvarat i u mješovit e podsadjivanjem ili im primješavanjem drugih podesnih vrsti drveća. Barem će nam ove ostati površini, ako se hrast i posuši. 6. Kod osnivanja mladih hrastovih šuma moramo ići za prirod a im pomladjivanje m starih hrastovih šuma. Ni jedna stara hrastova šuma ne smije se posjeći dok nije pomladjena. 7. Vjerojatno je, da bi nejednako stare mješovite šume, uzgojene i sječene opio dnom sječom uz dugo pomladno doba, a na vrlo vlažnim mjestima i prebirno m sječom , bile najotpomiije. Zato preporuča, da ee izbjegavaju jednako stare šume na velikim površinama. 8. U koliko ćemo imati uspjeha sa poznom vrsti hrast a-lužnjaka (Quercus pendunculata var. tardiesima), koji lista u zadnji ; trećini mjeseca maja, kada su mnogi proljetni mrazovi prošli i koji raste još na vu" ;;m mjestima od običnog lužnjaka — treba sačekati rezultate istraživanja. 9. Sve upravno i čuvarsko osoblje mora strogo provadjati propise i voditi posebnu evidenciju za svaku šumu o motrenju štetnih po ava i njihovih uzroka, te redovito izvješćivati svoje vlasti«. I. P. I. |
ŠUMARSKI LIST 3/1926 str. 53 <-- 53 --> PDF |
......., ..... . .......... Iz ovoga se kratkoga prikaza vidi, da je pitanje sušenja naših hrastovih šuma, koje je zadavalo toliko brige i izgledalo toliko zamršeno i nedokučivo, konačno ipak riješeno. Taj uspjeh treba da zahvalimo predavačima i istraživačima gospodi profesorima zagrebačkog šumarskog fakulteta i članovima stručnoga vijeća »Zavoda za Šumske Pokuse« u Zagrebu: dru. Petračiću, dru. Seiwerthu, dru. Lanighofferu i dru. Skorieu. Mi smatramo ovo predavanje važnim dogadjajem u našem šumarstvu pa mislimo da treba da mu se raduje i šira šumarska javnost. Nije samo pokazan put Mednjača (Agaricus melleus) na hrastu Foto : Zavod za šumske Fokuse Zagreb. i način, kojim se mogu i moraju spašavati nebrojeni milijuni narodnoga dobra. Nije samo šumarska nauka obogaćena za čitav niz novih spoznaja (naučne publikacije gospode profesora izaći će uskoro u »Glasniku Zavoda za Šumske Pokuse«). Ovim radovima ujedno je osvjetlan obraz našega šumarstva i u inostranstvu, koje je (Wiener Allgemeine Forst und Jagdzeitung 1924. No. 46), posumnjalo, da naše šumarstvo ne će moći da riješi ovaj problem. (Na žalost bilo je i u ... stručnih javnih glasova »stručnjaka«, koji su se — iako ne sa istih motiva — priključili mišljenju austrijske šumarske javnosti). Dokazano je, da se naučna pitanja ne |