DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1926 str. 8     <-- 8 -->        PDF

Autonomija ili podržavljenje Imovnih Općina


Ovdje sam nabacio, da je vjerojatnim uzrokom poteškoća Krajiških
Imovnih Općina sama geneza, jer se je kod njihovog poroda postupalo
nekom hitnjom.


Kod provedbe otkupa šumskih služnosti Krajišnika nisu svi užici
zbrojeni te tada krajišnicima i krajiškim općinama u vlasništvo predane
šume u onakoj površini da bi mogle trajno podmirivati sve potrebe ovlaštenika,
već je dioba izmedju države i Krajišnika provedena u novčanoj
vrijednosti, tako da su šume u polovici te vrijednosti pripale državi a druga
polovica Imovnim Općinama. Ovim se je ključem doista dala hitno provesti
inventura i dioba šuma, no bojim se, da je taj način za pravoužitnike bio
neshodan.


Krajišnici ovih krajeva uštinuti su prigodom diobe i time; što su
drvne zalihe na površini od 30.000 jutara koje su pripale Investicionalnoj
Zakladi, obaška izlučene iz sklopa krajiških šuma, te nisu sadržane u segregacionom
operatu.


Kod samog ustanovljenja novčane vrijednosti šuma Krajiškog područja
prošli su Krajišnici i u tom zlo, što su za njih izlučene šume, koje
su radi blizina sela i gradova stavljene u viši razred šumske vrijednosti,
nego kompleksi državi pripaliti šuma, koji su udaljeniji od nastanjenih
mjesta.


Kod takve klasifikacije pušteno je s vida a na uštrb Krajišnika još i to,
da je nadzor i čuvanje šuma u bizini sela a k tome još raštrkanih u omanjim
predjelima kud i kamo skuplji, te da baš ovi zamašni troškovi čuvanja
samu vrijednost šume za kućanstvo imovne općine znatno umanjuju.


Ovo moje mišljenje utvrdjuje činjenica, što su se pravoužitničke
ogrijevne pripadnosti od postanja Brodske Imovne Općine do danas već
u više mahova morale snizivati pak i sad opet predstoji primjena §-a 17,
naputka A) zakona od 11. VII. 1881. i stim skopčano umanjenje kompetencija
a to ne s razloga što bi se broj ovlaštenih selišta umnožao već što
potrajni prihod na drvu iz vlastitih šuma ne dotječe za pokriće užitnim katastrom
zajamčenih ogrijevnih pripadnosti.


Dosljedno ovome leži, čini mi se, začetak latentne bolesti Krajiške
Imovne Općine u ključ i, po kojem je svojedobno izveden otkup šumskih
služnosti krajišnika.


Izlišno je doduše danas o tom jadikovati, jer je otkup krajiških služnosti
u obliku dobrovoljne nagodbe već prije pola vijeka proveden, te je
sada za oba kontrahenta nastala zakonska dosjelost.


Državna bi vlast sada mogla iz vlastite pobude u provedbi čl. 41
Vidovdanskog Ustava u pomoć priteći Krajškim Imovnim Općinama, te
ublažiti po njih štetne posljedice danajskog dara. kojim je „carskamilost"