DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1926 str. 10 <-- 10 --> PDF |
o04 Nepotrošive šumske glavnice nom« uporabnom razdoblju. Vrijeme trajanja sječe starih hrastika zavisi jedino o njihovoj fizičkoj starosti i brzini njihovog propadanja. A da je dobro i korisno stare hrastike pustiti da živu do skrajne granice njihove fizičke mogućnosti, najbolji je dokaz to, što je zadnjih decenija čije na hrastovom drvu neprestano rasla. Prema gore izloženom, mišljenje piščevo o gospodarskoj osebini starih hrastika stoji u diametralnoj opreci s osnovnim pojmovima nauke o uredjivanju šuma, jer oni s mladim hrastovim sastojinama ne čine gospodarske cjeline u smislu nauke o uredjivanju šuma. Nauka o uredjivanju šuma principijelno ne pozna predhvata, a ako ga u konkretnom slučaju iznimno dopušta, važi to samo za one sastojine, koje će uskoro doći do sječe, dakle za dozrijevajuće sastojine (angehend haubare Bestânde). Fizička starost starih slavonskih hrastika 2—3 puta je veća od financijalne ophodnje od 120—140 godina, u kojoj će se sjeći sadanje mlade šume Brodske Imovne Općine. Kako smo gore rekli, izmedju sadanjih mladih sastojina i prestarih hrastika nema potrebne gospodarske veze ili kontinuiteta, one zajednički ne predstavljaju gospodarske cjeline od skupa sastojina, za koje valja da se sastavi zajednička gospodarska osnova. Razlika izmedju sadanjih prestarih hrastika i budućih 140-godišnjih sastojina, vidi se po broju stabala na jedinici površine. Po prihodnim tablicama za hrast u 140-toj godini mora biti stabala 80 do 100 po jutru, dok danas starih hrastovih stabala kod Brod. I. O. ima jedva 20 po jutru. Još je veća razlika izmedju njih po vrijednosti. Debljina prestarih hrastova kreće se od 80—100 cm i više, većinom 80 do 120 cm, prosječno 90 do 110 cm promjera u prsnoj visini, dok debljina financijalno zrelih hrastovih stabala u 140-godišnjoj ophodnji iznosi 50—60 cm. Budući da vrijednost hrastovih stabala proporcionalno raste po debljini, to je očita razlika u vrijednosti izmedju sadanjih debelih prestarih hrastovih stabala i budućih tanjih stabala, koja će se uzgojiti u 140-godišnjoj ophodnji. Ukratko: po svojoj konstituciji prestari hrastici i mlade sastojine medjusobno nemaju ništa zajedničkoga doli imena. Zbog svega toga držim ispravnim, da se prestari hrastici smatraju zasebnim gospodarskim objektom, da se s njima zasebno i nezavisno od mladih sastojina gospodari. Za kontinuitet njihova gospodarenja mora biti odlučna smo njihova fizička starost i propadanje, a nikako »skraćeno uporabno doba«. Pa zbog svega toga ne valja na njih primjenjivati pojam predhvata na »račun budućeg gospodarskog razdoblja«, kako to želi g- P. Još valja ispraviti konstataciju autorovu, str. 563., da »vrijednost starih hrastika ne raste«, dok na str. 636. obratno tvrdi: »Znamo i to,;da je slavonska hrastovina sve skuplje drvo«. i .: |